Tumačeći u homiliji naviješteni evanđeoski odlomak u kojem neka žena prepoznaje veličinu i blaženstvo Isusove majke Marije u činjenici da je ona Isusova biološka majka: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“, nadbiskup je primijetio kako Isus, za razliku od spomenute žene, blaženstvo i veličinu svoje majke Marije ne vidi u tome, nego u njezinoj suradnji s Bogom i u njezinoj poslušnosti Božjoj riječi. Rodbinstvo s Isusom, krvne veze, pa i činjenica da je netko njegova majka, nisu sami po sebi razlog nečije veličine i blaženstva, nego je od svih tih veza važnija (jer u Isusa nema mjesta rodbinskom ili nekom drugom pogodovanju te korupciji) poslušnost Božjoj riječi i njezino vršenje, dodao je. Ako je Blažena Djevica Marija uz Božju pomoć i milost, kojom je bila obdarena, mogla postati i ostati velika po svom vjerničkom predanju i stavljanju same sebe čitavim svojim bićem Bogu na raspolaganje, onda to možemo i mi. Kad je Bog velik, onda smo veliki i mi ljudi. Bog ne tlači čovjeka, niti osobno, niti njegov društveni život, nego po Božjoj prisutnosti čovjek biva uzdignut iznad zemlje i bivaju prošireni njegovi životni horizonti. Kad je Bog u središtu ljudskoga života, čovjek prestaje biti pozemljar i crv koji ne vidi ništa drugo nego zemlju. On prestaje biti rob materije i živjeti od danas do sutra. Bog uzdiže čovjeka i proširuje horizonte njegova života, istaknuo je nadbiskup Hranić.

Nakon blagoslova i otpusta otpjevana je hrvatska himna Lijepa naša domovino, a potom i Zdravo, Djevo, pjesma kojom su hodočasnici zaključili prvi dio hodočašća. I poslije misnog slavlja hodočasnici su u radosnom raspoloženju ostali u prostoru svetišta, gdje su se okrijepili te pošli na drugu hodočasničku postaju – u Ivanec, rodno mjesto biskupa Ćirila Kosa.

Vrijedno je spomenuti kako je upravo pokojni biskup Kos vjernike tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije posljednji puta pozvao i poveo na hodočašće u Mariju Bistricu, u godinama Domovinskoga rata, 21. kolovoza 1993. godine te je tada, nabrajajući veća svetišta na području biskupije, napisao: „Smatramo veoma potrebnim da i naša biskupijska obitelj učini jedno zajedničko hodočašće dragoj Gospi Bistričkoj, u naše nacionalno svetište.

Pozdravnu riječ hodočasnicima izrekao je mons. Mrzljak: „Dobrodošli u naše Hrvatsko zagorje, u našu Varaždinsku biskupiju. Drago mi je da smo večeras ovdje, da vas mogu pozdraviti. Ja sam dobio umirovljenje, a na moje mjesto dolazi biskup iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, Bože Radoš, kojega ćemo na blagdan Krista Kralja ove godine zarediti u Varaždinu. I tako se mijenjaju ljudi i krajevi: biskup Kos došao kod vas, nama dolazi vaš biskup Bože. Roditelji nadbiskupa Đure su iz ove župe, a ja sam rođen u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, u Vukovaru. Osim toga, povezuje nas i naš narod, naša Crkva, naša vjera. Vjera nas je uvijek jačala i hrabrila, pa neka i ovaj susret protekne tako, u bratskom susretu, u molitvi, da čuvamo to naše zajedništvo i jedinstvo u našoj Crkvi.“

Uslijedilo je svečano bogoslužje Prve Večernje (XXVI. nedjelje kroz godinu), u kojemu su sudjelovali svi okupljeni. Nakon čitanja odlomka iz Prve poslanice Timoteju, nagovor je izrekao mons. Marin Srakić. Rekao je kako će napraviti iznimku te neće govoriti o biskupu Kosu, već će „riječ dati biskupu Kosu“, citirajući ga kada govori o svom podrijetlu, župi iz koje dolazi, jer je biskup Kos rado isticao da je rodom iz Hrvatskog zagorja te da živi među istim narodom, ali u drugom kraju naše domovine.

Kako je istaknuo nadbiskup u miru Marin Srakić, biskup Kos bio je poznat propovjednik te je okupljenim vjernicima pročitao dijelove nadahnute homilije biskupa Kosa, koju je izrekao 15. svibnja 1988. u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića kod obreda podjele đakonata. Uslijedila je molitva vjernika – prošnje koje su izrekli domaći župljani, kao i vjernici-hodočasnici, na koje je okupljeni puk odgovarao pjevajući: Usliši, usliši, Bože prošnje naše.

Pozdrav okupljenim hodočasnicima uputio je i domaći župnik Kristijan Stojko: „Hvala vam za današnji svečani događaj ovdje u Ivancu! Svi smo radosni zbog vašeg dolaska u našu ivanečku župu. Ovoliki veliki broj hodočasnika i Slavonaca Zagorje i župa Ivanec ne pamte u svojoj prošlosti. Radosni smo i zahvalni smo dobrom i milosrdnom Bogu što je iz ove župe niklo i korijenima poteklo više duhovnih zvanja, među njima dvojica biskupa: Ćiril Kos i Đuro Hranić. Sveto pismo govori da će naša budućnost biti onakva koliko smo zahvalni za svoju prošlost, a znademo da vaša prošlost dragi hodočasnici nije bila nimalo lagana, već teška i puna boli, obilježena velikim ratnim strahotama i patnjama koje su obilježile i život biskupa Ćirila. Ali danas gledamo na našu osobnu i zajedničku povijest s jednim novim, životnim svjetlom koje nam daje Isus Krist. Danas, o 100. godišnjici rođenja i krštenja biskupa Ćirila, želimo mu reći veliko hvala što je svoj život darovao Bogu u služenju čovjeku, s ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću života. Ovaj prekrasni ivanečki kraj utkao se u život blagog, a tako velikog biskupa, zajedno s pjesmom Pored jedne vel’ke gore, koju je uvijek nosio u svom srcu, rekao je župnik te najavio župni zbor koji je otpjevao ovu „ivanečku himnu“. Također je zahvalio bivšem župniku koji je započeo organizaciju postavljanja ploče, kao i svim župljanima koji su na bilo koji način pomogli ovom događaju.
 
Na kraju liturgije Večernje, zahvalnu riječ uputio je nadbiskup Hranić. Zahvalio je biskupu Mrzljaku za dopuštenje da se u ovoj župnoj crkvi sv. Marije Magdalene i crkvi krštenja blagopokojnoga biskupa Ćirila Kosa, o stotoj obljetnici njegova rođenja i krštenja, postavi ploča u spomen na tog velikog i dragog pastira nekoć Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije.
„Božja je providnost htjela da upravo u ovoj stotoj obljetnici rođenja biskupa Ćirila, kojega je ova župa darovala nama, mi ove godine darujemo novoga, trećega po redu, biskupa ovoj još uvijek mladoj Varaždinskoj biskupiji“, rekao je nadbiskup Đuro te podsjetio: „Pokojni biskup Ćiril zaredio je za svećenika mene i mnoge među nama svećenicima. Smijem reći da se radujem što me osim te snažne poveznice s pok. biskupom Ćirilom povezuje i naše biološko porijeklo. Biskup Ćiril je bio rođen u filijalnom mjestu ove župe, u Ribić Bregu i bio je kršten ovdje, da bi kao dječak odavde sa svojim roditeljima, u potrazi za boljim životnim uvjetima, odselio u župu Snježne Gospe Harkanovci kod Valpova. I moji su roditelji također iz ove župe, samo iz druge filijale, Prigorec. I oni su bili u ovoj župnoj crkvi kršteni, pričešćeni i krizmani, ovdje su se vjenčali, i kao mladi bračni par, tjedan dana poslije svoga vjenčanja, i oni su u potrazi za boljim životnim uvjetima, odavde odselili u Cerić kod Vinkovaca. Zahvaljujem dragom Bogu i za tu osobnu poveznicu s biskupom Ćirilom, kao što naš nadbiskup Marin zahvaljuje za istu poveznicu s biskupom Ćirilom, jer su obojica odrasli u istoj župi Harkanovci i ondje su slavili svoje mlade mise.“

Zahvalu je uputio donedavnom župniku ove župe vlč. Zoranu Gložiniću, novom župniku vlč. Kristijanu Stojku, župnom vikaru Mišelu Kovačeviću, svim župljanima i župnom zboru. Izrazio je radost zbog nazočnosti rodbine pok. biskupa Ćirila: rodom iz Harkanovaca te iz Ribić Brega te zbog svoje nazočne rodbine.

Na poseban način nadbiskup je zahvalio svim hodočasnicima što su odazvali na poziv te molitvom, pjesmom i žrtvom sudjelovali u ovom hodočašću. Zahvalu je uputio pomoćnom biskupu Ivanu Ćuriću i svim svećenicima i redovnicima što su organizirali ovo hodočašće i što su i sami hodočasnici. Riječi zahvale uputio je časnim sestrama, njihovim novakinjama i kandidaticama, zajednici Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu na njihovu doprinosu i sudjelovanju, svim ministrantima, potom mo. Ivanu Andriću i svim pjevačima koji su se za ovu prigodu udružili u jedan zbor, kao i svima koji su se odjenuli u narodne nošnje.

Nadbiskup je zahvalio ravnatelju obreda mons. Luki Strgaru i svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli ovome hodočašću, a na kraju je zahvalu uputio ekipi Varaždinske televizije, a napose Vinkovačkoj televiziji, koja je ‘volonterski’ čitav dan s jednom novinarskom ekipom pratila hodočasnike i koja će omogućiti da ovo hodočašće dožive i oni koji nisu mogli sudjelovati. I, na kraju, zahvalu je uputio domaćim vjernicima, koji su za tisuće hodočasnika u prostoru župne crkve pripremili okrjepu.
Nakon završnog blagoslova zapjevan je himan Tebe Boga hvalimo, a po izlasku iz župne crkve hodočasnici su se kratko zadržali s domaćim vjernicima te se zahvalni i okrjepljeni uputili natrag prema Slavoniji.
 

Izvor: Informativna katolička agencija