Ne znam ni jednog nesretnog sveca. Nikad nisam čuo da je ijedan mučenik bio nesretan. Koja je njihova tajna? Mislim da ju je najbolje izrazio sv. Padre Pio: „Samo jedno moraš tražiti od Gospodina - da ga voliš. Za sve ostalo, samo mu zahvaljuj.“
Tajna je u zahvalnosti. Ona otvara naša srca da možemo više primati, a Gospodin nam želi dati sve.

Riječi o drvetu koje se vjerom premješta osobito do izražaja dolaze kada ih stavimo u kontekst vazmenoga otajstva sjećajući se kako je Gospodin nosio drvo križa na Kalvariji. Prilika je to da se ozbiljno zapitamo koje je to drvo koje naša vjera treba „presaditi“. Možda je to naša nada koju trebamo preseliti u vjeru. Ili radost koju trebamo preseliti u naše ozbiljnosti života. Možda smo to mi sami koji se trebamo iščupati iz vlastite veličine i sebičnih težnji, iz svojih žalosti i presaditi svoj život na neko mjesto koje ima smisla, koje nekamo vodi.

Dakako da Gospodin želi da se svi ljudi spase, ali sve ima svoje vrijeme i za sve postoji granica. Božja je granica pravedna. I nepremostiva. Nije slučajno Isus u Abrahamova usta stavio riječi o provaliji preko koje prijelaza nema. Nerijetko vidimo kako oni koji ne poštuju granice padaju u mračne ponore posesivnosti i pohlepe, ovisnosti, zavisti i ljubomore, ratova, nepovjerenja i drugih bolesnih stanja neprijateljstva koja vode u pakao. A pakao nije priča, nego najopasnija stvarnost života.

Srce me boli što moram reći da živimo u vremenu koje grca u nepoštenju i neistini, a to su refleksi duha tame koji sije toliko mržnje; u vremenu u kojem mnogi upravitelji ne misle na svoju ekipu nego na sebe, u kojem ima toliko izdaje čovječnosti koju nam je kao najveće bogatstvo Bog dao da ju branimo i njome upravljamo. Osobito u takvom vremenu oči ljudi, pune povjerenja, uprte su u vratare svjetla koji imaju hrabrosti pogledati zlu u oči i obraniti im nadu.

Promatrajući njega uzdignuta na križ, ne predaj se. Što možeš promijeniti, mijenjaj, bori se, trudi se iz petnih žila i svim silama. A što ne možeš promijeniti, to prihvati. Prigrli. Zavoli. Izdrži. I kada je nesnosno teško i lice se ne može podići u osmijeh, nasmij se dušom. Gospodin će ti uzvratiti osmijehom i proći će bol, i znat ćeš da je vrijedilo.

Životi svetaca ponekad su uzbudljiviji od bilo kojeg romana ili filma, pustolovniji, dramatičniji, zabavniji od bilo koje izmišljene priče, napetiji od bilo kojeg scenarija. Ispunjeni mudrošću, izvrstan su izbor za svakoga tko od svog života želi više. Više od korektnosti i prosječnosti.

Duh Božje riječi ponovo nas vodi na trag kraljice svih vrlina - poniznosti - bez čijega svjetla ništa ne uspijeva. Borimo se upisati na taj popis poniznosti koji je jedina sigurnost jer dok kažeš keks, sve se u životu može okrenuti. Dok kažeš keks, „zagori“ pod nogama, ruše se uzvišena postolja, a ostaju čvrsto ona koja s Bogom u duhu poniznog i radosnog služenja grade ljudi koji, unatoč nemalim žrtvama, tiho i srdačno svima oko sebe pružaju dobar - i tȇk i život.

Uska vrata sigurno neće biti zaključana ljudima koji su ih zavoljeli jer svakodnevno kroz njih prolaze, spremni na žrtve i odricanja. Ta su vrata draga onima koje Gospodin poznaje jer se ne stide svojega uboštva, nego gaje skromnost i poniznost, koji otvaraju vrata malenima i imaju za njih osjećaja; i ne nalikuju na hrčke u svojim karakterima, nego rado od sebe daruju, rado prepuštaju prva mjesta drugima jer sanjaju svoje mjesto uz Isusa.

Možda je jedna od najljepših i najnježnijih izjava ljubavi kada se čovjek svome bližnjemu obrati riječima: „Zlato moje.“ Nije to samo zbog skupoće i velike vrijednosti, nije ni puko tepanje, čini mi se da je više povezano s intuitivnim razumijevanjem biblijske mudrosti kušanja u vatri i odlučnim stavljanjem ruke u vatru - davanjem nepobitnog jamstva - kada je u pitanju vjernost evanđeoskim načelima.

Ne može vjernik birati kome će služiti, kome ne i određivati tko bi njemu trebao služiti jer Gospodin jasno kaže, kako je odgovorio Petru, da smo svi mi sluge, bez obzira tko se u kakvoj potrebi pred nama našao, zato nastojmo što više usvajati Božji pogled, gledati druge kako on gleda nas, beskrajno strpljivo, neizmjerno blago, s poštovanjem i milosrdno.