Nedjeljna poruka
21.7.2021.
17. nedjelja kroz godinu B
Trebamo prestati kukati kako ništa nemamo i početi zahvaljivati za sve što imamo. Najveći Božji dar naši su bližnji. Početkom godine papa Franjo ustanovio je Svjetski dan djedova i baka odredivši da će se slaviti 4. nedjelje u srpnju. Promatrajući njihove živote, prisjećamo se kako su oni imali malo, ali imali su dvije ruke i pet minuta vremena za Boga i čovjeka. Radišne ruke i posvećeno vrijeme, to je bilo dovoljno da nas podignu i postave na dobar put života. Nije li i to prelijepo Božje čudo?
15.7.2021.
16. nedjelja kroz godinu B
Živimo li bezglavo, bezobrazno, beskarakterno, bezosjećajno, bezizražajno, bezbožno...? Činimo to kada se navikavamo na život bez sklada s prirodnim zakonitostima i ne marimo što u društvu poželjno postaje da se Božji zakoni prirodnosti i normalnosti zamjenjuju ljudskima koji toleriraju sve, pa i uvrnutosti bez zadrške, bez cenzure.
8.7.2021.
15. nedjelja kroz godinu B
Listajući ilustriranu Bibliju, zapitao je jedan dječak: „Zašto Isus uvijek nosi sandale?“ Pitanje koje nije tako naivno kako izgleda. Obuća označava tragove koje čovjek za sobom ostavlja prolazeći svijetom. Sveto pismo kaže da je Krist prošao čineći dobro. U tom pogledu, za razliku od čizme koja agresivno gazi sve pred sobom i bosih nogu koje se brzo zaprljaju do neprepoznatljivosti, u slici sandala uočavamo potrebu da čovjek koji hoda s Bogom prolazi zemljom blago i čiste savjesti - ne podižući prašinu oko sebe, što posebno Gospodin naglašava: „Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.“
30.6.2021.
14. nedjelja kroz godinu B
332. put misli Varaždinaca pohrlit će k njoj jer tko ne bi htio da opet bude sve dobro. Naši će se koraci zaputiti utabanom stazom koja je čula toliko molitava, koja je u sebe pohranila bezbroj suza i isto toliko osmijeha. Što je sve te godine gorjelo u dušama naših predaka da su ostajali nepokolebljivo vjerni hodočasničkim koracima? Jedni su zahvaljivali za svoje bogatstvo, dok su drugi oplakivali svoju bokčiju. Ili je bilo obrnuto? Razlike, u biti, nema. Svaki od nas, bio u društvu prvih ili drugih ili zadnjih; bio šepavi, betežni i pomudni ili fletni i preštimani; i gladni i žejni i z prazni žepi, kak i oni penežljivi i siti i zadovoljni; i oni fajni i još fajneši, i oni spamenti i još spametneši, i prefrigani; oni koji imaju velike stroške na na hrptu i na duši, kak i oni koji nemaju ništ; zvali se bogci ili bogatuni – svima je korijen u riječi Bog.
24.6.2021.
13. nedjelja kroz godinu B
Jer vjera nije teorija koja se može kampanjski naštrebati. Vjera je svakodnevno srčano svjedočanstvo onoga što ispovijedamo. Ako je istina da bismo sve dali da sačuvamo živote svoje djece blizu Božje ljepote, smisla i zdravlja, ne smije nam biti teška dosljednost u pružanju uzora hrabrog kršćanskog života, jednako u iskustvu radosnog slavlja, kao i životne borbe.
17.6.2021.
12. nedjelja kroz godinu B
Slika lađe koju nam predočava evanđelist Marko metafora je u kojoj promatramo svoje životno poslanje. Premda je lađa najsigurnija u luci, nije ona stvorena za to da se usidri u nekoj uvali. Jasan je Božji poziv da se iz prosječnosti otisnemo prema veličanstvenosti njegova poziva, što podrazumijeva prelazak preko mentaliteta plićaka.
Prostor je to u kojem se život podčinjava konformizmu i oportunizmu, brzom uspjehu, lakim rješenjima, površnostima koje samo kratkoročno zadovoljavaju ljudska čeznuća. Promatrajući kako struje ovoga svijeta u njega naplavljuju razne prljavštine i podižu mulj duhovnih i materijalnih trivijalnosti, prepucavanja i tračeva, prijevara i smicalica itd., pitamo se nije li se i Bog umorio od ljudskog muljanja. Zato razumijemo opasku Isusovih učenika kada su se našli u nevolji i neveri: „Zar ne mariš što ginemo?“
Prostor je to u kojem se život podčinjava konformizmu i oportunizmu, brzom uspjehu, lakim rješenjima, površnostima koje samo kratkoročno zadovoljavaju ljudska čeznuća. Promatrajući kako struje ovoga svijeta u njega naplavljuju razne prljavštine i podižu mulj duhovnih i materijalnih trivijalnosti, prepucavanja i tračeva, prijevara i smicalica itd., pitamo se nije li se i Bog umorio od ljudskog muljanja. Zato razumijemo opasku Isusovih učenika kada su se našli u nevolji i neveri: „Zar ne mariš što ginemo?“
10.6.2021.
11. nedjelja kroz godinu - B
Riječi „dođi kraljevstvo tvoje“ svakodnevno prelaze preko praga naših usana, ali kako da se one udomaće kad su nam nutrine zauzete nečim drugim u čemu je zadržano tako malo od gostoljubivosti koju svjedoči izreka: „Nekada su kuće bile od blata, a srca od zlata.“ Danas se izuvaju cipele kada se ulazi u kuće kako se ne bi zaprljao pod, dok se bez problema nagazi na srce i nanosi blato na ljudsko lice.
Sve dokle to prihvaćamo kao normalnost, naše priče o tome kako bi svijet trebao biti drugačiji, ostaju samo na pragu usana. Želimo li doista kraljevstvu Božjem iskazati dobrodošlicu, svoje interijere moramo preurediti prema dizajnu Isusovih prispodoba. Prelijepa je njegova slika kraljevstva kao zrna gorušice koje je najmanje, a naraste veće od svega povrća.
Uz značaj poniznosti, skromnosti i jednostavnosti koja je najljepši ukras ljudskosti, ova nam prispodoba progovara o strpljenju i upornosti kojom je poduprt središnji motiv Isusove predodžbe: sjena pod kojom se gnijezde ptice nebeske.
Sve dokle to prihvaćamo kao normalnost, naše priče o tome kako bi svijet trebao biti drugačiji, ostaju samo na pragu usana. Želimo li doista kraljevstvu Božjem iskazati dobrodošlicu, svoje interijere moramo preurediti prema dizajnu Isusovih prispodoba. Prelijepa je njegova slika kraljevstva kao zrna gorušice koje je najmanje, a naraste veće od svega povrća.
Uz značaj poniznosti, skromnosti i jednostavnosti koja je najljepši ukras ljudskosti, ova nam prispodoba progovara o strpljenju i upornosti kojom je poduprt središnji motiv Isusove predodžbe: sjena pod kojom se gnijezde ptice nebeske.
4.6.2021.
10. nedjelja kroz godinu - B
Svijet pomalo i potmulo uvjerava da sve to što si priželjkuju, običnim ljudima nije dostižno, da je to za njih prevelik zalogaj. I mnogi se mire s tim da je dobar čovjek, koji radi pošteno, voli vjerno i živi ponizno, naivan i nekonkurentan. Mnogi prihvaćaju sugestije da je onaj tko živi po kršćanskim načelima staromodan. Jer govori se da je prihvatljivo, čak i simpatično malo prevariti, malo lagati, malo tračati, malo psovati, malo se oholiti… jer bez malo pokvarenosti ne može se biti u toku s vremenom, ne može se popeti na postolje pobjednika. Pa i među vjernicima glatko prolazi govor da smo samo mali i slabi, stoga ne moramo baš uvijek poštivati Božja pravila – on je Bog pa će razumjeti.
27.5.2021.
Nedjelja Presvetog Trojstva B
Rezultati nedavnog istraživanja koje je za cilj imalo analizirati utjecaj stranih riječi na hrvatski jezik, mnoge su iznenadili. Anketa provedena među srednjoškolcima u našem kajkavskom podneblju pokazala je da djeca u velikoj većini ne razumiju što znači riječ cjelov.
Od Božjeg poljupca sve je započelo. Bez doticaja njegovih usana ni u čemu nema daha života. Čovjek je Božji cjelov. I stvoreni smo i rođeni iz poljupca, njemu je pridruženo značenje dijeljenja života u roditeljskoj radosti, njemu pribjegavamo u najljepšim i najtežim trenucima života svjedočeći da biti čovjek znači biti ljubljen, a pružati svjedočanstvo kršćanskog života znači odgovarati na obećanje Božje blizine do svršetka svijeta.
Od Božjeg poljupca sve je započelo. Bez doticaja njegovih usana ni u čemu nema daha života. Čovjek je Božji cjelov. I stvoreni smo i rođeni iz poljupca, njemu je pridruženo značenje dijeljenja života u roditeljskoj radosti, njemu pribjegavamo u najljepšim i najtežim trenucima života svjedočeći da biti čovjek znači biti ljubljen, a pružati svjedočanstvo kršćanskog života znači odgovarati na obećanje Božje blizine do svršetka svijeta.
20.5.2021.
Duhovi B
Ne sviđa se svima istina. Mnogi će je pokušati utrnuti, neki i napadati, ali iskren se vjernik toga ne plaši, nego uporno pali svagdanja mala svjetla. Jedan osmijeh, jedna lijepa gesta, priznanje, blaga riječ ili blizina sama – tu je izvor „veličanstvenih djela Božjih.“ Jer velika se svjetla nakon predstave gase. Čak i sunce uvečer zađe! A ništa ne može ugušiti maleno svjetlo u duši dobroga čovjeka koga čak ni smrt ne može spriječiti da odiše ljubavlju i zrači nadom. To je slika Crkve koja u svoje majčinsko krilo prigrljuje svakog putnika što traži tu mrvu sigurnosti da je i za njega upaljeno svjetlo uz koje ga netko odano voli i čeka.