Kretnje i držanje tijela svećenika, đakona, poslužitelja i naroda, trebaju voditi k tomu da čitavo slavlje odsijeva lijepom i plemenitom jednostavnošću, da se uvidi istinsko i puno značenje njegovih različitih dijelova te da se promiče sudjelovanje svih sudionika. Zajedničko držanje tijela, kojega se imaju pridržavati svi sudionici, znak je jedinstva članova kršćanske zajednice koji su se okupili na svetu liturgiju: izražava i gaji duh i osjećaje sudionika. U kretnje se ubrajaju također radnje i procesije kojima svećenik, s đakonom i poslužiteljima, pristupa k oltaru, kojima đakon prije naviještanja evanđelja nosi evanđelistar ili knjigu evanđelja na ambon te kojima vjernici donose darove i pristupaju pričesti. Dolikuje da se ti čini i procesije vrše skladno, dok se pjevaju njima vlastite pjesme, prema odredbama utvrđenima za svaki od njih (OURM 20, 21).