Od:
Do:

Bogoslovi Josip Biškup i Timotej Inkret primljeni među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata

Bogoslovi Josip Biškup i Timotej Inkret primljeni među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata VARAŽDIN, 25.4.2021.
Na Nedjelju Dobroga Pastira za vrijeme svečanog euharistijskog slavlja u 11 sati u varaždinskoj katedrali biskup Bože Radoš primio je među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata dvojicu bogoslova Varaždinske biskupije; Josipa Biškupa iz Župe svetog Vida Varaždin i Timoteja Inkreta iz Župe svetog Jurja mučenika Maruševec. Uz biskupa Radoša suslavili su rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa  u Zagrebu preč. mr. Željko Faltak, prefekt vlč. Josip Đurin i vlč. Marko Domiter.

Uvodeći u misno slavlje biskup Radoš je podsjetio kako se 4. uskrsna nedjelja slavi i kao nedjelja Dobroga Pastira prema odlomku iz Ivanova evanđelja koje se na tu nedjelju naviješta, a u kojem Isus za sebe kaže „Ja sam Pastir Dobri“. Ova nedjelja ujedno je dan molitve za svećenička i redovnička zvanja, a ovom je prilikom biskup na početku mise pozvao na molitvu za dvojicu bogoslova varaždinske biskupije koji su „slušajući Božji glas osjetili da ih Bog zove bliže.“ Oni su danas u pratnji svojih roditelja, prijatelja, bogoslova, odgojitelja u Bogosloviji došli pred zajednicom izreći svoj „evo me“, rekao je biskup te pozvao okupljene vjernike na redoviti molitvu za mlade kako bi bili spremni odazvati se Božjem pozivu, ali i na molitvu za već zaređene službenike Crkve u različitim službama da budu pravi pastiri na sliku Dobroga Pastira.

Svoju je homiliju biskup Radoš započeo tumačenjem slike Dobroga Pastira, koja možda može biti strana i nerazumljiva suvremenom čovjeku, ali sam Isus je za sebe rekao „Ja sam Pastir Dobri“. Kroz tu sliku Isus svojim učenicima govori o Bogu koji je blizu svome stadu, ovcama koje su bez pastira izgubljene, koje bez pastira ne mogu naći ni vodu ni hranu, koje su bez njegovog vodstva i zaštite lak plijen grabežljivaca. Protumačio je nadalje biskup kako je pastir na Istoku gospodar, domaćin, koji sam ide za svojim stadom, koji svoje bogatstvo, blago mjeri brojem svojih ovaca.

Isus za sebe kaže da je Dobar Pastir i učenici koje je okupio oko sebe u njegovom glasu, njegovom govoru i nastupu prepoznaju njegovu blizinu, brigu i dobrotu koja se dariva do kraja; „Pastir Dobri život svoj polaže za ovce“. Ove nedjelje, rekao je biskup Radoš, molimo posebno za one koji su prepoznali glas Dobroga Pastira koji imaju hrabrosti kazati „evo me Gospodine, tu sam, želim biti s Tobom“ te nadalje protumačio sliku pastira u Isusovo vrijeme u Palestini i Izraelu. S jedne strane promatramo lijepu i toplu sliku odnosa pastira i stada, ali s druge strane pastiri nisu bili cijenjeni u društvu, smatrali su ih ljudima bez jasnih principa, nečistima, bez ambicija, pomalo pjesnici, sanjari koji ne žive čvrsto na zemlji. Isus je bio svjestan ove reputacije pastira kad je sebe nazvao pastirom. I doista Isusa su smatrali čovjekom nejasnih principa: „optužit će ga da se drži da je Sin Božji, da krši subotu, temeljni princip koji ni jedan pobožni Židov ne smije prekršiti.  Pastiri su kršili subotu jer su trebali ići za svojim stadom, nisu mogli taj dan posvetiti Bogu i poći u sinagogu. Isus će kazati: 'nije čovjek radi subote, nego je subota radi čovjeka' i unijet će veliku zbrku u njihove jasne principe, kazat će nije principijelan čovjek.“ Kazat će mu i da je nečist jer se druži s nečistima i postaje kao oni, pojasnio je biskup Radoš, a Isus se druži s carinicima, javnim grešnicima, s njima sjeda za stol. Ni Isusove ambicije nisu bile po mjeri ondašnjeg društva. Okuplja, oduševljava, hrani mnoštvo, a kad ga žele slaviti, proglasiti kraljem, odlazi u osamu. U očima ondašnjeg svijeta Isus je i sanjar, govori o ljepoti, dobroti i ljubavi. Isus zna da pastirska služba nije privlačna, rekao je biskup te se obratio bogoslovima, kandidatima za svete redove đakonata i prezbiterata, Josipu i Timoteju: „vjerujem da se niste zaljubili u službu svećenika, biskupa. Ona nikada nije privlačna, ni za ljude našega vremena. Nisu ljudi krivi, naprotiv, ovo je Isus očito htio da se ne zaljubimo u službu župnika, kapelana, biskupa ili nekoga drugoga, jedini u koga se možemo zaljubiti i ići za njim je On. I to je ono ogledalo u kojem se trebamo ogledati: jesmo li slični Njemu. Možemo ići za njim, biti njegovi učenici biti đakoni, svećenici, biskupi samo ako se zagledamo u Njega. Ljepota službe ne može nas učiniti prikladnim za ono na što se spremamo, samo ljepota Dobroga Pastira.“

U nastavku se zapitao biskup o smislu i svrsi svećeničkog poziva pojasnivši kako je svećenik, onaj koji je čuo i prepoznao glas Dobroga pastira, i o tome svjedoči drugima, da preko svećenika glas Dobroga Pastira dođe do svih onih koji ga žele i trebaju, bez kojega ne mogu graditi svoj život. Potrebno je da u Kristu prepoznamo Zaglavni kamen, kamen koji sve drži na mjestu i bez kojega ne možemo graditi svoj poziv i poslanje, potrebno je da Krist bude središte svećenikova života kao bi mogao biti dobar pastir onima kojima je potreban.

Nakon homilije uslijedio je obred primanja bogoslova Josipa Biškupa i Timoteja Inkreta među kandidate za sakrament svetog reda. Rektor preč. Željko Faltak pozvao je kandidate da pristupe biskupu Radošu koji je uime Crkve primio njihovu odluku za pristupanje u kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata. Nakon ispovjedi vjere i molitve vjernika biskup je izrekao blagoslovnu molitvu nad kandidatima.

Na kraju svete mise mons. Radoš je zahvalio prisutnom rektoru Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa  u Zagrebu preč. mr. Željku Faltaku i prefektu vlč. Josipu Đurinu na njihovom radu s bogoslovima, a Josipu Biškupu i Timoteju Inkretu, kao i drugim bogoslovima poručio je kako izbor svećeničkog poziva nije stavljanje na vagu onoga što dobivam i što gubim jer samo onaj koji je zaljubljen u Krista taj se neće pokajati i može biti glas Kristov, glas njegovog evanđelja u današnjem svijetu.

Anita Treščec


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika