Uoči dana Svih Svetih, zajednica „Bartimej“ se na svojem susretu, u četvrtak, 30. listopada 2025. godine, upoznala sa životom sv. Margarete od Castella. Nakon uvodnog druženja, susret je vodila vjeroučitelja Ivana Rogulja.
Motivaciju u temu vjeroučiteljica Ivana započela je s molitvom i sa simbolikom svijeće uz pitanja sudionicima: „što za njih znači svijeća i svjetlo“ te „kada osjećaju da njihovo srce svijetli“? Odgovori su bili raznovrsni, a najviše su se istaknuli: vjera, Bog, obitelj, prijatelji, zajednica. Potom ih je upoznala sa životom sv. Margarete od Castella.

Sv. Margareta rođena je 1287. godine u dvorcu Metola od plemićkih roditelja. Margareta je bila neobično malena rasta, grbava, izobličena lica, njezina desna noga bila je kraća od lijeve, a bila je i slijepa. Roditelji su se prema njoj odnosili vrlo okrutno. Držali su je skrivenu od rodbine i prijatelja, a što je najgore, i od sebe samih. Mjesni župnik bio je užasnut takvim njihovim ponašanjem, i svim je silama pokušavao utjecati na Margaretina oca kako bi ovaj bio barem malo bolji prema svojoj kćeri. Ali, roditelji su ostali tvrda srca. Kad je Margareti bilo šest godina, otac ju je zazidao u ćeliju uz kapelicu skrivenu u šumi, kako nitko od njihovih prijatelja ne bi saznao da dijete uopće postoji. U tom samotnom okruženju, Margareta je proživjela četrnaest godina. Već spomenuti svećenik redovito je posjećivao napuštenu djevojčicu, te joj je postao jedini prijatelj i učitelj. Poučavao ju je Svetom Pismu, obrazovao ju, i omogućio joj da primi svete sakramente. Odmah je shvatio kako je dijete vrlo bistro i poučljivo. Ubrzo je napamet naučila desetak psalama, a jednog se jutra probudila i znala ih napamet svih 150. Skromno je obrazložila kako je to znanje dar.

Nakon dugog vremena, njezini su roditelji ipak odlučili odvesti Margaretu do svetišta u Città di Castellu kako bi izmolili njezino ozdravljenje. No, Margareta nije ozdravila. Roditelji su je zato, razočarani, bez ijedne riječi ostavili u stranom gradu. Sirota Margareta dugo ih je čekala na pragu crkve, brinući se da im se nije što dogodilo. Pronašli su je tako prosjaci, te su je prihvatili kao jednu od njih. Ona im je zbog toga bila veoma zahvalna, a mnoge je od njih dovela Kristu. Iako ograničena svojim fizičkim nedostacima, Margareta je bila bistra uma, a zbog svojih patnji i fizičke boli koju je neprestano trpjela, bila je izuzetno dobra srca i blage naravi, puna sućuti prema svima, osobito prema onima koji trpe. 13. travnja 1320. godine u dobi od 33 godine Margareta je umrla. Nakon nekog vremena, Margaretino tijelo bilo je ekshumirano, te joj je pregledano srce. Ono je bilo savršeno očuvano, ali je utvrđeno da sadrži neke strane predmete. Kad je napravljen rez na srcu, iz njega su se iskotrljale tri male kuglice nalik na bisere; na jednoj se nalazila slika Djeteta u jaslicama okruženog životinjama, na drugoj se vidjela žena s krunom na glavi, a na trećoj su bile dvije slike; starac pred kojim kleči djevojka u dominikanskom habitu, i golubica. Svetom ju je proglasio papa Franjo 24. travnja 2021. godine

Na kraju su sudionici odgovorili na još nekoliko pitanja: Što vam pomaže da vidite dobro u svijetu?; Je li teško vjerovati?; Što se događa kad netko u nas vjeruje?

Nakon kratkog odmora, sudionici su proslavili svetu misu koju je predslavio povjerenik, vlč. Leonardo Šardi. Idući susret zajednice bit će u ponedjeljak, 3. studenog, kad će članovi zajednice posjetiti Biskupijsku knjižnicu u Varaždinu i sudjelovati na promociji knjige svojega člana, Danijela Kralja, u 19 sati u prostorima Pastoralnog centra.