Od:
Do:

Ispraćaj fra Bonaventure Dude iz varaždinskog samostana

Ispraćaj fra Bonaventure Dude iz varaždinskog samostanaVARAŽDIN, 4. 8. 2017.
Tijelo fra Bonaventure Dude, člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, koji je preminuo 3. kolovoza 2017. ispraćeno je iz varaždinskog samostana u petak 4. kolovoza.

Od fra Bonaventure se oprostila franjevačka zajednica u Varaždinu, pridružili su im se i franjevci iz Čakovca i Koprivnice, drugi svećenici Varaždinske biskupije predvođeni varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom i generalnim vikarom biskupije mons. Antunom Perčićem te brojni redovnici i redovnice s područja biskupije kao i vjernici laici.

Najprije je u crkvi sv. Ivana Krstitelja pri franjevačkom samostanu u Varaždinu, u 18.30 sati bila sveta misa, koju je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak, u zajedništvu s provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilijom Vrdoljakom, i drugim svećenicima koji su prisustvovali ispraćaju.

Prije samog početka euharistijskog slavlja, uime franjevačkog bratstva kojemu je pripadao fra Bonaventura, fra Goran Malenica zahvalio je biskupu Mrzljaku što je, kao njihov pastir, u zajedništvu s njima kod ove svete mise ispraćaja.

Biskup Mrzljak je, pak, rekao da će se oprostit sa zemnim ostacima fra Bonaventure, ali i da će on i dalje živjeti zajedno s nama u onom dijelu Crkve koji je u vječnosti, jer mi vjerujemo da nakon ovakvoga života slijedi zaista blažena vječnost.

U svojoj homiliji biskup Mrzljak je najprije podsjetio kako su tijekom povijesti mnogi učeni ljudi prevodili Sveto pismo i na hrvatski jezik i neka narječja u hrvatskom jeziku. No, cjelokupni prijevod Biblije na standardni hrvatski književni jezik ostvario se 1968. uz zalaganje mnogih književnika i teologa, a duša svega toga bio je p. Bonaventura Duda.
- Svaka riječ, koju čitamo i slušamo, prošla je kroz um, ali još više kroz srce p. Bonaventure. Ovih dana već je puno toga spomenuto i napisano o tom dragom franjevcu na planu cijele domovine Hrvatske, ali i na planu cijele Katoličke Crkve. No, mi smo ovdje u gradu Varaždinu koji ima poseban razlog biti ponosan na p. Dudu. Došao je u Varaždin davne 1935. godine u franjevačku gimnaziju, čije značenje još uvijek nije dovoljno naglašeno za naš grad, i često se prisjećao svojih gimnazijskih dana i početaka života u franjevaštvu, a evo i tri zadnje godine svojeg života živio je ovdje među nama, doduše već shrvan bolešću i starošću, ali još uvijek svježeg uma i duboko proživljene vjere. Posjećivali smo ga posebno u božićnim danima, kada smo zajedno pjevali njemu, ali i svima nama, tako drage hrvatske božićne pjesme. Bili su to dragocjeni trenuci, svojevrsne duhovne obnove i prisjećanje na mnoge događaje iz studentskih i profesorskih dana, kada nas je ne samo poučavao o Svetom pismu, nego i oduševljavao za život po Riječi Božjoj i za služenje u svećeništvu Katoličkoj Crkvi i hrvatskom narodu, istaknuo je biskup Mrzljak.

Također, prema njegovim riječima, fra Bonaventura je bio pravi franjevac. Visoko obrazovan i učen čovjek, a opet tako jednostavan ponizan i skroman.
- Na poseban način mogli smo vidjeti u životu p. Bonaventure Dude kako velika učenost i veliko znanje mogu itekako roditi i veliku ljubav prema Bogu i veliku poniznost, jednom riječju, veliku čovječnost, a za nas kršćane to je velika svetost, naglasio je biskup te rekao kako pokraj mrtvog tijela p. Bonaventure, zasigurno više nego žalost, osjećamo ponos.
-Pa mogu reći i radost, što smo imali u svojoj blizini takvog velikana uma i vjere, koji se upravo ovdje u franjevačkom samostanu u Varaždinu svjesno pripravljao na susret sa "Sestricom Smrti“. Bio je velik učitelj svojim riječima, izgovorenim ili napisanim, ispjevanim ili odsviranim na orguljama, ali bio je učitelj svojim životom i svojom blagom i smirenom smrću. Grad Varaždin i Varaždinska biskupija ne smiju ga zaboraviti ne samo u sjećanju, nego još više u nasljedovanju.

Svoju homiliju biskup je zključio riječima Knjige Otkrivenja te obraćanjem fra Bonaventuri
- „Blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!“ (Otk 14,13)
Dragi p. Bonaventura Duda! Prate te mnoga tvoja djela, prate te i naše molitve, a ti se moli za nas, da možemo poput tebe slijediti Učitelja koji reče: „Ja sam Put, Istina i Život, nitko ne dolazi Ocu osim po meni!“ (Iv 14,6)

Nakon popričesne molitve fra Bonaventuri se, u ime svećenika Varaždinske biskupije, zahvalio preč. Pavao Markač što im je usadio ljubav prema Bibliji, bio biblijski svjetionik i živo evanđelje.

Uime svoje braće koja žive u varaždinskom samostanu i braće svoje provicije, zahvalu je, svećenicima, redovnicima i redovnicama te vjernicima Varaždinske biskupije uputio i provincijal Vrdoljak. No, zahvala ide ponajprije biskupu, jer kako mu je rekao:
- Prije tri godine Bonaventura je došao u ovaj grad ozbiljno načet bolešću, a primili ste ga s velikom ljubavlju. Obojica ste duboko crkveni ljudi, zreli crkveni muževi i između vas je postojala jedna duboka povezanost te Vaša ljubav i bratska biskupska pažnja s kojom ste pratili njegov život, pogotovo posljednje dane.
 
Varaždince je fra Ilija, pak, podsjetio da je Roko u Varaždin došao s jedanaest godina i ovaj grad je obilježio njegov život. Najprije je tu proživljavao svoju mladost gdje je mali Roko izrastao u velikog Bonaventuru, od kojeg se opraštaju.  
- Iako ga posljednje tri godine niste bili baš u mogućnosti viđati, jer je bio vezan za svoja kolica i svoju postelju, od svega vam srca hvala na vašoj ljubavi i vašoj pažnji kojom ste pratili njegov život i pratite franjevce, rekao je fra Ilija prisutnim vjernicima.

Potom se zahvalio i samom fra Bonaventuri:
- Dragi brate, hvala ti za mnogo toga. Mnoge od nas si učio, svi smo mi na neki način tvoji učenici. Pamtit ćemo te po dobroti koja je prožimala tvoj život, po malenosti koja se nastanila u tako velikome čovjeku, u onoj veličini koja je od onog malog dječaka izrasla, koja nas je učila vjerovanju u Boga, koja nas je učila crkvenosti. I konačno, neka je hvala Onome u kojem si se i ti proslavio i kojemu te preporučujemo u vječnosti. Njemu kojega si i ti stavio u središte svoga života i rekao da je On ono prvo u tvome životu, neka On u koga si vjerovao, za kim si išao, kome si služio u svome svećeništvu i svom redovništvu, bude vječna nagrada za tvoju dobrotu i plemenitost. A sveti Franjo čiju si haljinu obukao, neka ti bude zagovornikom.
Uslijedio je obred ispraćaja tijela pokojnog fra Bonaventure Dude koje je potom prevezeno u Zagreb.

Podsjetimo, ovaj mnogima omiljeni svećenik franjevac, smatran najuglednijim franjevcem na hrvatskom jezičnom području, preminuo je  3. kolovoza oko 9 sati u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva.

Kako izvještava Informativna katolička agencija (IKA), komemoracija za fra Bonaventuru bit će u ponedjeljak 7. kolovoza u 19.15 sati u crkvi Sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu dok će pokop biti u utorak 8. kolovoza u 15.50 sati na groblju Mirogoj. Misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u crkvi Sv. Franje na Kaptolu.
Anita Treščec
Iva Kuzmić


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika