Hodočašće osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u Molve
MOLVE, 15. 8. 2024.
U svetištu Majke Božje Molvarske u Molvama, na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 2024. godine, slavljena je sveta misa za osobe s invaliditetom i njihove obitelji. Po prvi puta, uz redoviti hodočasnički program, a na inicijativu fra Zdravka Tube, čuvara Svetišta, u hodočasnički dan uključeni su trenuci posvećeni osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima koje su se u lijepom broju okupile sa svih strana Varaždinske biskupije.
Na samome početku misnoga slavlja, fra Tuba pozdravio je pristigle hodočasnike toplim riječima i zaželio im ugodno vrijeme u okrilju svetišta Majke Božje Molvarske. Zatim je vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, predslavio misno slavlje zajedno s fra Miroslavom Štubanom, dosadašnjim župnim vikarom u Molvama. Pozdravljajući sve prisutne, vlč. Šardi pozvao je okupljene da zajedno s Marijom idemo bliže k Isusu, da se uhvatimo njezine ruke i njezinih haljina te zajedno kročimo prema ostvarivanju svetosti vlastita života.
U samoj homiliji, vlč. Šardi je istaknuo: „Jedan uobičajeni život djevojke sa sela promijenio je povijest čovječanstva. Njezin jednostavni, a snažni „Evo me!”, iskaz je odanosti, hrabrosti i predanja. Neznatna, malena, skromna i ponizna, postala je Velika. Po poniznosti rađaju se velikani. Zato i mi slavimo veličinu Gospinu, ali ne zato da joj se samo divimo, već da znamo kako je ona dovoljno „Velika” da nas sigurnim koracima vodi do Spasitelja. Možemo reći da je ona i naš vođa, tješitelj, bodritelj, suputnik i supatnik. A najviše, volimo je zvati „majkom”. Jer, upravo u majci osjećamo i nježnost, sigurnost, zaštitu, povjerenje. Okupljeni smo oko posebne žene koju niti ljudska zloba nije uništila, koja je i u teškoćama ostala čvrsta, koja je i u slavi ostala ponizna.“ Potom se zadržao na tumačenju dva važna koraka koja nas vode prema svetosti života, a koje svi možemo ostvariti: krepost poniznosti te važnost podjednake brige za dušu i tijelo. Na kraju homilije, vlč. Šardi obratio se posebno osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima: „Mariju u litanijama nazivamo „Zdravlje bolesnih” i „Pomoćnica kršćana”. U našim ljudskim slabostima, nesavršenostima, bolestima i invaliditetu, ona nam želi podariti zdravlje duše. Također, u tim našim specifičnim okolnostima želi nam biti i pomoćnica. Marija prima u svoje krilo ranjeno tijelo svojega Sina. U prvoj Crkvi zasigurno služi bližnjima u potrebi. Marija tako želi i svakoga nas uzeti i prigrliti. Ponajprije kao majka, a onda i kao zagovornica. U njezinu okrilju, i pod njezinom zaštitom, bliži smo njezinom Sinu i našem Spasitelju. Zazivajmo ju u svim nevoljama, hvalimo ju u radostima života. I uvijek s njom Gospodinu Bogu kličimo: „Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime Njegovo!” I tamo gdje je bolest, ona će ju s nama nositi; gdje je žalost, donijet će utjehu; gdje je nemoć, donijet će nam duhovnu jakost; gdje postoje tračci vjere, nade i ljubavi, ona će nam pomoći da ih raspršimo. S Marijom uz ruku, na sigurnom putu, kročimo prema svetosti života. I nadamo se da ćemo i mi jednog dana biti u društvu velikana - koji su znali u malenosti življenja ljubiti Boga i čovjeka.“
Po završetku misnoga slavlja članovi različitih udruga osoba s invaliditetom nastavili su zajedničko druženje u domu „Punina života“ te se usuglasili o važnosti dijeljenja zajedničkih trenutaka na ovakvim hodočasničkim mjestima.
Na samome početku misnoga slavlja, fra Tuba pozdravio je pristigle hodočasnike toplim riječima i zaželio im ugodno vrijeme u okrilju svetišta Majke Božje Molvarske. Zatim je vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, predslavio misno slavlje zajedno s fra Miroslavom Štubanom, dosadašnjim župnim vikarom u Molvama. Pozdravljajući sve prisutne, vlč. Šardi pozvao je okupljene da zajedno s Marijom idemo bliže k Isusu, da se uhvatimo njezine ruke i njezinih haljina te zajedno kročimo prema ostvarivanju svetosti vlastita života.
U samoj homiliji, vlč. Šardi je istaknuo: „Jedan uobičajeni život djevojke sa sela promijenio je povijest čovječanstva. Njezin jednostavni, a snažni „Evo me!”, iskaz je odanosti, hrabrosti i predanja. Neznatna, malena, skromna i ponizna, postala je Velika. Po poniznosti rađaju se velikani. Zato i mi slavimo veličinu Gospinu, ali ne zato da joj se samo divimo, već da znamo kako je ona dovoljno „Velika” da nas sigurnim koracima vodi do Spasitelja. Možemo reći da je ona i naš vođa, tješitelj, bodritelj, suputnik i supatnik. A najviše, volimo je zvati „majkom”. Jer, upravo u majci osjećamo i nježnost, sigurnost, zaštitu, povjerenje. Okupljeni smo oko posebne žene koju niti ljudska zloba nije uništila, koja je i u teškoćama ostala čvrsta, koja je i u slavi ostala ponizna.“ Potom se zadržao na tumačenju dva važna koraka koja nas vode prema svetosti života, a koje svi možemo ostvariti: krepost poniznosti te važnost podjednake brige za dušu i tijelo. Na kraju homilije, vlč. Šardi obratio se posebno osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima: „Mariju u litanijama nazivamo „Zdravlje bolesnih” i „Pomoćnica kršćana”. U našim ljudskim slabostima, nesavršenostima, bolestima i invaliditetu, ona nam želi podariti zdravlje duše. Također, u tim našim specifičnim okolnostima želi nam biti i pomoćnica. Marija prima u svoje krilo ranjeno tijelo svojega Sina. U prvoj Crkvi zasigurno služi bližnjima u potrebi. Marija tako želi i svakoga nas uzeti i prigrliti. Ponajprije kao majka, a onda i kao zagovornica. U njezinu okrilju, i pod njezinom zaštitom, bliži smo njezinom Sinu i našem Spasitelju. Zazivajmo ju u svim nevoljama, hvalimo ju u radostima života. I uvijek s njom Gospodinu Bogu kličimo: „Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime Njegovo!” I tamo gdje je bolest, ona će ju s nama nositi; gdje je žalost, donijet će utjehu; gdje je nemoć, donijet će nam duhovnu jakost; gdje postoje tračci vjere, nade i ljubavi, ona će nam pomoći da ih raspršimo. S Marijom uz ruku, na sigurnom putu, kročimo prema svetosti života. I nadamo se da ćemo i mi jednog dana biti u društvu velikana - koji su znali u malenosti življenja ljubiti Boga i čovjeka.“
Po završetku misnoga slavlja članovi različitih udruga osoba s invaliditetom nastavili su zajedničko druženje u domu „Punina života“ te se usuglasili o važnosti dijeljenja zajedničkih trenutaka na ovakvim hodočasničkim mjestima.
Leonardo Šardi
MAJKA BOŽJA MOLVARSKA
Kada živiš bezvoljno
i kad ne znaš pravog puta,
kad je srce slomljeno,
a duša bez cilja luta,
nemoj ostat bez nade
jer sva bol ti brzo mine,
Gospodin Bog put znade,
vodi te do Podravine.
Majka Božja Molvarska
s radošću te dočekuje,
tu je sloga kršćanska,
Bogorodica se štuje.
Molve te pozivaju
da osjetiš što je radost,
svim te srcem primaju,
duhovnu ti daju jakost.
Uslišane molitve
nek ti budu nadahnuće,
iscijelit ćeš rane sve
jer Bogu je sve moguće.
Mnogi ljudi našli su
utjehu i mir za sebe,
blagoslov i ljubav svu
Bog pripravlja i za tebe.
Majko Krista Isusa,
hvala što nas sve izbavljaš,
radosna su srca sva
jer nikoga ne ostavljaš.
Otvori nam svima raj,
vrata Kristove blizine,
podravski naš čuvaj kraj
i sve ljude domovine.
Danijel Kralj
Kada živiš bezvoljno
i kad ne znaš pravog puta,
kad je srce slomljeno,
a duša bez cilja luta,
nemoj ostat bez nade
jer sva bol ti brzo mine,
Gospodin Bog put znade,
vodi te do Podravine.
Majka Božja Molvarska
s radošću te dočekuje,
tu je sloga kršćanska,
Bogorodica se štuje.
Molve te pozivaju
da osjetiš što je radost,
svim te srcem primaju,
duhovnu ti daju jakost.
Uslišane molitve
nek ti budu nadahnuće,
iscijelit ćeš rane sve
jer Bogu je sve moguće.
Mnogi ljudi našli su
utjehu i mir za sebe,
blagoslov i ljubav svu
Bog pripravlja i za tebe.
Majko Krista Isusa,
hvala što nas sve izbavljaš,
radosna su srca sva
jer nikoga ne ostavljaš.
Otvori nam svima raj,
vrata Kristove blizine,
podravski naš čuvaj kraj
i sve ljude domovine.
Danijel Kralj