U Hrvatsku je Mali tečaj kršćanstva - Kursiljo došao iz Austrije 1974. godine. Tadašnji nadbiskup, pok. Kardinal Franjo Kuharić, povjerio je biskupu Miji Škvorcu osnutak pokreta u nas. Tajništvo je povjereno vlč. Andriji Vrane koji je kao student teologije u Austriji upoznao pokret. Prvi se Tečaj održao 28.08.1974. u franjevačkom samostanu u Samoboru, u današnjoj Kući susreta - Tabor, sa bečkom ekipom koju je predvodio p. Josef Cascales, klaretinac iz Beča, inače Španjolac, koji je Tečaj uveo i u njemačko govorno područje. On je jedan od najboljih poznavatelja Kursilja i duhovskih pokreta u svijetu.

Dekret br. 1861/1982. o potvrdi Tajništva Malog tečaja kršćanstva izdao je kard. Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački, a njegovom odredbom generalni vikar mons. Mijo Škvorc izdao je dekret br. 2481/1988. kojim je imenovao vlč. Andriju Vrane voditeljem Kursilja.
Prvi tečajevi održavani su odvojeno za muške i ženske sudionike i to na jednom mjestu, od četvrtka uvečer do nedjelje po podne. Kasnije je za te potrebe uređen centar Emaus u Hrvatskom Leskovcu. Kroz njega su prošli mnogi sudionici iz raznih krajeva Lijepe naše za koje je Emaus ostao nezaboravan doživljaj. Izlaskom iz tog prostora kao i zbog situacije u zemlji koja proživljava Domovinski rat, počeo se provoditi projekt župnog kursilja koji više okuplja sudionike iz iste sredine i olakšava stvaranje malih prijateljskih grupa, zajednice prijatelja.

Kursiljo u župnim zajednicama
Dakle, nakon prvog razdoblja u kojem su se tečajevi održavali u nekom samostanskom pastoralnom središtu kamo su dolazili ljudi iz raznih krajeva i nakon drugog razdoblja u kojem su se tečajevi održavali u posebno uređenom vlastitom središtu (kuća Emaus u Hrvatskom Leskovcu) kamo su dolazili pojedinci iz raznih krajeva ali i čitave skupine iz pojedinih župa ili zajednica, počinje novo današnje razdoblje tzv. župnog Kursilja.
Iza rata bilo je potrebno okrenuti se od središta prema, nazovimo to, bazi, to tim više što je narod poslije rata materijalno osiromašio a duhovno bio u jako velikoj potrebi pa je trebalo krenuti prema narodu, a ne tražiti da pojedinci dolaze u središte.
Osjećala se velika potreba za žurnom obnovom zajednica, župa i cijelih područja a k tome još i posebnih profesionalnih skupina, npr. učitelja, odgojitelja, zdravstvenih djelatnika, vojnog osoblja i posebno ugroženih iz slojeva kao što su branitelji, roditelji poginulih još k tome zatvorenici, invalidne osobe itd. Bilo je jasno da tečaj treba doći k ljudima tamo gdje oni jesu, gdje oni žive, u vrtić, u škole, u udaljene otočke župne zajednice, u skupine bračnih parova, u zatvorske ustanove i domove invalidnih i ugroženih osoba.
U isto vrijeme u Crkvi su se događali veliki pomaci u smislu poticanja stvaranja i djelovanja tzv. bazičnih zajednica, malih prijateljskih skupina ili živih krugova. HBK je izdala (IX/2000.) direktorij pod naslovom "Plan i program - župne kateheze u obnovi župne zajednice". U tom se dokumentu potiče na oblikovanje malih zajednica i funkcioniranje župe kao zajednice zajednica.

U takvoj situaciji KURSILJO se pokazuje kao prikladan oblik obnove u kojoj se:

1. potiče i omogućuje stvaranje malih prijateljskih skupina, župnih krugova ili tzv. bazičnih zajednica što je zapravo jedan od primarnih ciljeva Kursilja.
2. Kursiljo pomaže pojedincima koji dolaze iz već oblikovanih drugih zajednica i koji onda nastavljaju kao animatori raditi u drugim zajednicama.
3. Kursiljo je veoma pogodan kao obnova za pojedine već oblikovane skupine, npr. župni pjevački zbor, djelatnike caritasa itd. Tu onda ljudi mogu puno potpunije nastaviti raditi prema svojoj karizmi.
4. Kursiljo na taj način postaje svojevrsni koordinator pokreta i udruga jer upravo poticanje malih zajednica i pojedinaca koji bivaju lokomotive daje mogućnost koordinacije.
5. Kad se sve to događa na području župe s ljudima iz jedne župne zajednice uz znanje, pomoć i podršku župnika, onda je to višestruko plodonosno.
6. Zatim se tako prepoznat Kursiljo i njegovi sudionici i suradnici mogu puno učinkovitije staviti na raspolaganje župniku i njegovoj provedbi pastoralnog plana.
7. Osim već navedenih učinaka imamo puno jasniju i efikasniju mogućnost za apostolsko djelovanje, za prepoznavanje potrebnih u župi i za koordinirano djelovanje prema onima koji su u materijalnoj ili duhovnoj potrebi.
8. Kao nova mogućnost izrastaju posebni tečajevi za posebne skupine, npr. mladih - srednjoškolaca, studenata, krizmanika, invalidnih osoba, pojedinih profesionalnih skupina, pa branitelja, zatvorenika itd.

Tečajevi koji se održavaju u župi omogućuju jednostavniju organizaciju jer ih je moguće organizirati s manje materijalnih troškova a istovremeno s više zajedništva u angažiranju onih koji su Kursiljo već prošli i koji se upravo kroz pomoć u pripremi slijedećih tečajeva najbolje uključe u zajedništvo i apostolat, u konkretnu brigu za nove sudionike, u molitvu, i sve što slijedi poslije održanog trodnevnog tečaja.
Nije prednost to što ljudi idu spavati kući, nego nužni ustupak ali je u tome jedan važan pozitivan moment a to je da mnogi radni ljudi koji ne mogu dobiti toliko slobodnog vremena u jednom komadu za odlazak na tečaj u udaljeno mjesto, na ovaj način uspiju proći tečaj što uvelike doprinosi obnovi pojedinaca i župe, budući da se za takav tečaj u župi vrijeme i satnica mogu prilagoditi mogućnostima ljudi.

I zaključno, može se reći, da organiziranje jednog ili niza tečaja u župi predstavlja događanje u kome neminovno sudjeluje cijela župa već kroz oglašavanje, pozivanje, pripreme, prikupljane potrebnoga.

Ako, dakle, kažemo da Kursiljo u župi ima za glavni cilj i plod upravo obnovu župne zajednice, onda se to može pokazati na sljedećim elementima:

- na tečaju ljudi snažno dožive očinstvo božje i međusobno bratstvo, pa su euharistijska slavlja nakon Kursilja znatno bolje doživljena s puno jasnijim i kvalitetnijim smislom za zajedništvo, praštanje i ljubav u konkretnosti.

- vjernici koji su do Kursilja bili na rubu, sada se osjećaju prihvaćeno i uključeno, pa makar i ne mogu pristupati sakramentima, ipak mogu produbljivati svoju vjeru i doživljavati ljubav u zajednici, što ih znatno podiže i često ozdravlja. Da su otišli na tečaj nekamo izvan svoje župe, njihov doživljaj ne bi među svojima bio prihvaćen i ne bi bilo dovoljno neophodne potpore za daljnji rast.

- osim toga, ima jedan broj ljudi koji se u svojoj župi dobro uključe u tečaj, a jedva da bi kada pristali ili mogli otići nekamo dalje, bez obzira na prednosti koje bi im to donijelo, jednostavno zbog vlastitih predrasuda ili zbog zapreka u obitelji.

Za tečajeve u župama lakše je dobiti suradnike, pogotovo ako su tečajevi češće a suradnici imaju veće obiteljske obveze.

Tečajevi u župi imaju veliku prednost u mogućnosti da se odmah na tečaju prepoznaju i ohrabre ljudi-lokomotive, animatori i da se uz njih svrstaju drugi u grupu i tako nastaje odmah jaka prijateljska skupina od velike važnosti i značaja za rad u župi.

Sve naprijed navedene prednosti tečaja u župi bit će moguće ostvariti uz uvjet da se u jednoj župi svjesno pripravi nekoliko tečajeva za redom. Prvi je uvijek za najprisutnije i najbliže ljude i taj tečaj je kao obnova sa svrhom koordinacije i oblikovanja pojedinaca i jednostavno predstavljanje tečaja kao takvog. Na tom prvom tečaju treba pronaći "lokomotive" za pripremu i održavanje slijedećih tečajeva, koji odmah sudjeluju na slijedećem tečaju. Drugi tečaj bio bi za ljude kojima jednostavno treba produbljivanje vjere, iskustvo i praksa zajedništva i pravog prijateljevanja u Crkvi i apostolatu koji će se nastaviti okupljati u malim zajednicama potpomognuti animatorima iz prvog tečaja. A onda treći i svaki daljnji tečaj okupljao bi ljude koji su nekako na rubu i koji su jako opterećeni problemima i međuljudskim odnosima, na rubu vjere i crkvene prakse, pa o njima treba posebno voditi računa.
Iza tih tečajeva treba slijediti kontinuirana mogućnost praćenja tih ljudi, mogućnost savjetovanja, potpore, duhovno vodstvo.
Tako vrijeme poslije tečaja (post-kursiljo) u župi uključuje brigu za suradnike koji polaze redovitu školu pripreme i produbljivanja i koji su onda animatori obnova i susreta svake vrste, raspoloživi za savjetovanje i duhovno vodstvo potrebnima, u uskoj suradnji sa župnikom

Proizlazi da je zaista Kursiljo vrlo prikladan da se u župi po njegovoj metodi načini plan i program kateheze odraslih i ujedno koordinacije svih različitih udruga i pokreta. Takav program traje duže vrijeme ali ukoliko iza njega stoji župnik s pastoralnim vijećem odnosno sa angažiranim laicima, ima prepoznatljive rezultate u životu pojedinaca, obitelji i cijele župne zajednice.

U južnoj Hrvatskoj Kursiljo je u najvećoj mjeri prihvaćen u Zadarskoj nadbiskupiji gdje nadbiskup zadarski, mons. Ivan Prenđa 1999. uspostavlja tajništvo pokreta za svoju nadbiskupiju. Sa franjevcima Provincije Svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru potpisan je ugovor (15. 09. 2000.) o zakupu za Kursiljo većeg dijela franjevačkog samostana na otočiću Krapnju, južno od Šibenika. Kursiljisti su samostan i okoliš obnovili i uredili te je tako nastao novi centar, nazvan isto Emaus. U njemu, posebno kroz ljeto, provode odmor uz razne programe duhovnog sadržaja, prvenstveno kursiljisti raznih dobnih skupina iz svih župa u kojima je održan tečaj diljem hrvatskog govornog područja.