Od:
Do:

Varaždinski biskup predvodio zavjetno euharistijsko slavlje na Mariji Bistrici

Varaždinski biskup predvodio zavjetno euharistijsko slavlje na Mariji BistriciMARIJA BISTRICA, 2. 7. 2017.
U nedjelju 2. srpnja ujutro hodočasnicima pješacima koji su se dan ranije uputili na 328. zavjetno hodočašće vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj pridružili su se mnogobrojni vjernici koji su stigli biciklima, automobilima, vlakovima i autobusima. Križni put na kalvariji te središnje zavjetno euharistijsko slavlje nakon toga predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak. Mons. Josip Mrzljak slavio je svetu misu u zajedništvu s generalnim vikarom Varaždinske biskupije mons. Antunom Perčićem i s još 20-tak svećenika s područja Varaždina i okolnih župa. U svečanoj procesiji prije euharistijskog slavlja sudjelovali su predstavnici varaždinske gradske vlasti, kao i Zdrug katoličkih skauta Varaždinske biskupije. Sve Varaždince i one koji su stigli iz drugih krajeva, srdačno je na početku misnog slavlja pozdravio domaćin, rektor Hrvatskog nacionalnog Svetišta Majke Božje Bistričke preč. Domagoj Matošević.

- Na osobiti način pozdravljam hodočasnike iz grada Varaždina koji su danas po 328. put na svom zajedničkom hodočašću sa svojim biskupom, mons. Josipom Mrzljakom, i pastirima koji su ih jučer pješice dopratili u naše svetište. Slušat ćemo u današnjem prvom čitanju kako je jedna pobožna Šunamka primila proroka Elizeja u svoju skromnu kuću. I mi vas sve želimo primiti u naše svetište, jer ovo je naše svetište, ovdje su toliki ljudi izricali svoje molitve i predavali se Gospodinu - poručio je rektor Matošević.
 
Kuge današnjeg čovjeka
 
U svojoj je homiliji okupljenom mnoštvu u crkvi na otvorenom blaženog Alojzija Stepinca biskup Mrzljak podsjetio kako smo svi zajedno na zavjetnom hodočašću.
 
 - Zavjet je obećanje Bogu da ćemo mu nešto dati ili darovati. Zavjet je slobodan i osoban čin. Cilj mu je proslaviti Boga kome se prinosi. Nije samo jednostavan čin, nego i slobodna volja da se on izvrši priznavajući Boga apsolutnim gospodarom svega. Zavjet je nešto duboko ukorijenjeno u duši religioznog čovjeka i zavjet poznaju gotovo sve religije na svijetu. Katolički vjernici grada Varaždina prije 328. godina učinili su zavjet da će svake godine hodočastiti u svetište Majke Božje Bistričke, ako ih Bog poštedi od smrtonosne bolesti kuge koja je tada harala svijetom. Možda bismo danas mogli reći i na neki način se ispričati “kako su taj zavjet učinili naši preci i više nas ne obavezuje. Uostalom ne bojimo se više kuge, jer je medicina toliko napredovala i pobijedila je tu smrtonosnu bolest”. No, ta riječ kuga postala je sinonim za svako zlo koje ubija čovjeka. Kuga današnjeg čovjeka su različite ovisnosti koje ga uništavaju. Kuga je droga, kocka, seksualna razularenost. Mogli bismo nabrajati mnoga zla našeg vremena. Prema tome, naš zavjet je suvremen - kazao je, između ostaloga, biskup Mrzljak.
 
Bog poziva, a čovjek se odaziva
 
Biskup je naglasio da, kao što smo od naših predaka baštinili mnogo lijepih stvari na području kulture i znanosti, tako baštinimo i njihovu vjeru i duhovnost. Na taj način iskazujemo naše poštovanje prema našim precima.
 
- Zavjet je čin slobodne volje svakog pojedinca. Bog poziva, a čovjek se odaziva. Dakako da se može i ne odazvati, oglušiti se na Božji poziv, a može ga se i prezreti i odbaciti, dakako na svoju štetu. Povijest spasenja je povijest poziva Boga koji se nudi čovjeku kao vođa na njegovom vremenitom zemaljskom putovanju i koji ga vodi sigurnom cilju - vječnoj sreći i spasenju. Nije li to najveća težnja svakoga čovjeka i čitavog čovječanstva? Kako ostvariti sreću u blagostanje ovdje na zemlji i kako živjeti vječno? Tijekom povijesti bilo je mnogo pokušaja raznih vođa koji su željeli ljudima pokazati kako ostvariti tu težnju. Ljudi su često bili prevareni i vođeni posve krivim putem i završili u ljudskim katastrofama. Spomenimo samo totalitarne režime prošloga stoljeća: fašizam, nacizam i komunizam, kada su se pojedini vođe slavili poput nekog božanstva - kazao je otac biskup okupljenom mnoštvu.

Pjevanje tijekom zavjetne hodočasničke svete mise animirao je zbor župe svetog Nikole biskupa „Donum“. Nakon nedjeljne svete mise, u poslijepodnevnim satima, u bazilici Majke Božje Bistričke bilo je euharistijsko klanjanje te nakon njega oproštajna procesija. Sveta misa zahvalnica za 328. zavjetno hodočašće bit će u ponedjeljak 3. srpnja u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo čime će započeti obilježavanje 20. obljetnice Varaždinske biskupije.
 

Goran Damjanić
 
Homilija varaždinskog biskupa, mons. Josipa Mrzljaka, na zavjetnoj misi grada Varaždina

Marija Bistrica, 2. srpnja 2017.

Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici!

Što je zavjet?!

Zavjet je obećanje Bogu da ćemo mu nešto dati ili darovati. Zavjet je slobodan i osoban čin. Cilj mu je proslaviti Boga kome se prinosi. Ne samo jednostavan čin, nego i slobodna volja da se on izvrši priznavajući Boga apsolutnim gospodarom svega. Zavjet je nešto duboko ukorijenjeno u duši religioznog čovjeka. Zavjet poznaju gotovo sve religije na svijetu.

Katolički vjernici grada Varaždina prije 328 godina učinili su zavjet da će svake godine hodočastiti u Svetište Majke Božje Bistričke, ako ih Bog poštedi od smrtonosne bolesti kuge, koja je tada harala svijetom. Možda bismo mogli reći i na neki način se ispričati: „Ovaj zavjet učinili su naši preci i naš više ne obvezuje. Uostalom, ne bojimo se više kuge. Moderna medicina pobijedila je tu smrtonosnu bolest.“ No, kuga je postala sinonim za svako zlo, koje ubija čovjeka. Kuga današnjeg čovjeka su razne ovisnosti, koje uništavaju čovjeka, kao droga, kocka, seksualna razularenost.

No, kao što smo od naših predaka baštinili mnogo lijepih i dobrih stvari na području kulture i znanosti, tako baštinimo i njihovu vjeru i duhovnost. Uz veliku zahvalnost primamo to svojom slobodnom voljom te i na taj način iskazujemo svoje poštovanje prema našim precima koji su živjeli mnogo godina prije nas. Zavjet je čin slobodne volje svakog pojedinca. Bog poziva, a čovjek se odaziva. Dakako da se može i ne odazvati, može se oglušiti na Božji poziv, a može se ga i prezreti i odbaciti. Povijest spasenja je povijest poziva Boga, koji se nudi čovjeku kao vođa na njegovom vremenitom zemaljskom putovanju i koji ga vodi sigurnom cilju – vječnom sreći i spasenju. Nije li to najveća težnja svakog čovjeka pa i čitavog čovječanstva?! Kako ostvariti sreću i blagostanje ovdje na zemlji i živjeti vječno i kako to postići?!

Tijekom povijesti ljudskoga roda bilo je mnogo pokušaja raznoraznih vođa koji su željeli ljudima pokazati kako ostvariti tu težnju. Ne treba sada ni spominjati kako su ljudi često bili prevareni i vođeni posve krivim putem i završili u ljudskim katastrofama. Spomenimo samo totalitarne režime prošlog stoljeća: fašizam, nacizam i komunizam, kada su se pojedini vođe častili poput nekog božanstva. O tome nam je progovorio sveti papa Ivan Pavao II., kada nas je prvi puta posjetio u našoj domovini. Diktaturu komunizma i sam je osjetio u svojoj domovini Poljskoj. Svi smo mi na neki način ranjeni bezbožnim komunizmom koji je desetljećima vladao u našoj domovini, ne samo ideološki, nego i na području gospodarstva, kulture, pravosuđa, školstva… Napasti su i danas slične s drugim predznacima.

Mi kršćani osobno ili preko naših roditelja po sakramentu svetog krštenja izabiremo put zavjeta ili saveza s Bogom, Ocem našim nebeskim i Sinom njegovim Isusom Kristom, koji nam dolaze po svojemu Duhu. Po Krštenju postajemo Božja djeca i braća Isusova. Danas ovdje na Mariji Bistrici možemo se pitati kako mi držimo naš krsni zavjet. Sveti Pavao nam danas poručuje: „Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“ (Rim 6,3-4.8-11)

Hodimo u novosti života, umiremo grijehu, a živimo Bogu u Kristu Isusu. Hod u novosti života znači živjeti u svjetlu Božje riječi, znači othrvati se zavodljivosti ovoga svijeta, othrvati se pozivu ovoga svijeta, koji nam nudi neke druge putove, a ne put Onoga koji je sam za sebe rekao: „Ja sam Put, Istina i Život.“ (Iv 14,6) Moramo priznati da smo često u napasti malo ublažiti Isusove riječi pa i one koje smo danas čuli.

„U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“ (Mt 10, 37-39)

Stavljamo li Boga na prvo mjesto?! Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić znao je ponavljati staru misao: „Ako je Bog na prvom mjestu, sve je na svome mjestu!“. Ako je Bog na prvom mjestu, onda je na mjestu i ljubav prema ocu i majci, onda je na mjestu i ljubav prema sinu i kćeri, na mjestu je i ljubav prema prijatelju, prema domovini i prema svakom stvorenju. To je onda prava ljubav koja se prepoznaje u žrtvi. Žrtva postaje mjerilo ljubavi. Koliko se netko spreman žrtvovati prema nekome ili nečemu, toliko ga ljubi. Nisu li takvu ljubav pokazali i naši branitelji slobode u Domovinskom ratu?! Nisu otimali tuđe, nisu išli u tuđe zemlje, nego su branili slobodu svojih najbližih i sviju nas. Ne smijemo zaboraviti njihovu ljubav, kako onih koji su dali vlastite živote, tako i onih koji su ostali ranjeni na tijelu i duši. Mnogi nisu mogli izdržati psihičke patnje oduzimajući si vlastiti život.

Mogli bismo nabrajati bezbroj primjera doživotne ljubavi bračnih drugova koji su svoju ljubav oplemenili u sakramentu ženidbe. Dobro je slaviti bračne jubileje, srebrne i zlatne i zahvaljivati Bogu na darovanoj ljubavi koja je često bila ispunjena žrtvom i križevima, ali isto tako srećom i zadovoljstvom, jer se ljubav nije ugasila. A kako bi se i mogla ugasiti, ako je grije ona ljubav za koju sveti Ivan kaže „Bog je ljubav!“ (1 Iv 4,8) Bezbroj je primjera velikana ljubavi, kao što je na primjer sveta Majka Terezija, čije se sestre i danas brinu za bezbroj siromašnih i umirućih širom svijeta. Ili mnoštvo drugih redovničkih zajednica koje žive za druge. U našoj neposrednoj blizini su sestre karmelićanke koje ne žive za sebe, nego za druge. One se mole za sve nas.

Biti na Mariji Bistrici, a ne spomenuti ljubav bl. Alojzija Stepinca prema domovini i svojemu narodu bio bi propust. Poznata je njegova izjava o ljubavi prema domovini i hrvatskom narodu: „U ljubavi prema domovini ne dam se ni od koga natkriliti.“ Ta njegova ljubav izvirala je iz duboke vjere u Boga koji je ljubav.

Ljubav je prihvaćanje svakog čovjeka, susret sa svakim čovjekom. Čuli smo kako Isus govori: „Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“ (Mt 10, 40-42)

To su znakovi ljubavi koji, iako maleni, ne ostaju nenaplaćeni i nitko se ne može izgovoriti da to ne može činiti. Potrebno je samo čuti i prepoznati živu Božju riječ. Ovdje smo u svetištu Majke Božje, a Marija je najbolji primjer kako se sluša Boga i kako se živi po njegovim riječima.

Nije čudo da su Marijina svetišta i Marijini blagdani najprivlačniji za mnoge kršćane. Tu osjećamo Marijinu prisutnost na poseban način, a i svoje djetinje osjećaje prema Majci. Bez obzira koliko imamo godina, potrebna nam je majka i njezina ljubav.

Marijo Bistrička, podari nam svoju majčinsku ljubav, svakome od nas, svakoj obitelji, svakoj župi, našoj Varaždinskoj biskupiji koja ovih dana slavi svoj dvadeseti rođendan, našem gradu Varaždinu, našoj domovini Hrvatskoj i svemu svijetu. Amen.


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika