U četvrtak, 2. listopada 2025. godine, u prostorima Caritasove pučke kuhinje na varaždinskoj Banfici, održan je susret zajednice „Bartimej“ koji je i ovoga tjedna okupio 40-ak sudionika. Nakon uvodnog razgovora, pristupilo se središnjoj temi, a to je životopis svetaca. Naime, članovi zajednice „Bartimej“ upoznat će svaki mjesec život jednoga sveca. U središtu današnjeg susreta bio je sv. Carlo Acutis.

Susret je vodio vlč. Leonardo Šardi, povjerenik Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom, pozvavši okupljene da razmisle kako izgledaju sveci, koliko godina je potrebno imati da bi se postalo svetim i čime se treba u životu baviti. Odgovori su bili različiti, ali svi su upućivali na zajedničku obvezu da svi postanemo sveti. Nakon toga, vlč. Šardi prikazao je sliku 15-ogodišnjeg mladića obučenog u traperice, s ruksakom na leđima i opisao je kratki život sv. Carla. Pri tome je istaknuo kako je Karlo od malena gajio ljubav prema Bogu, a osobito nakon primanja sakramenta prve pričesti, gotovo svakodnevno odlazio je na svetu misu. Iako njegovi roditelji nisu često odlazili u crkvu, primjer njegova života potaknuo je i njih da upoznaju ljepotu života s Bogom. Carlo je utjecao svojim svjedočanstvom vjere i na svoje vršnjake, ali i na Mohura, hinduistu koji je bio pomoć u njegovoj kući, i koji je prešao s hinduizma na katoličanstvo. Zalagao se i Carlo u svojoj  borbi za djecu koja su bila marginalizirana, a osobito za djecu s teškoćama u razvoju. Kao i sva djeca, Carlo je obožavao nova dostignuća tehnologije te je volio igrati igrice, sport i baviti se različitim aktivnostima. Svoja znanja korištenja interneta iskoristio je za stvaranje web-stranice o euharistijskim čudima. Za njegovo proglašenje blaženim, odnosno svetim, bilo je potrebno da se potvrde dva čuda. Papa Franjo proglasio ga je blaženim 2020. godine, a papa Lav XIV. svetim 7. rujna 2025. godine. Zanimljivo je bilo da je na njegovoj kanonizaciji bila prisutna njegova obitelj, a njegov brat, koji je rođen nakon njegove smrti, čitao je prvo čitanje. Također, zaziv molitve vjernika čitala je i djevojka koja je po njegovu zagovoru ozdravila, a on potvrdom tog čuda, proglašen svetim. Njegovo tijelo izloženo je u Asizu.

Nakon kratkog životopisa, sudionici su uzvikli po jednu misao Carla Acutisa i međusobno je podijelili. Među njima ističemo Carlove misli: „Bog je svakome među nama napisao jedinstvenu i neponovljivu priču, ali nam je ostavio slobodu da napišemo kraj.“ Nakon kratkog druženja, sudionici su se uputili u crkvu sv. Josipa gdje su sudjelovali na svetoj misi u zajedništvu sa župljanima.