KRIŽOVLJAN, 29. 10. 2010.

Trpimir Stjepan Grmec, svećenik rodom iz župe Križovljan, preminuo je u  ponedjeljak 25. listopada u 68. godini života bolnici u Günzburgu u Njemačkoj.

Kao svećenik kapucin Hrvatske provincije službovao je od 1969. godine, a od 1978. bio je na usluzi vjernicima u župama u Njemačkoj. Umro je kao umirovljeni svećenik biskupije Rottenburg-Stuttgart. Od umirovljenja 2007. g. bio je na pomoći župniku u župama Günzburg i Günzburg Deffingen u biskupiji Augsburg gdje je i stanovao, a veći dio godine provodio je i u svojoj domovini.

Stjepan Grmec rođen je u Radovcu u župi Križovljan 10. prosinca 1942. godine, u obitelji Stjepana i Marije, rođ. Hutinski, kao najmlađi od četvero djece. Još kao četverogodišnjak počeo je ministrirati za župnikovanja Josipa Bakana. Četverogodišnju pučku školu završio je u rodnom mjestu, a zatim kao kapucinski đak školovanje nastavlja u Varaždinu, a kasnije i u Osijeku te Zagrebu. Jednogodišnji novicijat polazio je u Kapucinskom samostanu u Varaždinu. U vrijeme II. vatikanskog koncila nastavlja daljnje školovanje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Kao kapucin s redovničkim imenom Trpimir za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. godine u Zagrebu, a mladu misu proslavio je u rodnoj župi 6. srpnja iste godine. Tada je u duhu Koncila u župnoj crkvi prvi put postavljen oltar prema narodu koji su mu pomogli postaviti vatrogasci DVD-a Križovljan Cestica, a prvi put u župi je služena koncelebrirana misa u kojoj je sudjelovalo svih devet svećenika iz župe Križovljan. U jesen nastavlja studij na KBF-u, u travnju 1970. godine na poziv Kršćanske sadašnjosti dolazi za urednika AKS-e (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti), a tih godina redovito piše i za Kanu.

Godine 1978. Trpimir Stjepan Grmec dobiva stipendiju za daljnje školovanje u Regensburgu. Od 1979. godine kao svećenik dolazi u biskupiju Rottenburg-Stuttgart gdje je imenovan kapelanom u Tettnangu gdje ostaje do listopada 1983. kada postaje župnikom u Dätzingenu kod Stuttgarta. Nakon 14 godina prelazi u župu Matzenbach, odakle upravlja s još tri manje župe i jednom kapelanijom. Zbog bolesti koja je počela razdirati organizam, s 1. srpnjem 2007. godine odlazi u mirovinu. Kao umirovljeni svećenik živio je u Zagrebu i biskupiji Augsburg.

Njegova ljubav prema domovini i ljudima u nevolji posebno je došla do izražaja za vrijeme Domovinskog rata kada je više puta s njemačkim prijateljima dovozio humanitarnu pomoć za Caritas i potrebite, kao i nove orgulje za kapelu bl. Alojzija Stepinca pokraj grobišta Pancerica u Virju Otoku u rodnoj župi Križovljan.

Pokopan je u petak 29. listopada na groblju rodne župe u Cestici, u svećeničkoj grobnici s vlč. Zdravkom Borakom koji je stradao u prometnoj nesreći 7. lipnja 2003. godine. Obred sprovoda i misu zadušnicu predvodio je u zajedništvu s petnaestak svećenika varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. U ime rodne župe oprostio se vlč. Ivan Košić, križovljanski župnik, koji je iznio pokojnikov životopis. Fra Bono Zvonimir Šagi oprostio se u ime Kršćanske sadašnjosti i Kapucinskog samostana Varaždin, a kolega fra Nikola Bašnec iz generacije svećenika ređenih 1969. godine osvrnuo se na zajedničke trenutke provedene na školovanju u Osijeku i kasnije na studiju. Oproštaju su nazočili članovi obitelji, brojna rodbina, prijatelji iz Zagreba i vjernici križovljanske i susjednih župa.

Istog dana oproštaj je priređen i u župnoj crkvi svetog Ulriha župe Günzburg Deffingen.

Franjo Talan