Odgovor na mnoga pitanja dao nam je Isus u ulomku evanđelja koje čitamo na svetkovinu Presvetog Trojstva: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.“ Ponekad nam Bog ne otkriva sve i ne daje ono što žarko želimo, možda jer nam želi dati još više nego što sada zamišljamo, možda jer za nas to što hoćemo nije najbolje rješenje, a mi to još ne vidimo, a možda jer još nismo spremni to nositi. To ne znači da nas Bog ne razumije i da ne suosjeća.

Dragi čitatelji, trpljenja nam ne nedostaje, nedostaje nam radosti! Borimo se za nju, njegujmo osjećaj za zdravu duhovitost koja će nam vratiti osmijeh na izmorena lica, ali i za zdravu duhovnost koja neće dati da se neslanim šalama oskvrnjuju naša srca i neumjesnim komentarima unizuju naše svetinje. Uranjanjem u molitvu razmjenjuje se osmijeh s Gospodinom, a u tom osmijehu prepoznaje se ljepota i snaga Duha Svetoga.

„Žlica meda privlači više muha nego bačva octa.“ Naglašavajući kreposti blagosti i strpljivosti, tom se mišlju u prenošenju radosne vijesti vodio sveti Franjo Saleški, zaštitnik katoličkih novinara, pisaca i medija. Ističem to jer malo je poznato da se na sedmu vazmenu nedjelju obilježava Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija.

Dragi čitatelji, zagledajmo se u lice Božje. Zapitajmo se hoćemo li mi svojim postupcima na njegovo lice izmamili osmijeh ili suzu. Kako je dobar osjećaj kada je netko koga volimo sretan! Što bismo sve dali da nikad ne ugledamo suzu u oku svojih voljenih! Dajmo onda, borimo se za tu sreću među nama. Borimo se svojim iskrenim življenjem, borimo se svjedočeći za istinu i otkrivajući istinu.

Želimo li biti dosljedni učenici i prijatelji Kristovi, moramo ga dobro razumjeti. Nije on rekao ljubite mene kao što sam ja ljubio vas, nego ljubite jedni druge. Zahtjevno je to. Lakše je ljubiti njega - Boga koji nas jedini nikada ne može prevariti ili iznevjeriti, koji može i hoće uslišiti naše prošnje i uzdignuti naše živote prema onome što sanjamo.

Nedjelja Dobroga Pastira Svjetski je dan molitve za svećenička i redovnička zvanja. Molim vas, dragi čitatelji, ne zapostavite snagu molitve. Sjetite se riječi iz Jakovljeve poslanice da „će molitva vjere spasiti nemoćnika“, i kako „mnogo može žarka molitva pravednikova.“ Ne propustite šapnuti Gospodinu koju riječ za nas svećenike da mi ne zaboravimo otvarati vrata dušama koje traže pravdu.

Tako su nas često Papine misli učvršćivale. I ovdje smo ih isticali jer nosile su, jednostavno i ponizno, snagu Duha Svetoga. I makar su pojedini društveni krugovi, prenoseći njegove riječi i vadeći ih, ponekad, iz konteksta, željeli nešto drugo, vjerodostojno svjedočanstvo poglavara Katoličke Crkve bilo je jasan znak da mi znademo za kim stupamo: Vođa je nama svevišnji Bog, kako rado pjevamo u vazmeno vrijeme.

I mene muči to pitanje zašto ne može svaki čovjek sada odmah susresti Uskrsloga i u njegovim ranama svoje rane umiriti, u njegovoj blizini naći svoj smisao. Mislim da je problem u nama jer zatvaramo Božja vrata. Zato vas molim, vas kojima je stalo, pomognimo strpljivo jedni drugima skrasiti se pred Kristovim vratima.

Kada si čestitamo Uskrs, imajmo hrabrosti ponizno prići svojim majkama i očevima, svojoj djeci, braći, starcima, prijateljima, svojim suputnicima i supatnicima, i onima blizu i onima daleko, i donijeti im živoga Boga koga smo susreli i koji sa svakim novim susretom mijenja našu nesreću u sreću. Stoga i živimo dostojno i dostojanstveno, kao ljudi uskrsnuća, kao ljudi Božje pobjede. Živimo, u inat neljudskosti, kao ljudine koji ponizno i hrabro hitaju voljeti ljubavlju Kristovom.

Čovjek zahvaljujući znanstvenom napretku može nešto objasniti do određene razine, ali dalje od toga nikada neće dokučiti jer Bog je uvijek veći od ljudskih mogućnosti. U toj veličini Bog se spušta među nas ispunjavajući svoju želju za bliskošću s čovjekom. Ona se ispunjava na svakoj misi koja nije tek prisjećanje povijesne Kristove muke, ili samo slika ili simbol njegove smrti i uskrsnuća, nego je njegov spasiteljski čin, stvaran događaj sada i ovdje u kojem se kalvarijska žrtva ponovno prikazuje, ali ne na krvni, tjelesni način, nego na nov i poseban, nekrvni, na sakramentalni način.