Higijena duše
ČAKOVEC, 20. 5. 2025.
U utorak, 20. svibnja 2025. godine, u prostoru Udruge slijepih Međimurske županije gostovao je vlč. Leonardo Šardi, povjerenik Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, i održao predavanje o higijeni duše. Ova je aktivnost dio projekta „Kvalitetniji život slijepih osoba Udruge slijepih Međimurske županije“ koji sufinanciraju Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske te Međimurska županija.
Na samom je početku sve okupljene pozdravila predsjednica Udruge Marija Ciglar iskazavši svoju veliku radost zbog još jednog susreta sa svećenikom-povjerenikom, a zatim je uslijedila središnja tema. Vlč. Šardi govorio je o čovjeku koji ima tri karakteristike: tjelesnost, psihu i duhovnost, a sve su tri podjednako važne za njegov život. Duša je nevidljiva, ali znamo da je svi ljudi imaju, neovisno o vjerskim osjećajima. Vjernici govore o duši, nevjernici o različitim energijama, ali svi se slažu da postoji nevidljiv dio čovjeka koji ga pokreće.
U svojem je razmatranju povjerenik pročitao tekst Markova evanđelja (Mk 7, 1-23) u kojem Isus poučava nezadovoljne farizeje koji su prigovarali zašto apostoli blaguju neopranih ruku. Bitno je reći kako se u židovskoj tradiciji držalo do mnogih zakona, a manje do čiščenja duše jer najveći je propust i grijeh ono što iz čovjeka izlazi, a to su najčešće loše misli i drugi prekršaji, poput prijevara, preljuba, opijanja i oholosti. U Bibliji često bi se duša izjednačavala sa srcem, tako da su duša i srce tada sinonimi jer sve što bi se pohranjivalo u srcu, zapravo se čuva u duši. Katolički vjernici dušu čiste svetom ispovijedi i euharistijom te činjenjem dobrih djela, ali valja pripaziti što govorimo, gledamo i slušamo, kome vjerujemo i što za spasenje duše činimo.
Članovi Udruge mogli su komentirati što su čuli i postavljati pitanja, a na kraju je vlč. Šardi govorio i kako je Isus živio imajući vremena i za molitvu i za odmor. Brinuo je o svom mentalnom zdravlju na osam načina: napravio je prostor za odmor, imenovao je i izrazio svoje emocije, dopustio je da ga podrže, slušao je potrebe svog tijela, ostao je utemeljen na istini, prakticirao je zahvalnost usred boli, predao je ishode Ocu i napravio je prostor za radost. Na taj se način ni po čemu nije razlikovao od svih nas, samo što nije imao grijehe jer je bio Bog. Ova je radionica bila odlična priprema za nadolazeći blagdan Duhova i produžetak uskrsne radosti koju nosimo u sebi zbog Isusova uskrsnuća.
Na samom je početku sve okupljene pozdravila predsjednica Udruge Marija Ciglar iskazavši svoju veliku radost zbog još jednog susreta sa svećenikom-povjerenikom, a zatim je uslijedila središnja tema. Vlč. Šardi govorio je o čovjeku koji ima tri karakteristike: tjelesnost, psihu i duhovnost, a sve su tri podjednako važne za njegov život. Duša je nevidljiva, ali znamo da je svi ljudi imaju, neovisno o vjerskim osjećajima. Vjernici govore o duši, nevjernici o različitim energijama, ali svi se slažu da postoji nevidljiv dio čovjeka koji ga pokreće.
U svojem je razmatranju povjerenik pročitao tekst Markova evanđelja (Mk 7, 1-23) u kojem Isus poučava nezadovoljne farizeje koji su prigovarali zašto apostoli blaguju neopranih ruku. Bitno je reći kako se u židovskoj tradiciji držalo do mnogih zakona, a manje do čiščenja duše jer najveći je propust i grijeh ono što iz čovjeka izlazi, a to su najčešće loše misli i drugi prekršaji, poput prijevara, preljuba, opijanja i oholosti. U Bibliji često bi se duša izjednačavala sa srcem, tako da su duša i srce tada sinonimi jer sve što bi se pohranjivalo u srcu, zapravo se čuva u duši. Katolički vjernici dušu čiste svetom ispovijedi i euharistijom te činjenjem dobrih djela, ali valja pripaziti što govorimo, gledamo i slušamo, kome vjerujemo i što za spasenje duše činimo.
Članovi Udruge mogli su komentirati što su čuli i postavljati pitanja, a na kraju je vlč. Šardi govorio i kako je Isus živio imajući vremena i za molitvu i za odmor. Brinuo je o svom mentalnom zdravlju na osam načina: napravio je prostor za odmor, imenovao je i izrazio svoje emocije, dopustio je da ga podrže, slušao je potrebe svog tijela, ostao je utemeljen na istini, prakticirao je zahvalnost usred boli, predao je ishode Ocu i napravio je prostor za radost. Na taj se način ni po čemu nije razlikovao od svih nas, samo što nije imao grijehe jer je bio Bog. Ova je radionica bila odlična priprema za nadolazeći blagdan Duhova i produžetak uskrsne radosti koju nosimo u sebi zbog Isusova uskrsnuća.
Danijel Kralj
