U srijedu, 1. listopada 2025. godine, u prostorijama Pastoralnog centra župe sv. Jakoba st. u Prelogu, održan je dekanatski susret osoba s invaliditetom Preloškog dekanata, a u sklopu obilježavanja 30. tjedna Caritasa župe Prelog. Na susretu se okupilo 50-ak osoba. Na početku susreta, okupljene je pozdravio vlč. Kristijan Kuhar, župnik, te članovi župnog Caritasa.

Nakon uvodnih riječi pozdrava, mlada pjesnikinja Marijana Harča, predstavila je ukratko svoju zbirku pjesama pod nazivom „Pjesmom protiv predrasuda“. U obliku intervjua, Marijana je kratko predstavila sebe, svoju motivaciju za pisanjem pjesama te progovorila o borbi protiv predrasuda istaknuvši da i osobe s invaliditetom mogu pružiti društvu svoje talente i mogućnosti. Uz razgovor, pročitane su i dvije Marijanine pjesme te su okupljeni mogli podržati njezin rad.
U nastavku susreta obratio se i vlč. Leonardo Šardi, povjerenik Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, te je okupljene pozvao na sudjelovanje u susretima Povjerenstva, osobito u zajednici „Vjera i svjetlo“ u Čakovcu i u zajednici „Bartimej“ u Varaždinu izrazivši želju da se susreti povremeno odvijaju i u Prelogu. Nakon toga, kroz animaciju zajednice „Vjera i svjetlo“ iz Čakovca, održana je igra asocijacija i kretanja koje su upućivale na hodočašće nade koje je u središtu ove Jubilejske godine.

Susret je završio slavljem svete mise sa vjernicima župe Prelog koju je predslavio vlč. Šardi te je u svojoj propovijedi istaknuo: „Na našem hodočašću, Gospodin nam daje zajednicu vjernika - Crkvu - kako bismo imali suputnike. O tome nam na više mjesta govore i sama Evanđelja: Gospodin Isus šalje učenike dva po dva. Zašto baš trebamo suputnike? Jer, kad bismo išli sami, mogli bismo klonuti putem: i fizički, i psihički, i duhovno. Ponekad mislimo, ili želimo, sve učiniti sami. Ponekad nam je teško pitati druge za pomoć. A ponekad smo svjesni da bez ljubavi i blizine drugih ne možemo ništa. I Gospodin traži pomoć od drugih, i On daje zadatke svojim apostolima, i Njemu pomažu nositi križ, i On moli da mu netko ugasi žeđ na križ. Tako nas i On poziva da se i sami usmjerimo jedni na druge, da pogledamo jedni druge, da živimo caritas u ljubavi prema Bogu i bližnjima, i da nikada nikoga ne ostavimo izoliranog, odbačenog, samog na našem hodočašću nade.“ Osvrnuvši se na riječi evanđelja dana (Lk 9, 57-62), završio je svoju propovijed riječima: „Reći će Krist i tužnu činjenicu: „tko mene nasljeduje neće imati mjesta ni gdje bi glavu naslonio“. Ali, ako sam s Kristom, i ako je On sa mnom, tada već postoji rame i mogućnost da se On u nama odmori i mi u Njemu. I tada svaki trenutak, svaki izazov, svaki napor, borba, uspjeh i neuspjeh, na našem putu daju nam suputnika koji zauvijek ostaje u prolaznosti ovoga svijeta. I tada nam naš suputnik šapće: ostaje nam krepost ljubavi, a ona ima moć zaliječiti svaku ranu i pomoću nje mogu se i brda premještati. Dragi vjernici, članovi Caritasa, obitelji osoba s invaliditetom - kročimo zajedno u ovom našem hodočašću nade usmjereni uvijek prema Kristu unatoč izazovima nasljedovanja Njegovih koraka. Zajedno ćemo doći do cilja - Kraljevstva nebeskoga. I naš Caritas - ljubav prema Bogu i bližnjemu nije dionica privatnih pothvata, nego stalno umrežavanja i darivanje osobnih talenata u izgradnju Crkve, a onda i društva. Svi imamo nešto za dati i svi imamo potrebu nešto primiti. Stoga, ruke nek nam budu uvijek otvorene: i za primanje i za davanje. A osmijeh, zagrljaj i ljubav - oni su uvijek besplatni i nose najviše bogatstva. Darujmo se njima. Gospodin je s nama, pođimo s Njime i budimo Caritas - ljubav -  jedni drugima.“