Katehetski uredObiteljski centarPastoral mladihPastoral studenataCrkvena glazbaMedijska djelatnostLiturgijski pastoralSakralna arhitekturaCaritas Varaždinske biskupijePastoral osoba s invaliditetom i njihovih obiteljiMisijski pastoralPastoral duhovnih zvanjaBiskupijska knjižnicaUdruge

Sve mogu u Onome koji me jača

VARAŽDIN, 13. 1. 2022.
Nakon kraćeg odmora zbog božićno-novogodišnjih blagdana, opet se u radosti i zajedništvu, u četvrtak, 13. siječnja 2022. godine, sastala „virtualna obitelj“, koju na svojim katehetskim online susretima okuplja Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije.

Kako su za nama blagdanski dani, upravo to je bila glavna tema uvodnog dijela susreta. Naime, dvadesetak sudionika proteklo razdoblje provelo je u zajedništvu sa svojim obiteljima, odlazeći na misna slavlja te družeći se s prijateljima. U uvodnom dijelu čuli smo i dvije prigodne pjesme naših prijatelja Danijela i Karoline - bili su to stihovi pod nazivom: „Nek je sretna Nova godina svima“ te „Božji smiješak“.

Središnja tema našeg prvog ovogodišnjeg susreta bio je naš svakodnevni hod popraćen Božjom prisutnošću. Na taj put povela nas je volonterka Povjerenstva gospođa Marija Koščak. Prigodnom meditacijom i prezentacijom naslova „Sve mogu u Onome koji me jača“, sudionicima je približena činjenica o važnosti Božje prisutnosti u našem životu kroz nekoliko biblijskih citata praćenih slikama. Tako smo na uvodnoj slici vidjeli skupinu djece koja su igrala igru povlačenja užeta. Da bi se u njoj došlo do pobjede važno je zajedništvo. Već na slijedećoj slici vidimo tužnog i usamljenog dječaka koji vapije za nekim prijateljem uz riječi: „Gospodine, nikoga nemam“. Zatim na idućoj slici vidjeli smo dječaka s knjigom u ruci - s Biblijom. Upravo Biblija jest ta knjiga koja nas sve poziva da u njoj potražimo odgovore na brojna pitanja i nedoumice u našim životima poput: „Tko je moj bližnji, tko je moj prijatelj i tko će mi pomoći?“ Trenuci su to koje nazivamo molitvom, a kada molimo nikada nismo sami. U nastavku smo vidjeli i djevojčicu duboko uronjenu u molitvu kojoj su na usnama riječi „Gospodine, ti si pastir moj“. To su trenuci u kojima otvorena srca zahvaljujemo Bogu na svemu što nam je u životu darovano. U trenucima takvoga predanja, zaista se nikoga i ničega ne trebamo bojati, već si posvijestiti činjenicu da što god bilo, Bog je uz nas i dok je tako sve će biti dobro. Na idućoj slici vidjeli smo djevojčicu obasjanu suncem i zahvalnošću. Do te zahvalnosti dolazimo u ono vrijeme kada osjetimo radost zbog onih trenutaka kada npr., radimo neki kolač ili nešto drugo što nas ispunjava. Tada obično kažemo „O, Bože, ti si Bog moj“ ili Mu jednostavno dopuštamo i prepuštamo da On upravlja mašim životnim putevima uz riječi „Neka bude volja Tvoja“. U našim životima nailazimo i na brojne izazove, prepreke, koje ne bismo mogli preskočiti bez Božje prisutnosti. O tome nam govori pretposljednja slika iz ove prezentacije kada u zajedništvu sa svojim bližnjima izgovaramo zahvalu riječima: „Slavim Te Bože, Gospodaru neba i zemlje“, jer jedino s Tobom, koji me jačaš - mogu sve.

Na tome tragu bili su iskreni odgovori samih sudionika na pitanja što ili tko njima pomaže u trenucima kada im je teško ili se osjećaju usamljenima. Kroz odgovore je ponajviše istaknuto: prijateljsko zajedništvo i razumijevanje, duhovni razgovori te osobna molitva. U duhu glavne teme zapjevali smo i pjesmu „Zajedno u Kristu“ i najavili novi susret koji će biti za tjedan dana, odnosno u četvrtak, 20. siječnja - također s početkom u 16 sati.
 
Krunoslav Šardi        


Slika
Slika