Započeo novi ciklus katehetskih susreta zajednice „Bartimej“
VARAŽDIN, 8. 9. 2022.
Na blagdan Male Gospe, 8. rujna 2022. godine, započeo je novi ciklus katehetskih susreta osoba s invaliditetom i prijatelja okupljenih u zajednicu „Bartimej“. Povjerenik Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, vlč. Leonardo Šardi, na početku je pozdravio okupljene članove i upoznao ih s novitetima u Povjerenstvu. Tako je sudionicima predstavljena iskaznica zajednice „Bartimej“ koja sadržava logotip Povjerenstva, sliku Isusa i slijepca Bartimeja, sam naziv zajednice te ime člana zajednice. U osmišljavanju iskaznice velikodušno nam je u susret izašao Ured za medije Varaždinske biskupije kojima ovim putem iskreno zahvaljujemo. Isto tako, predstavljena je i majica koja sadrži slične elemente kao i iskaznica, osim što ispod slike stoji rečenica iz evanđelja: „Učitelju moj, da progledam!“ (Mk 10,51). Time se želi naglasiti važnost i potreba da svi progledamo i srcem, ali i da otvorimo oči za vrijednosti koje su važne kako bismo svi zajedno mogli rasti u poštivanju dostojanstva i jedinstvenosti svake osobe. Dizajn je napravila gospođa Smiljana Čoh.
Nakon vremenske prognoze u kojoj je tridesetak sudionika međusobno podijelilo događaje od zadnjeg susreta, volonterka Povjerenstva, Mihaela Slunjski, upoznala nas je s likom i djelom sv. Majke Terezije. Započevši s biografijom svetice, napomenula je kako se kod Majke Terezije već u školskoj dobi razvio interes za misije. Tek što je stupila u punoljetnost ulazi u samostan i tu prepoznaje svoj poziv učiteljice. No, promatrajući veliku bijedu i siromaštvo svijeta u kojem živi odlučuje se odazvati Božjem pozivu unutar već svog postojećeg poziva. Ostavlja posao učiteljice, napušta red i kreće u avanturu za koju ne zna kuda će je odvesti. Zna samo da mora i želi pomagati siromasima. U svojoj poniznosti nije ni slutila kolikim će plodovima uroditi njezin bezuvjetni „Da“ Bogu. Izlaganje o životu sv. Majke Terezije, Mihaela je završila omiljenim citatom spomenute svetice: „Nismo svi rođeni da činimo velike stvari. Ali svi možemo činiti male stvari s velikom ljubavlju.“
Zatim su sudionici podijeljeni u četiri grupe i svaka je grupa dobila svoj dio zadatka koji su odradili i više nego uspješno. Tako je prva radionica obuhvatila pitanje što bi sudionici učinili kad bi se našli u središtu Indije okruženi siromaštvom. Sudionici su rekli kako bi ponajprije pomogli stanovništvu izgraditi kvalitetne kuće, podučili bi ih kako ulagati u prirodu i od nje dobivati plodove, a svakako bi uključili i edukaciju o vjeri. Druga radionica je od sudionika tražila promišljanje o tome na kojim područjima mogu pomoći drugima, a onda i koja su to područja kad je njima samima potrebna pomoć. Tako smo čuli kako drugima možemo pomoći molitvom, ljubavlju, razumijevanjem, ali i konkretnim djelima. Samima nam je pomoć potrebna kad smo tužni, kad možda nešto ne možemo sami učiniti, kad nam ustreba dobar savjet, utjeha itd. Treća radionica je bila malo izazovnija jer se od sudionika tražilo da ocjenama od jedan do deset procjene svoju požrtvovnost u različitim svakodnevnim situacijama. Procjenjujući vlastite mogućnosti i spremnost na žrtvu, sudionici su zaključili kako su spremni na žrtvu i da rado pomažu te kako je važno razumjeti one s kojima se ne slažemo. Prema riječima sudionika treće radionice: svaki dan je prilika i prostor za poboljšanje. Četvrta radionica je od sudionika tražila maštovitost. Naime, zadatak je bio da sami osmisle deset motivirajućih rečenica. Pet rečenica koje bi rekli sami sebi s ciljem da žive po uzoru na Majku Tereziju i pet rečenica koje bi rekli drugima da pronađu svoj uzor u Majci Tereziji. Jedna od pet rečenica kojima bi motivirali sebe je: „Pomažući drugima izgrađujem samoga sebe.“ A jedna od rečenica kojima bi motivirali druge glasi: „Čini ono što želiš da drugi tebi čine.“
Na kraju, svi su sudionici dobili domaću zadaću. Naime, po uzoru na sv. Majku Tereziju, Mihaela je od nazočnih zatražila da do idućeg susreta učine dobro djelo koje moraju spomenuti na slijedećoj „vremenskoj prognozi“. Susret je završio svetom misom koju je predslavio vlč. Leonardo Šardi.
Svaki susret novo je osvježenje i bogatstvo za sve okupljene. I ovaj susret su obogatili novi sudionici koji su po prvi puta sudjelovali na susretu. Budući da je atmosfera na susretima uvijek opuštena i svi prihvaćaju jedni druge u njihovoj jedinstvenosti, novi sudionik nam je s blagim oduševljenjem „priznao“: „Ja sam prvi put ovdje. I moram reći da još do sada nisam upoznao ovako vedru i veselu ekipu“. A mi se samo možemo složiti s rečenim i pozivamo sve ljude dobre volje na slijedeći susret koji će se održati 15. rujna 2022. godine, u 16 sati, u vjeronaučnoj dvorani župe sv. Josipa u Varaždinu. Dođite!
Nakon vremenske prognoze u kojoj je tridesetak sudionika međusobno podijelilo događaje od zadnjeg susreta, volonterka Povjerenstva, Mihaela Slunjski, upoznala nas je s likom i djelom sv. Majke Terezije. Započevši s biografijom svetice, napomenula je kako se kod Majke Terezije već u školskoj dobi razvio interes za misije. Tek što je stupila u punoljetnost ulazi u samostan i tu prepoznaje svoj poziv učiteljice. No, promatrajući veliku bijedu i siromaštvo svijeta u kojem živi odlučuje se odazvati Božjem pozivu unutar već svog postojećeg poziva. Ostavlja posao učiteljice, napušta red i kreće u avanturu za koju ne zna kuda će je odvesti. Zna samo da mora i želi pomagati siromasima. U svojoj poniznosti nije ni slutila kolikim će plodovima uroditi njezin bezuvjetni „Da“ Bogu. Izlaganje o životu sv. Majke Terezije, Mihaela je završila omiljenim citatom spomenute svetice: „Nismo svi rođeni da činimo velike stvari. Ali svi možemo činiti male stvari s velikom ljubavlju.“
Zatim su sudionici podijeljeni u četiri grupe i svaka je grupa dobila svoj dio zadatka koji su odradili i više nego uspješno. Tako je prva radionica obuhvatila pitanje što bi sudionici učinili kad bi se našli u središtu Indije okruženi siromaštvom. Sudionici su rekli kako bi ponajprije pomogli stanovništvu izgraditi kvalitetne kuće, podučili bi ih kako ulagati u prirodu i od nje dobivati plodove, a svakako bi uključili i edukaciju o vjeri. Druga radionica je od sudionika tražila promišljanje o tome na kojim područjima mogu pomoći drugima, a onda i koja su to područja kad je njima samima potrebna pomoć. Tako smo čuli kako drugima možemo pomoći molitvom, ljubavlju, razumijevanjem, ali i konkretnim djelima. Samima nam je pomoć potrebna kad smo tužni, kad možda nešto ne možemo sami učiniti, kad nam ustreba dobar savjet, utjeha itd. Treća radionica je bila malo izazovnija jer se od sudionika tražilo da ocjenama od jedan do deset procjene svoju požrtvovnost u različitim svakodnevnim situacijama. Procjenjujući vlastite mogućnosti i spremnost na žrtvu, sudionici su zaključili kako su spremni na žrtvu i da rado pomažu te kako je važno razumjeti one s kojima se ne slažemo. Prema riječima sudionika treće radionice: svaki dan je prilika i prostor za poboljšanje. Četvrta radionica je od sudionika tražila maštovitost. Naime, zadatak je bio da sami osmisle deset motivirajućih rečenica. Pet rečenica koje bi rekli sami sebi s ciljem da žive po uzoru na Majku Tereziju i pet rečenica koje bi rekli drugima da pronađu svoj uzor u Majci Tereziji. Jedna od pet rečenica kojima bi motivirali sebe je: „Pomažući drugima izgrađujem samoga sebe.“ A jedna od rečenica kojima bi motivirali druge glasi: „Čini ono što želiš da drugi tebi čine.“
Na kraju, svi su sudionici dobili domaću zadaću. Naime, po uzoru na sv. Majku Tereziju, Mihaela je od nazočnih zatražila da do idućeg susreta učine dobro djelo koje moraju spomenuti na slijedećoj „vremenskoj prognozi“. Susret je završio svetom misom koju je predslavio vlč. Leonardo Šardi.
Svaki susret novo je osvježenje i bogatstvo za sve okupljene. I ovaj susret su obogatili novi sudionici koji su po prvi puta sudjelovali na susretu. Budući da je atmosfera na susretima uvijek opuštena i svi prihvaćaju jedni druge u njihovoj jedinstvenosti, novi sudionik nam je s blagim oduševljenjem „priznao“: „Ja sam prvi put ovdje. I moram reći da još do sada nisam upoznao ovako vedru i veselu ekipu“. A mi se samo možemo složiti s rečenim i pozivamo sve ljude dobre volje na slijedeći susret koji će se održati 15. rujna 2022. godine, u 16 sati, u vjeronaučnoj dvorani župe sv. Josipa u Varaždinu. Dođite!
Anika Sačić
