Gospodin Isus moj je bližnji. Podmetnuo je svoja leđa u svim životnim teškoćama, pružio je ruku u svim izazovima, otvorio je srce svakoj molitvi, pronašao je put u svakoj situaciji. Nikada nije razočarao. Nikada nije pogazio svoju riječ. I nikada nije postavljao suvišna pitanja. Jednostavno je bio tu, uvjerljivo dajući do znanja da nisam sam.

Danas se najčešće koriste kemijske olovke ili flomasteri čiji je „karakter“ pomalo ohol i nedodirljiv: ne daju se i ne trebaju šiljiti, njihov se trag ne da brisati, napravljene su tako da se ne mogu smanjiti, njihovo se srce lako zamijeni novim… prave se važne, kao da su slika modernog čovjeka koji sve teže razumije Isusov poziv „učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“.

Svaka je zajednica poput tkanja. Sjećam se svoje bake kako je izrađivala lepoglavsku čipku. Svaka nit ovisi o povezanosti i jačini one do nje. Jedino ako se drže skupa, tanašne niti tvore prekrasno i čvrsto tkanje kojemu se divi čitav svijet.
Želimo li „čipkariti“ ljepotu i snagu Crkve, obiteljskoga, prijateljskoga i bilo kojeg zajedništva, želimo li ostvariti tu vrijednost u koju je utkano toliko truda, mara, volje, ljubavi, toliko žuljeva, krvi i mučeništva, toliko svetosti u prošlosti i sadašnjosti, nemamo pravo uzmicati, nego hrabro stati jedni uz druge u vjernosti kršćanskim vrijednostima, pa i kad ih svijet ne cijeni.

Upoznao sam mladića, srednjoškolca, koji živi daleko od svoje obitelji. Zbog raznih briga i rana koje, ne samo u svojoj dobi, nego ni u kojoj dobi ne bi smio imati, živi na rubu, teško, i nema ni naviku ni volju ići u crkvu ili moliti se. Odlazeći od njega, cijelo vrijeme u glavi mi se vrtjela misao kako bi Isus sigurno odmah pohitio k njemu.
Hoću li ja? Hoćeš li ti, dragi čitatelju, prigrliti to Božje dijete?

Odgovor na mnoga pitanja dao nam je Isus u ulomku evanđelja koje čitamo na svetkovinu Presvetog Trojstva: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.“ Ponekad nam Bog ne otkriva sve i ne daje ono što žarko želimo, možda jer nam želi dati još više nego što sada zamišljamo, možda jer za nas to što hoćemo nije najbolje rješenje, a mi to još ne vidimo, a možda jer još nismo spremni to nositi. To ne znači da nas Bog ne razumije i da ne suosjeća.

Dragi čitatelji, trpljenja nam ne nedostaje, nedostaje nam radosti! Borimo se za nju, njegujmo osjećaj za zdravu duhovitost koja će nam vratiti osmijeh na izmorena lica, ali i za zdravu duhovnost koja neće dati da se neslanim šalama oskvrnjuju naša srca i neumjesnim komentarima unizuju naše svetinje. Uranjanjem u molitvu razmjenjuje se osmijeh s Gospodinom, a u tom osmijehu prepoznaje se ljepota i snaga Duha Svetoga.

„Žlica meda privlači više muha nego bačva octa.“ Naglašavajući kreposti blagosti i strpljivosti, tom se mišlju u prenošenju radosne vijesti vodio sveti Franjo Saleški, zaštitnik katoličkih novinara, pisaca i medija. Ističem to jer malo je poznato da se na sedmu vazmenu nedjelju obilježava Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija.

Dragi čitatelji, zagledajmo se u lice Božje. Zapitajmo se hoćemo li mi svojim postupcima na njegovo lice izmamili osmijeh ili suzu. Kako je dobar osjećaj kada je netko koga volimo sretan! Što bismo sve dali da nikad ne ugledamo suzu u oku svojih voljenih! Dajmo onda, borimo se za tu sreću među nama. Borimo se svojim iskrenim življenjem, borimo se svjedočeći za istinu i otkrivajući istinu.

Želimo li biti dosljedni učenici i prijatelji Kristovi, moramo ga dobro razumjeti. Nije on rekao ljubite mene kao što sam ja ljubio vas, nego ljubite jedni druge. Zahtjevno je to. Lakše je ljubiti njega - Boga koji nas jedini nikada ne može prevariti ili iznevjeriti, koji može i hoće uslišiti naše prošnje i uzdignuti naše živote prema onome što sanjamo.

Nedjelja Dobroga Pastira Svjetski je dan molitve za svećenička i redovnička zvanja. Molim vas, dragi čitatelji, ne zapostavite snagu molitve. Sjetite se riječi iz Jakovljeve poslanice da „će molitva vjere spasiti nemoćnika“, i kako „mnogo može žarka molitva pravednikova.“ Ne propustite šapnuti Gospodinu koju riječ za nas svećenike da mi ne zaboravimo otvarati vrata dušama koje traže pravdu.