Od:
Do:

Braća kapucini, svećenici i prijatelji oprostili se od dobrog duha Varaždina: "Slugo dobri Bono, uđi u radost Gospodara svog"

Braća kapucini, svećenici i prijatelji oprostili se od dobrog duha Varaždina: "Slugo dobri Bono, uđi u radost Gospodara svog"VARAŽDIN, 19. 11. 2020.
Fra Bono Zvonimir Šagi, omiljeni varaždinski kapucin, koji je nakon kratke i teške bolesti blago u Gospodinu preminuo u ponedjeljak 16. studenoga u varaždinskoj Općoj bolnici u 88. godini života, 69. godini redovništva i 63. godini svećeništva, sahranjen je u kapucinskoj grobnici na Gradskom groblju u Varaždinu u četvrtak 19. studenoga.

Sprovodne obrede predvodio je mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, a svetu misu zadušnicu u dvorištu kapucinske crkve Presvetog trojstva mons. Ivica Petanjak, krčki biskup, u zajedništvu s dvadesetak svećenika i redovnika, te, radi nepovoljne epidemiološke situacije, u nazočnosti tek manjeg broja rodbine, prijatelja i vjernika.

Uime mons. Josipa Mrzljaka, biskupa u miru, svih svećenika, redovnika i redovnica te čitavog Božjeg naroda Varaždinske biskupije, iskrenu sućut svima ožalošćenima izrazio je na početku sprovoda na groblju u Varaždinu varaždinski biskup, mons. Bože Radoš. Biskup Radoš je kazao kako vjeruje da je bogat mirom u duši, praćen prijateljstvom i mirom svoje zajednice, s punom košarom dobrih djela fra Bono pošao na posljednje putovanje, na put u Očevu kuću. Ostajemo mu zahvalni, a to mu želimo izreći kroz molitvu za njegovu dušu, poručio je mons. Radoš..

- Fra Bono je bio osjetljiv za disanje svoga vremena. Mnogim ljudima se približio, učio ih je kako udahnuti Evanđelje i živjeti Boga. Po tome je bio poseban i privlačan. Bio je čovjek Crkve, osjetio je i radovao se novim vjetrovima koji su zapuhali po Drugom vatikanskom koncilu. Novo disanje Crkve bilo je njegovo disanje. Nastojao je da to disanje prenese u svoju zajednicu, konkretno u svakoga čovjeka. Tražio je puteve po kojima Bog želi doći u ljudsku dušu. Nije se ustručavao biti slobodan u traženju. S mnogima se dobro razumio, za mnoge je bio čvrsta točka i uporište u njihovom traženju puta prema Bogu. Draga braćo kapucini, fra Bono je bio živa nepisana povijest vaše zajednice i provincije. Isto tako, možda još više, ovoga grada kojeg je volio onako kako se samo rodna gruda može voljeti. Stoga smo danas svi siromašniji za jednu dobru dušu. Dobri duh varaždinskog samostana, grada, provincije i biskupije. Vjerujem čvrsto da je njegov posljednji izdisaj, početak novoga disanja u Bogu u vječnosti. Vjerujemo i ponizno molimo onoga u čije je ruke stavio cijeli svoj život da ga pozove riječima “Slugo dobri Bono, uđi u radost Gospodara svog” - rekao je varaždinski biskup.

'Pučki fratar' koji nije odustajao od svojih uvjerenja

Ispred Hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića riječi zahvale uputio je provincijalni magistar fra Jure Šarčević. Zahvalio je svim djelatnicima Opće bolnice Varaždin na skrbi i njezi za fra Bonu, kao i za sve druge bolesnike koji se u ovim teškim i neizvjesnim vremenima liječe od COVIDA-19. Nakon što je pročitao nekoliko crtica iz fra Boninog životopisa, fra Jure je dodao kako se iza suhoparnih biografskih podataka zapravo krije jedan uistinu bogat i plodan život koji se ne može sažeti u nekoliko kartica teksta.

- Izvan sumnje pater Bono spada u red velikih i zaslužnih ljudi naše Provincije u njenoj novijoj povijesti, pa i naše Crkve. Iako je bio svestrana ličnost, ipak lako ga se prepoznaje u nekoliko temeljnih odrednica. Kao redovnik kapucin živio je skromno, asketski i druge je poticao na odricanje. Osim knjiga i novina, drugo nije tražio. Kao svećenik i župnik istakao se neumornim pastoralnim radom na župi i izvan nje. U tome je bio kreativan i učinkovit. Nalazio je vrijeme i mjesto za svakog vjernika. U mlađim godinama svoga dugoga života noćima nije odlazio spavati u krevet, nego je ostao u  župnom uredu, studirao, pratio zbivanja u Crkvi kod nas i u svijetu i pripremao pastoralne planove. Iako je bio praktičan pastoralni radnik, Bono se bavio teologijom i pisanjem. Nijedno pitanje ili tema njemu nije bila strana i nepoznata. Često je bio kritičan i britak riječima i perom, prema svojima u Crkvi, ali i onima iz nje, zbog toga su ga znali napadati, ali on nije odustajao od svoga uvjerenja i stava. Kao franjevac kapucin bio blizak ljudima, pravi „pučki fratar“. On je sav svoj život promatrao i živio kroz prizmu brige za ljude svojim svestranim pastoralnim radom - poručio je fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića.

Fra Bonina originalnost i vjernost vlastitom putu traženja

Podsjetio je fra Jure Šarčević kako je život fra Bone obilježila misao koju je pater Bonaventura Duda izrekao u propovijedi na njegovoj mladoj misi: „Mi kršćani jedini na ovome svijetu znademo zašto živimo. Za nas život ne svršava grobom, nego se s Kristom produžuje u pravi život nakon groba. Ovaj život nije naš pravi život, nego nadnica, gdje težačimo i radimo, da bismo zaslužili vječni život. A gdje čovjek radi, gdje se pati i muči, tu treba da ima dobru hranu. I tko se pati za život vječni, da zasluži vječni život, treba da ima hranu vječnoga života, a hrana za vječni život to je tijelo Isusovo pod prilikama kruha. I evo svećenik dijeli ovu hranu Božjemu puku kršćanskomu, kako bi izdržao ovaj život, kako bi mu ovaj život postao priprava i zaslužba za vječni život“.

- Opraštajući se danas od p. Bone Zvonimira Šagija, usrdno molimo Svemogućega Boga Oca da mu otvori vrata Raja, oslobodi ga spona smrti i pribroji ga zboru svojih svetih i izabranih - zaključio je svoje obraćanje okupljenima na varaždinskom groblju fra Jure Šarčević.

Riječi zahvale, prilikom posljednjeg ispraćaja fra Bone i polaganja u kapucinsku grobnicu, uputio je i fra Mijo Šarčević, gvardijan varaždinskog Kapucinskog samostana. Zahvalio je na dolasku svim svećenicima, redovnicama i redovnicima, kao i cijelom Božjem narodu. Podsjetio je kako je najveći dar koji svi zajedno možemo dati za fra Bonu sveta misa. A nju je odmah nakon sprovoda u dvorišnom prostoru Kapucinskog samostana na otvorenom predslavio krčki biskup, mons. Ivica Petanjak. U svojoj propovijedi je napomenuo kako je životno ozračje u kojem se fra Bono kretao bio Isus Krist kao utjelovljena Riječ Božja. Podsjetio je krčki biskup na široko znanje fra Bone, kao i za njegovo veliko zanimanje za vjeru te društvene događaje u narodu i svijetu.

- Samo onaj tko je sav svoj život duboko i nerazdruživo usidrio u Isusa Krista može raditi za čovjeka, za Crkvu i za svijet, i onda kada od tih istih ne doživljava priznanje i pohvalu, nego napade i omalovažavanje. S odlaskom fra Bone odlazi i jedna generacija koja je prepoznala onaj sretni kairos koji se zove Drugi vatikanski koncil i koja je sve svoje snage ugradila u konkretnu Crkvu i narod sa željom da novi Duh, duh Koncila zaživi u našem narodu i u našim kršćanskim zajednicama. Uz ovu vjernost Isusu Kristu volio bih da za buduće generacije ostane kao dragocjena baština fra Bonina originalnost i vjernost vlastitom putu traženja i ustrajnost bez obzira je li se to nekome sviđa ili ne. A na tom putu može ustrajati samo onaj tko je svjestan svoga poziva i poslanja, kao i uvjerenja da će samo jedan Sudac biti mjerodavan da donese konačnu prosudbu. Neka u Isusu Kristu, za kojeg je živio i komu je svoj život posvetio, pronađe prijatelja i brata u komu će dobiti odgovore na sva svoja traženja i neka iz vječnosti moli za ovaj narod Božji koji je svim srcem ljubio - poručio je mons. Ivica Petanjak, krčki biskup.

Kardinal Josip Bozanić: "Brinuo da sol ne obljutavi"

Na kraju svete mise provincijal fra Jure Šarčević pročitao je pismo sućuti koje je kapucinskoj obitelji, prijateljima i suradnicima uputio zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić.

“U molitvi sam se spomenuo fra Bone i njegovu dušu preporučio Božjem milosrđu. Kao svećenik i redovnik fra Bono Zvonimir Šagi je svojim životom zadužio mnoge, a prije svega svoju kapucinsku provinciju. Izgovorenom i pisanom riječju ostavio je bogate tragove u kršćanskoj literaturi brinući se da sol ne obljutavi. Unatoč svome bogatom opusu, priznanjima i nagradama, fra Bono se odlikovao kršćanskom jednostavnošću zbog koje će plodovi njegovog predanog rada živjeti i donositi rod. Zahvaljujući Bogu za sve dobro i plemenito u životu pokojnog fra Bone smijemo se nadati da je već čuo utješne riječi svoga Spasitelja: ‘Valjaš slugo dobri i vrijedni, uđi u radost Gospodara svoga’. Neka dobri Bog bude milosrdan sudac dragom pokojniku, a njegova dobra djela nagradi vječnim zajedništvom u Kraljevstvu Nebeskom”, stoji u pismu kardinala Bozanića.

Pjevanje je tijekom posljednjeg zbogom fra Boni Zvonimiru Šagiju predvodio "njegov" Zbor mladih VIA Župe svetog Vida.

Prvi župnik Župe svetog Vida u Varaždinu

Bono Zvonimir Šagi, sin Stjepana i Ane rođene Bunić, rođen je 11. prosinca 1932. godine u Brodarovcu, u Župi svetog Jurja Maruševec. Osnovnu školu pohađao je u Druškovcu i Maruševcu, gimnaziju u Varaždinu (1. razred u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, a 2. u Realnoj gimnaziji u Varaždinu) i u Nadbiskupskoj Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. U kapucinski red stupio je 17. rujna 1950. u Varaždinu, doživotne redovničke zavjete položio u Zagrebu 4. listopada 1955., za svećenika je zaređen 2. studenoga 1958. u Varaždinu, a svoju mladu misu imao je 9. studenoga 1958. u Maruševcu.

Diplomirao je teologiju 1959. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svećeničku službu započeo kao vjeroučitelj u Župi svetog Mihaela u Zagrebu (Dubrava) od 1958. do 1961. Nakon što je ukinut vjeronauk u školi, prvi je u Zagrebu organizirao redovni tjedni vjeronauk u župi za srednjoškolce i studente.

U ožujku 1961. poslan je u Varaždin po želji nadbiskupa Franje Šepera da pripremi osnivanje župa sv. Vida u Varaždinu i sv. Mihaela u Sračincu. Župe su osnovane 8. listopada 1961. Otada do 2008. godine vrši službu župnika Župe svetog Vida u Varaždinu uz suradnju ostale braće svećenika varaždinskog Kapucinskog samostana, uz to je još od 1965. do 1971. upravljao i Župom Sračinec. Službu župnika Župe sv. Vida obavljao je do svoje 75. godine, kada je prema propisima crkvenog prava dao ostavku na tu dužnost u srpnju 2008. godine. U više mandata bio i gvardijan Kapucinskog samostana u Varaždinu.

Odlikovanje predsjednika RH "Red Danice Hrvatske ", počasni građanin rodne općine te tri nagrade za životno djelo

U pet trogodišnjih mandata bio je biran za provincijala Hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića (1973. - 1982. i 1988. - 1992). i u jednom mandatu (1976. - 1979.) predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara (svih provincijala) u tadašnjoj Jugoslaviji (KVRPJ). Aktivno je sudjelovao na četiri generalna kapitula Reda u Rimu i svojim doprinosom sudjelovao u pokoncilskoj obnovi redovničkih pravila i kanonskih propisa glede redovnika. Bavio se pretežito pastoralnom (kontekstualno-praktičnom) teologijom, suvremenom kršćanskom duhovnošću, praktičnom problematikom redovništva i Socijalnim naukom Crkve. S tog je područja napisao više knjiga i više stotina, što stručnih i znanstvenih, što publicističkih članaka, odnosno eseja. Do sada ima 17 objavljenih knjiga.

Od 1988. do 2002. vanjski je predavač na Institutu za kršćansku duhovnost pri KBF-u u Zagrebu. Od 1984. do 2005. godine stalni je kolumnist u katoličkoj obiteljskoj reviji Kršćanske sadašnjosti KANA (kolumna “U sadašnjem trenutku”), od 1987. do 1992. glavni i odgovorni urednik AKSE (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti), a od 1993. do 2002. glavni urednik revije za propovjednike “Služba Riječi”, koju izdaje također Kršćanska sadašnjost. U toj je reviji napisao devet godišta homilija za sve nedjelje i blagdane u godini. Objavljuje članke u raznim časopisima: “Svesci”, “Bogoslovska smotra” i dr., te sudjeluje na teološkim i drugim simpozijima, javnim tribinama itd.

Za svoj rad dobio je mnoga priznanja i nagrade: od Hrvatskog Novinarskog Društva dobio je nagradu „Marija Jurić Zagorka“ za kolumnu 1996. godine. Dobitnik je Plakete Grada Varaždina 1996. godine. Dobitnik je Nagrade Varaždinske županije za životno djelo 2002., a 2008. proglašen je počasnim  građaninom općine Maruševec. Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović dodijelio mu je 30. lipnja odlikovanje „Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića“. Visoko evanđeosko teološko učilište u Osijeku dodijelilo mu je 25. listopada. 20014. Ekumensku povelju. Hrvatsko društvo katoličkih novinara 16. svibnja 2018. dodijelilo mu je nagradu za životno djelo, a iste godine na svečanoj sjednici Gradskog vijeća prigodom obilježavanja Dana Grada Varaždina, 6. prosinca, primio je Nagradu za životno djelo 'za 60 godina svećeništva, unaprjeđenje i promicanje teološke znanosti te za sveukupni doprinos u znanstvenom i kulturnom životu grada Varaždina'.
 
Goran Damjanić


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika