VARAŽDIN, 11. 10. 2019.

---

Na kraju sam već i sâm osjećao da je došlo vrijeme, a navršio sam ove godine i zato propisanu kanonsku dob, da prepustim svoje mjesto onome koga će Crkva vođena Duhom Svetim poslati. Stoga sam u siječnju ove godine uputio Svetom Ocu pismo vlastitog odreknuća od službe i molio ga da odreknuće i prihvati. U pismu sam ga kratko podsjetio na svoju biskupsku službu: »Pomoćnim biskupom Zagrebačke nadbiskupije imenovan sam od Vašeg svetog predčasnika u Petrovoj službi Ivana Pavla II. 20. prosinca 1998., a zaređen sam za biskupa u zagrebačkoj katedrali 6. veljače1999. Služba pastira Varaždinske biskupije povjerena mi je od Svetog Oca, sada u miru, Benedikta XVI. 20. ožujka 2007. godine, a 31. ožujka iste godine započeo sam svečano u varaždinskoj katedrali svoju pastoralnu službu. Želio bih zahvaliti Gospodinu i Crkvi koji su me pratili svih ovih 50 godina moga svećeništva, kao i za sve duhovne darove koje sam primio. Nadam se da sam mogao, unatoč svim mojim nesavršenostima, barem nešto uzvratiti za sve ono mnoštvo dobara koje sam primio, a u duhu moga biskupskog gesla „Bonum facere“.«  Papa Franjo je to i učinio, zamolivši me da i dalje nastavim upravljati ovom mjesnom Crkvom sve dok ne imenuje novoga varaždinskog biskupa. Rado sam to učinio, nastojeći biti u svim onim prigodama u kojima smo se svi, vi i ja običavali već redovito susretati, zajedno slaviti Gospodina i bratski se družiti. Ipak, i sâm sam bio svjestan da dani i godine postaju sve teži, korak sve sporiji, a ni tijelo se više ne odupire raznim poteškoćama kao prije kada je bilo mlađe. Osjećam stoga sve više, i s njima se suživljavam, riječi pape u miru Benedikta XVI., koji je na kraju svoje petrovske službe rekao: »Posvema sam svjestan da se ova dužnost po svojoj duhovnoj biti treba vršiti ne samo djelovanjem i govorenjem nego ništa manje trpljenjem i moljenjem«. To i ja sada želim, što je više moguće, činiti.

Hvala Vam svima na Vašoj brizi i pomoći, dobroti i molitvi, razumijevanju i suradnji u vršenju moje biskupske službe. I dalje ostajemo povezani, i duhovno i fizički bliski, i dalje ćemo se susretati u Vašim župnim i redovničkim zajednicama, u slavljima sakramenata i susretima, proštenjima i hodočašćima, vjerskim, kulturnim i društvenim događajima. Bit će mi to uvijek radost, dokle ću god moći, tako nastaviti biti prisutan među Božjim narodom kao njegov pastir u miru.

Na kraju od srca vam preporučam novoimenovanoga biskupa Božu. Molite za njega i povjerenu mu službu. Osobito ga stavljam u sveopće molitve nedjeljnih i blagdanskih euharistijskih slavlja u našim župama, pozivljući sve zajednice vjernika da neumorno i gorljivo mole za svog pastira. Kada smo u našoj katedrali 19. kolovoza ove godine zajedno slavili misu za pokojnog biskupa Marka i sam nas je novi pastir, mons. Bože zamolio: »Pomolite se za mene jer to će biti najočitiji znak ljubavi i vjerujem da će mi po vašim molitvama Bog dati milost da izvršim svoje poslanje«. Nemojmo, osobito u ovome vremenu priprave za njegovo ređenje i preuzimanje službe, propustiti taj čin kršćanske ljubavi i blizine, poslušnosti i odanosti svojem od Boga i Crkve danom pastiru.

Našu mjesnu Crkvu Varaždinsku, njezinog novog pastira Božu, i sav Božji narod preporučam našoj nebeskoj majci Blaženoj Djevici Mariji, našim svetim zaštitnicima, svetom Marku Križevčaninu i blaženom Alojziju Stepincu, da nas i dalje prate svojim zagovorom i pomoću, a mi po Božjoj milosti u svemu što činimo nasljedovali njihov svijetli primjer života i vjernosti, poslušnosti i odanosti Kristu i Njegovoj Crkvi!

Spomen svetog pape Ivana XXIII., 11. listopada 2019. godine


 

---