Hagarin anđeo
ČAKOVEC, 16. 11. 2025.
U nedjelju, 16. studenog 2025. godine, održan je susret zajednice „Vjera i svjetlo“ u Čakovcu. Na susretu se okupilo 25 članova i prijatelja zajednice koji su promišljali o temi „Hagarin anđeo - Bog ne napušta.“
Na samom početku sudionici su izmolili opću molitvu zajednice „Vjere i svjetla“ te otpjevali pjesmu: „Predivan“. Nakon toga voditeljica zajednice, Sandra Paragi, pročitala je ulomak iz knjige Postanka koji govori o Hagari, Jišmaelu i anđelu koji im dolazi ususret kao znak Božje blizine. Kako bi članovi bolje razumjeli pročitani ulomak (Post 21, 15-19), uprizorili su ga te potom isti aktualizirali sa svojim životnim okolnostima. Svi sudionici pokušali su se prisjetiti kad su se osjećali obeshrabreno, a onda doživjeli ohrabrenje od neke osobe. Također, podijelili su na koje sve načine oni osjećaju da su im drugi blizu i da nisu sami. Kao jedan znak ohrabrenja, iz improviziranog bunara svi su članovi izvukli kamen s imenom jednog od sudionika te se obvezali da će tu osobu ohrabriti kroz narednih mjesec dana. Na kraju, kao vježbu ohrabrivanja drugih osoba, članovi su igrali igru „slijepi tragač“. Jednoj osobi su bile zavezane oči i ona je, osluškujući upute i ohrabrenja drugih, trebala pronaći predmet.
Kraj susreta obilježen je proslavom rođendana članova te slavljem svete mise u župnoj crkvi sv. Nikole u Čakovcu.
Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji
U nedjelju, 16. studenog 2025. godine, održan je susret zajednice „Vjera i svjetlo“ u Čakovcu. Na susretu se okupilo 25 članova i prijatelja zajednice koji su promišljali o temi „Hagarin anđeo - Bog ne napušta.“
Na samom početku sudionici su izmolili opću molitvu zajednice „Vjere i svjetla“ te otpjevali pjesmu: „Predivan“. Nakon toga voditeljica zajednice, Sandra Paragi, pročitala je ulomak iz knjige Postanka koji govori o Hagari, Jišmaelu i anđelu koji im dolazi ususret kao znak Božje blizine. Kako bi članovi bolje razumjeli pročitani ulomak (Post 21, 15-19), uprizorili su ga te potom isti aktualizirali sa svojim životnim okolnostima. Svi sudionici pokušali su se prisjetiti kad su se osjećali obeshrabreno, a onda doživjeli ohrabrenje od neke osobe. Također, podijelili su na koje sve načine oni osjećaju da su im drugi blizu i da nisu sami. Kao jedan znak ohrabrenja, iz improviziranog bunara svi su članovi izvukli kamen s imenom jednog od sudionika te se obvezali da će tu osobu ohrabriti kroz narednih mjesec dana. Na kraju, kao vježbu ohrabrivanja drugih osoba, članovi su igrali igru „slijepi tragač“. Jednoj osobi su bile zavezane oči i ona je, osluškujući upute i ohrabrenja drugih, trebala pronaći predmet.
Kraj susreta obilježen je proslavom rođendana članova te slavljem svete mise u župnoj crkvi sv. Nikole u Čakovcu.
Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji
