Mali tečaj kršćanstva - Kursiljo u Hrvatskoj postoji već 40 godina. Trebalo je tu obljetnicu ne samo obilježiti nego i učiniti obnovu, i ne malu, za pojedince, male zajednice u župama i za cijeli pokret. Angažiralo se jako puno ljudi, suradnika Kursilja, starijih i naročito mladih.

Najprije je kroz cijelu godinu kolala putem e-pošte tzv Velika devetnica u kojoj smo svaki mjesec razmatrali drugo Blaženstvo iz Evanđelja po Mt 5,3-11, a za svaki dan u mjesecu bilo je dano drugo pitanje za razmatranje.

Grupa suradnika izradila je prijedlog novih smjernica kao podloge i pomoći suradnicima –laicima kod izrade svjedočkih tema.

Tako obnovljene smjernice odmah su postale radosni izazov za izradu tema prema njima, pa se taj posao nastavlja još kroz cijelu godinu, pa i dalje.

Uz sve to priprema se knjiga, zbornik koji bi trebao obuhvatiti djelovanje Kursilja kroz prošlih 40 godina i na kraju obuhvatiti i veliku trodnevnu svečanost.

U kući Tabor u Samoboru, gdje je i održan prvi tečaj za muške 28.08.1974., održana je proteklog vikenda tj od 26.-28.rujna velika svečanost.

Sva događanja unutar toga trodnevlja slijedila su unaprijed utvrđeni program, koji je već ranije objavljen.

Prvi dan, u petak okupili su se uglavnom suradnici, kako oni iz daljega koji su sva tri dana boravili na Taboru, ali posebno mladi, puno njih iz Zagreba i okolice. Sv. misa zahvalnosti, radosni pogled na Kursiljo u riječi, poeziji, izdanjima i prijevodima knjiga, u slici, filmu, novom logotipu, glazbi, ali posebno u klanjanju pred Presvetim. Sve lijepo, svečano, oduševljeno.

A tek subota. Došli su kursiljisti s mnogih strana, iz svih krajeva Hrvatske i BiH, što posebnim autobusima, što brojnim automobilima. Kuća je bila prepuna. Radost prepoznavanja, upoznavanja, darivanja, pjesma i raspored po programu. Središnji događaj bila je sva misa u punoj franjevačkoj crkvi, koju je predslavio kardinal Josip Bozanić a suslavio je i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, jasno s vlč Andrijom Vrane, ravnateljem i duhovnikom cijelog pokreta Crkve u Hrvata, zatim vlč Stjepan Najman, duhovnik i ravnatelj Kursilja u Varaždinskoj biskupiji, pa začetnik Kursilja u Zadru, don Šime Perić, te više drugih svećenika. Mladi su animirali pjevanje, drugi su predstavili ono bitno iz djelovanja Kursilja, u župama za župe, pa pozdravi i darovi. Neki su smatrali vrijednim obući se u narodne nošnje pa se moglo vidjeti šarenilo i bogatstvo, a cijela crkva je radosno slavila i pozorno i sa zahvalnošću odala slavu Bogu i radost zbog riječi Kardinala i podrške biskupa Mrzljaka.

Poslije smo svi zajedno, kardinal, svi svećenici i ostali sudionici imali ukusan i jednostavan objed u prepunoj dvorani.

Nakon stanke, uslijedila je tzv. ultreja odnosno obnova koja se bitno sastoji od svjedočenja laika, suradnika. Svjedočilo je 15 osoba, među njima dva bračna para, jedan srednjoškolac i ostali pojedinačno. Svjedočanstva su dolazila iz svih krajeva, a sadržaj im je bio toliko različit koliko se naše životne priče i situacije razlikuju, a opet toliko isti koliko je svatko svjedočio o onome što mu je Bog veliko učinio. Svatko je govorio iz iskustva susreta s Božjom ljubavlju, brigom i blizinom u situacijama koje najprije kao kriza i problem predstavljaju veliki križ a onda Susret donese radost, Svjetlo, Uskrs.

Npr, vidjeti kako iz ispovjedaonice izlazi uplakana djevojka, a onda pogleda u nebo i nasmije se pa radosno ode, značilo je veliki poticaj za ženu koja je to vidjela, a vidjela je i učinila još puno više. Tog dana javio joj se muž s kojim se rastala pred više od 15 godina i uslijedilo je izmirenje i novi početak zajedničkog života, u radosti, u vjeri i zajedništvu kursiljista.

Sjajni su i toliki drugi primjeri, ali ih ne možemo ovdje sve iznositi, nego će na nosaču zvuka biti dostupni, kao i snimka kompletne svečanosti.

Sve je završilo raspjevanim zabavnim dijelom u čemu su se iskazali i mladi ali i stariji s izvanrednim darovima za glumu, amaterski, ali jako dobro, primjereno, upravo svjedočki i zanimljivo.

Treći dan tj u nedjelju, najveći dio sudionika svečanosti krenuli su automobilima i autobusima u svetište Majke Božje Bistričke, gdje smo imali zajedničko misno slavlje sa Hrvatskom zajednicom bračnih susreta, u zahvalnosti za naših 4 desetljeća ali i u zaufanoj molitvi za brak i obitelj u našoj Crkvi i narodu. Na kraju je bila zajednička pobožnost križnog puta, opet na svjedočki način, sada bračnih parova, da bi se nakon toga razišli radosni, najčešće dvojica po dvojica u autobuse i automobile i u život, u tzv. 4. dan tj svojim kućama i župama, s novim elanom, puni radosti i zahvalnosti, prema onome, što je s pravom moglo biti moto svega – od radosne vijesti do radosnih života.

Na ovoj stranici posebno donosimo tekst značajne teme koju je imao duhovnik i ravnatelj naše biskupije, vlč Stjepan Najman pod naslovom Crkva u pokretu.

Ono što je o Karizmi i duhovnosti Kursilja govorio vlč Andrija Vrane, kao i svi drugi materijali dostupni su na stranici www.kursiljo.com .

BB

 

 

 

CRKVA U POKRETU

Mali tečaj kršćanstva – Kursiljo jedan je od suvremenih pokreta u Crkvi, koji uvelike pridonosi njezinom živom razvitku.

Prisjetimo se što to znači da je Crkva u pokretu i kako danas Kursiljo pridonosi tom njezinom pokretu.

Naša hrvatska riječ za Crkvu dolazi od grčke riječi Oikía Kyriaké, iz čega su se razvili nazivi Crkve i njemačkog i engleskog govornog područja a znači Gospodnja kuća, Božji dom. Grčkog je korijena i naziv Ekklésia a koriste ga latinski i romanski jezici, a znači sabor, narodna skupština, ili zajednica vjernika.

Drugi vatikanski sabor Crkvu naziva Narodom Božjim, što dolazi od hebrejskog pojma Kahál Jahvé, Božji skup, Božji pozvanici.

Bog Svevišnji poziva Abrahama koji kreće na put i započela je povijest spasenja. Izabrao je Izraelski narod da u njemu nastani svoje sveto Ime koje je objavio Mojsiju i naredio mu podići sveti šator Sastanka s Prebivalištem a ispunjala ga Slava Gospodnja u liku oblaka. Taj Narod Božji, taj sveti zbor, tu dakle zajednicu vjernika, slobodno možemo reći tu Crkvu, izabrao je Bog za svoje boravište, ali ne kao statičan stan, nego da narod pozove, pokrene i vodi prema punini života. Tako se Bog ušatoren,  kretao u pustinji sa svojim narodom dok mu kralj David nije odlučio sagraditi trajni Dom u Jeruzalemu, međutim ga Božja riječ zaustavila s obećanjem da će mu Bog podići  potomka koji će to učiniti, i Hram je sagradio Salomon. Svjestan da takav Hram ne može biti prebivalište Onoga koga ne mogu obuhvatiti ni nebesa nad nebesima, kod posvete Hrama Salomon je zamolio Gospodina da s nebesa svoj pogled svrati i na njega i sve koji tu dođu ili prema tom svetom mjestu makar izdaleka upute pogled, misao i čeznutljivi uzdah. Tako je u cijelom Narodu Božjem nastao pokret prema toj točki susretišta – svake godine, ako ne triput, barem jednom odrasli su se muškarci trebali pojaviti pred Gospodinom potičući se: Hajdemo u Dom Gospodnji.

Kad su se ispunila sva proroštva i vremena „ušatorio“ se Bog u tijelu i postao čovjekom.  – U tijelu Isusa iz Nazareta prebiva sva punina Božanstva. Objavio je on to u Hramu, da je njegovo tijelo Hram – prebivalište Božje među ljudima, da je on Crkva, i pozivao je k sebi sve umorne i opterećene, najavljujući da će biti podignut i kad raširi ruke sve će privući k sebi. On poziva sve ljude u zajedništvo svoga Mističnog Tijela.

To se događa u krštenju po kojem se svaki krštenik s Kristom povezuje i više ne živi on nego Krist u njemu, te tako svaki krštenik postaje Hram Boga živoga po Duhu Svetom u kojem su i Otac i Sin. Premda je sa svima krštenicima član Crkve, pojedinačno je uistinu on Crkva sama, Hram Božji jer je Bog u njemu nastanjen!

Kršetnik koji upozna takvo svoje dostojanstvo, a gotovo svaki polaznik  Malog tečaja kršćanstva – Kursilja to doživi, odjednom postaje Crkva u pokretu. Naime, otvarajući se u svojoj slobodi djelovanju Duha Svetoga prvi pokret koji započinje u njemu je molitva kojom Boga veliča i slavi, zahvaljuje mu i stavlja se na raspolaganje spreman vršiti volju Očevu.

To se tako jasno vidi na fizičkom tijelu Kristovu, koje jest i treba biti primjer svakoj ljudskoj osobnosti, kada ga nakon krštenja na Jordanu pomazana Duhom Svetim isti Duh vodi u pustinju da bude s Ocem, te je nakon toga prošao zemljom čineći dobro.

Na dan Pedesetnice, na rođendan Crkve kao Mističnog Tijela Kristova, svi kršteni Duhom Svetim postaju Crkva u pokretu i u jezicima Duha Svetoga  svjedoče oduševljeno jedni drugima o veličanstvenim djelima Božjim i potom se bez straha otvaraju krećući ususret mnoštvu stranaca da im navijeste Radosnu vijest Isusa Spasitelja koji će ih krštenjem pridružiti istoj zajednici Crkve.

Tako i sv. Pavao odmah nakon svoga krštenja počinje u damašćanskoj sinagogi propovijedati Isusa. Dolaskom u Antiohiju sv. Barnaba, muž pun vjere i Duha Svetoga spoznaje da tamo treba dovesti Pavla. Možemo reći da je tada s Pavlom u Antiohiji počeo prvi mali tečaj kršćanstva jer su godinu dana poučavao prve kršćane i formirali molitvenu zajednicu iz koje je došao poziv Duha Svetoga da krenu na velika misijska putovanja te je tako zasađena Crkva Božja među poganima, da bi se potom proširila na sve narode i trajala do svršetka svijeta.

Jasno je da je suvremeni Mali tečaj kršćanstva – Kursiljo tek jedan od mnogih pokreta u Crkvi. Ali i s njime je zapravo Crkva u pokretu, jer je i on Crkva, zajednica vjernika koji su doista pokrenuti.

–  Što sve taj tzv. Mali tečaj pokreće?

– Pokreće pojedinca zahvaćena Kristovim Duhom jer je osobno svaki takav zapravo Crkva – prebivalište Božje; pokreće i zajednice nošene snagom istoga Duha koji u Mističnom Tijelu Kristovom budi različite karizme.

Pojedince pokreće na ispravnu vertikalu – odnos prema Bogu, i ispravnu  horizontalu – plodno djelovanje u zajednici.

Zajednice pokreće na organiziranu koordinaciju čitavog Mističnog tijela Crkve, prodirući u društvenu zajednicu kao kvasac boljega svijeta.

Takvi plodovi Maloga tečaja kršćanstva – Kursilja kao pokreta u Crkvi, ili Crkve u pokretu mogu se prepoznati gotovo kod svakog pojedinca i svake skupine nakon završetka trodnevnog tečaja.

Nabrojimo tek nešto od tih pokrenutih djelatnosti kojih ne bi bilo bez Kursilja.

Izvješća o događanjima u pojedinim župama iznesena su u osobno ime, ili u ime zajednice, od običnih vjernika ili župnika, a širom domovine Hrvatske sva su gotovo identična. Izabrao sam dijelove izvješća iz Osijeka, Garešnice, Zadra, Zagreba i Čakovca, a glase ovako – a sve su njihovi citati:

 „Stvaranje i doživljaj zajedništva za sve je sudionike događaj koji ostavlja najdublji dojam, no želimo napomenuti da Kursiljo ne želi izdvajati vjernike iz župe već ih probuditi da se angažiraju u župi. Sudionicima Malog tečaja pomaže se doći do vjerskog stava iz kojeg slijedi zauzetost za Crkvu kao »svoju stvar«. Iz zajedničke brige za nju, pozvani su da prema svojim mogućnostima surađuju u župi, zatim u različitim apostolskim skupinama i organizacijama.“

(Sv. Luka – Josipovac, Osijek)

 „Poslije održanog Malog tečaja kršćanstva – Kursilja na našoj župi su osnovane male prijateljske zajednice, a župnik je od članova polaznika tečaja osnovao župno ekonomsko i župno pastoralno vijeće. Pokrenule su se razne aktivnosti. Za mlade smo organizirali tjedne susrete, duhovne obnove (Krapanj, Tabor…), a počeo je svirati i pjevati zbor mladih na misi za mlade. Osnovali smo igraonicu-radionicu za mlađu djecu. Organizirali smo predstave i sami smo se financirali ručnim radovima koje smo prodavali ispred crkve. Pomagali smo pri održavanju još nekoliko tečajeva. Za starije osobe su bile organizirane mise, ispovjedi uz druženje i zabavu, a nepokretne osobe smo posjetili i odnijeli dar. Naše učiteljice su davale instrukcije za učenike iz nekih predmeta. Od stare dvorišne kuće, nekadašnje štale, izgradili smo pastoralni centar s dvoranom i kuhinjom. Tu su se održavala sva događanja. Od ostalih aktivnosti spomenula bih još:

• višednevne duhovne obnove za roditelje prvopričesnika i krizmanika
• jednodnevne mjesečne duhovne obnove - na koje smo pozivali svećenike i laike koji su nam progovorili kroz struku i svoja svjedočanstva
• zaručničke tečajeve - gdje sudjeluju svećenik, liječnik i  bračni parovi,
• tjedna klanjanja
• nedjeljni župni listić i župne novine
• proslave Nove godine u pastoralnom centru za odrasle i za mlade
• pomoć župniku u bilo kakvoj potrebi u župi“

(Garešnica)

•  „organizacija i čitanje Križnog puta
• organizacija Klanjanja pred Presvetim
• podjela čaja nakon misa zornica,
• sudjelovanje naših suradnika na tečajevima izvan naše Župe:
• sudjelovanje molitelja po jedan sat za tečajeve u tijeku,
• sudjelovanje suradnika kao čitači na sv. Misama, kao i u pjevačkom župnom zboru,
• objave aktivnosti na medijima,
• logistika (donacije, tiskani materijali, plakati...),
• sastanci suradnika ponedjeljkom zajedno sa Biblijskom grupom,
• organizacija Božićnog druženja starijih, bolesnih i invalidnih osoba,
• sudjelovanje i edukacija suradnika u Taboru i na Krapnju.
• Osim ovih aktivnosti bilo je i niz druženja na razini obiteljskih zajednica, karitativnih djelatnosti, sudjelovanja na ultrejama na razini Kursilja Grada i dr.“

(Sv. Nikola, Zagreb)

 „Nakon tečaja započeo je intenzivniji duhovni život u župi. Župljani koji su prošli Kursiljo približili su se Crkvi i pojačan je njihov duhovni život kroz molitvu, Sveto Pismo, primanje sakramenata i aktivom sudjelovanju u apostolatu. Sve je to pridonijelo duhovnoj obnovi župe.

Kroz iskustva u pastoralnom radu vidim da Mali tečaj mnogo pridonosi duhovnom rastu župe. Tako i u ovoj župi ima više prijateljskih grupa, a među njima i grupa mladih, nastala iz nekoliko tečajeva,  koje se sastaju svakog tjedna. Ova grupa mladih dala je i mlade suradnike Kursilja koji su držali tečajeve za krizmanike a neki od njih sudjelovali su kao suradnici i u ljetnim tečajevima za mlade u Emausu na Krapnju.

U župi se redovito održavaju i mjesečne ultreje. U župi postoje i druge zajednice i sve zajedno djeluju te postoji dinamičan život u župnoj zajednici. Broj kursiljista je najveći, tako da su zauzeti na brojnim područjima pastoralnog rada u našoj župi i od velike su mi pomoći u pastoralu župe, stoga sam uistinu zahvalan za dar pokreta Kursilja.“

(župnik župe Sv. Josipa Radnika u Zadru)

 „Tečaj nam je pomogao da se bolje upoznamo, da se zbližimo. Posvijestili smo si da smo braća i sestre i da smo svi mi Crkva, da Isus računa na svakog od nas. Postali smo bliskiji, počeli smo se pozdravljati, družiti,  zajedno ljetovati, otvarati srce jedni drugima.

Svojom radošću, otvorenošću  i komunikacijom koja je vidljiva prilikom naših susreta privlačimo i druge župljane, pa neki, iako nisu prošli Tečaj, nesebično su se žrtvovali pomažući u kuhinji  za vrijeme Tečaja za branitelje, a i  s radošću se uključuju u organizaciju ultreja. (peku kolače za agape )  

Većina sudionika Kursilja ističe da im je nakon svećeničke  teme o euharistiji jasnije zašto je euharistija središte svega kršćanskog života, te su potaknuti na češće slavljenje svete Mise (ne samo nedjeljom) kao i aktivnije sudjelovanje u organizaciji župnog liturgijskog slavlja. 

Tako su se neki  uključili u čitače, pjevače, sakupljače milostinje, neki u ekipu koja uređuje i čisti crkvu i pastoralni centar. Potaknuti temom o apostolatu neki svoje talente koriste  u obiteljskoj zajednici  unapređujući bračne i obiteljske vrijednosti, drugi opet dajući besplatne tjedne instrukcije u našoj župi. Treći su se opet našli u župnom karitasu, a neki od polaznika Tečaja posjećuju i pomažu  bolesne, osamljene i starije župljane. Neki opet  iniciraju i organiziraju humanitarne i misijske akcije u župi, a također aktivno sudjeluju u akcijama koje su od  interesa za cijelo društvo. ( U ime obitelji, 40 dana za život i sl.)

Već skoro dvije godine grupa mladih kursiljista iz naše župe svakog tjedna se okuplja u kućnoj molitvenoj zajednici gdje molitvama, zahvalama, pjesmom, duhovitim i duhovnim razgovorima grade svoj međusobni odnos i odnos s Isusom Kristom. Pozitivna iskustva i plodove ove zajednice onda dalje svjedoče na tečajevima Kursilja i tako potiču druge na osnivanje svojih zajednica.

Najveći plod među mladima, a i starijim suradnicima iz Kursilja, koji se jako dobro vidi u župi, je zajedništvo i bratska ljubav koja svojom ljepotom i snagom oduševljava ljude i zaslužuje najveću  pohvalu: „Gle kako se ljube!“  

(Zagreb – Špansko)

 „Kursiljo je bio presudan u mome životu, preokret nakon kojeg sam se konačno našla kao odrasla osoba u svojoj vjeri, u svojoj župnoj zajednici. Već na samom tečaju mi se dogodio onaj snažni „klik“ koji mi je otvorio oči što i kako dalje.

Ono u čemu se Kursiljo razlikovao od svega do tada jest ZAJEDNICA, krug prijatelja, pravih, iskrenih prijatelja kakvih do tada nisam imala i s kojima dijelim NEŠTO što ne dijelim ni s kim drugim na svijetu, pa čak ni s mužem kojega beskrajno volim. S njima mogu razgovarati o nedoumicama, traženjima … svemu o čemu ni s kim prije nisam mogla razgovarati jer me ne bi razumjeli. Puno je toga za mene postalo drugačije. Postala sam snažnija, hrabrija, mirnija, slobodnija, radosnija.  Imam osjećaj stalne Božje prisutnosti koja me štiti da me ne pogađaju nevažne sitnice.

Plodovi kursilja su osnivanje vjerske igraonice, jedno kratko vrijeme smo organizirali besplatne instrukcije, sudjelujemo u župnim pobožnostima ili akcijama, surađujemo s drugim zajednicama u župi, redovito pišemo članke za župni list „Zvona“, već godinama vodimo župni vjeronauk za 5. i 6. razrede jednom mjesečno.

Sada vidim da je šarenilo zajednica u našoj župi raskošno djelo Duha Svetoga preko kojeg se očituje ljubav Božja za sve nas koliko nas ima: Franjevački svjetovni red, FRAMA, Caritas, Vjera i svjetlo, Djelo Marijino, Biblijska grupa, tri crkvena zbora, vokalna skupina mladih, Molitvena skupina Totus Tuus i druge manje molitvene skupine … To su naši živi vjernički krugovi koji se povremeno sastaju, druže i prijateljuju, a što mi se čini posebno vrijednim. Zajednički djeluju, upotpunjuju se i surađuju darujući nesebično jedni drugima svoje vrijeme, svoje obdarenosti, svoju ljubav.

U vezi smo s kursiljistima iz naše župe koji su bili na tečaju ranije, kad još nije bilo tečaja po župama, jer jednom kursiljist ostaješ uvijek kursiljist: mi imamo “ono nešto“, iskustvo tečaja koji ostavlja traga u srcu svakoga.

Ipak da bi se onaj plamičak zapaljen u srcu za vrijeme tečaja održao, da bi se mogao živjeti četvrti dan, potrebna je zajednica. To je ono što je meni Bog poslao, On je znao što meni treba. Poslao me na Kursiljo i sad više nisam sama, sad imam braću i sestre koji me saslušaju, pomole se sa mnom ili za mene, koji su uz mene u teškim trenucima, koji me potaknu i probude me kad se malo uspavam. Sad imam i više obaveza i nije lako uvijek krenuti, pogotovo napraviti prvi korak, ali uvijek kad odvojim svoje vrijeme, svoje misli, svoje sposobnosti, … uvijek dobivam mnogo više nego sam dala, uvijek sam na dobitku.“

(Čakovec)

Gdje god se Mali tečaj kršćanstva – Kursiljo održao prvi put, gotovo redovito su uslijedili novi tečajevi u koje su dolazili oni kojima su prijašnji polaznici posvjedočili da se to ne može ispričati, nago samo iskusiti. U takvim se župama redovito održavaju tečajevi za krizmanike, za roditelje prvopričesnika i krizmanika i ostale mlade i odrasle, od kojih mnogi redovito odlaze na ljetne programe na Krapanj na svoj program - mladi, branitelji, suradnici, obitelji – i svi se vraćaju uvijek s novim oduševljenjem i idejama, šireći radost.

Takav je Kursiljo za pojedinca, za župu i za cijelu Crkvu. To je crkveni pokret koji uspijeva osobno pokrenuti, koji pokreće malu zajednicu s kojom je cijela Crkva u pokretu Bogu na slavu, svijetu na spasenje.

De colores!

 

Stjepan Najman

župnik Sv. Nikole, Varaždin

ravnatelj i duhovnik Kursilja Varaždinske biskupije

 

---