Zadaci i uloge volontera u djelovanju Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji
VARAŽDIN, 23. 9. 2023.
U subotu 23. rujna 2023. godine u dvorani Pastoralnog centra župe sv. Josipa u Varaždinu održan je susret volontera Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije. Voditelj susreta i izlagač teme bio je povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, vlč. Leonardo Šardi. Na susretu su sudjelovali i mladi volonteri koji su od 2016. do 2023. godine sudjelovali na tzv. projektnom tjednu „Bartimej“ koji Povjerenstvo ostvaruje u suradnji sa zakladom „socioMovens. Giving Europe a soul“ iz Paderborna koja promovira socijalni nauk Crkve.
Susret je započeo molitvom nakon koje je vlč. Leonardo pozdravio okupljene volontere zaželjevši im dobrodošlicu. Nakon što se svaki volonter ukratko predstavio, pojašnjeno je djelovanje samog Povjerenstva kao i aktivnosti u proteklih pet godina. Između ostalog istaknuto je kako je trenutno najaktivnije i najredovitije okupljanje zajednice „Bartimej“. Članovi spomenute zajednice okupljaju se svaki četvrtak od 16 do 19 sati u Pastoralnom centru župe sv. Josipa u Varaždinu. Na susretima se protežu različite teme: od katehetskih, psiholoških i stručnih tema s različitih područja pa do osobnih svjedočanstva roditelja i samih osoba s invaliditetom. Susreti četvrtkom nisu otvoreni samo za osobe s invaliditetom, njihove obitelji, prijatelje i volontere već i za sve ljude dobre volje.
U komunikaciji s volonterima, koji se uvijek rado uključuju u različite aktivnosti Povjerenstva, zamijećena je potreba pojašnjenja konkretnih zadataka i uloga volontera. Tako je istaknuto kako volonteri sa svojim slobodnim vremenom sami odlučuju kako će ga i gdje iskoristiti. Jasno je da osobe s invaliditetom imaju potrebu za aktivnim društvenim životom, no svaki volonter treba biti odgovoran prema sebi i drugima i razborito odlučiti može li svoje slobodno vrijeme davati osobama s invaliditetom i van aktivnosti Povjerenstva. Posebno je naglašeno kako svaki volonter treba volontiranju pristupati slobodno, bez grča i s ljubavlju jer ako se volontira zbog toga što se to vidi kao obavezu tada tu više nema ljubavi ni radosti u služenju. Naime, prema riječima vlč. Leonarda, „ukoliko nema slobode u odnosima tada valja komunicirati, usmjeriti odnos i popraviti ga tako da svaki odnos postane zdrav i kvalitetan odnos. Važno je poštivati dostojanstvo osoba s invaliditetom, ali i svoje vlastito dostojanstvo. Kad se radi s grčem, tada nema ni ljubavi ni povjerenja, a volontiranje gubi na svojoj ljepoti.“
Volonteri su upitani o motivima svog volontiranja. Divni ljudi plemenita srca otvoreno su i slobodno iznosili razloge volontiranja. Tako se moglo čuti da netko volontira jer ima potrebu dati dio sebe. Kod kuće se podrazumijeva da se radi sve što je potrebno, pri tome često se ne čuje ni „hvala“. To obeshrabruje osobu koja tada u ulozi domaćice osjeća da je bezvrijedna. No međutim, kod volontiranja u Povjerenstvu, izgubila se potreba te osobe da joj netko kaže „hvala“, srce je puno jer zapravo daje malo, a iako to uopće više ne očekuje dobije puno zahvalnosti i radosti. Naime, osoba se volontiranjem promijenila i služi bezuvjetno, kako kod kuće tako i u aktivnostima Povjerenstva. Drugi pak naglašavaju kako volontiraju već godinama i da osjećaju veliku ispunjenost i radost u volontiranju. Naime, nije samo da mi nešto dajemo od svog slobodnog vremena već nas često same osobe s invaliditetom razvesele svojom zahvalnošću i otvorenošću. Mladi koji su volonteri tek od ove godine napominju kako im se volontiranjem otvara posve novi svijet i da još uče kako postaviti granice u međusobnoj komunikaciji. Neki su naglasili kako im se sviđaju susreti volontera jer se na ovakvim susretima pojam „invaliditet“ stavlja u zdravi okvir. Volonteri ističu kako im je drago što su se uključili u volontiranje, iako zbog obaveza ne mogu često sudjelovati u aktivnostima, ali da ih veseli što znaju da mogu doći u bilo kojem trenutku i da će biti prihvaćeni unatoč dužem izbivanju.
Pri kraju susreta izlagač teme je izrazio radost zbog otvorenosti volontera kao i činjenicu kako je jedan lijepi plod rada Povjerenstva i projektnog tjedna „Bartimej“ upravo taj što mnogi srednjoškolci nakon završenog projektnog tjedna i susreta s osobama s invaliditetom u svom školovanju biraju upravo profesiju koja je bliska osobama s invaliditetom. Susret je završen poučnom pričom koja naglašava važnost pomaganja svakoj osobi koju možemo nazvati svojim bližnjim. Nikad ne znamo kada će nekome naša pomoć, osmijeh, prijateljska riječ olakšati teret života i uljepšati život.
Nakon priče volonteri su zamoljeni dati svoje mišljenje i osvrt na sam susret. U evaluaciji su volonteri istaknuli ljepotu susreta i zadovoljstvo temom. Također je spomenuta potreba za češćim susretima i međusobnim druženjima volontera.
Svjesni kako u našem djelovanju bez Isusa ne možemo učiniti baš ništa (usp. Iv 15, 5) izručujemo se Njegovoj milosti vodstvu. Poučeni riječima i primjerom sv. Majke Terezije koja je rekla: „Ljubav nije pokroviteljska i dobročinstvo nije sažaljenje, već ljubav. Dobročinstvo i ljubav su isto - s dobročinstvom dajete ljubav, pa nemojte samo davati novac, već pružite ruku“, želimo u svim svojim nastojanjima biti sol zemlje i svjetlo svijeta ( usp. Mt 5, 13-16).
Susret je započeo molitvom nakon koje je vlč. Leonardo pozdravio okupljene volontere zaželjevši im dobrodošlicu. Nakon što se svaki volonter ukratko predstavio, pojašnjeno je djelovanje samog Povjerenstva kao i aktivnosti u proteklih pet godina. Između ostalog istaknuto je kako je trenutno najaktivnije i najredovitije okupljanje zajednice „Bartimej“. Članovi spomenute zajednice okupljaju se svaki četvrtak od 16 do 19 sati u Pastoralnom centru župe sv. Josipa u Varaždinu. Na susretima se protežu različite teme: od katehetskih, psiholoških i stručnih tema s različitih područja pa do osobnih svjedočanstva roditelja i samih osoba s invaliditetom. Susreti četvrtkom nisu otvoreni samo za osobe s invaliditetom, njihove obitelji, prijatelje i volontere već i za sve ljude dobre volje.
U komunikaciji s volonterima, koji se uvijek rado uključuju u različite aktivnosti Povjerenstva, zamijećena je potreba pojašnjenja konkretnih zadataka i uloga volontera. Tako je istaknuto kako volonteri sa svojim slobodnim vremenom sami odlučuju kako će ga i gdje iskoristiti. Jasno je da osobe s invaliditetom imaju potrebu za aktivnim društvenim životom, no svaki volonter treba biti odgovoran prema sebi i drugima i razborito odlučiti može li svoje slobodno vrijeme davati osobama s invaliditetom i van aktivnosti Povjerenstva. Posebno je naglašeno kako svaki volonter treba volontiranju pristupati slobodno, bez grča i s ljubavlju jer ako se volontira zbog toga što se to vidi kao obavezu tada tu više nema ljubavi ni radosti u služenju. Naime, prema riječima vlč. Leonarda, „ukoliko nema slobode u odnosima tada valja komunicirati, usmjeriti odnos i popraviti ga tako da svaki odnos postane zdrav i kvalitetan odnos. Važno je poštivati dostojanstvo osoba s invaliditetom, ali i svoje vlastito dostojanstvo. Kad se radi s grčem, tada nema ni ljubavi ni povjerenja, a volontiranje gubi na svojoj ljepoti.“
Volonteri su upitani o motivima svog volontiranja. Divni ljudi plemenita srca otvoreno su i slobodno iznosili razloge volontiranja. Tako se moglo čuti da netko volontira jer ima potrebu dati dio sebe. Kod kuće se podrazumijeva da se radi sve što je potrebno, pri tome često se ne čuje ni „hvala“. To obeshrabruje osobu koja tada u ulozi domaćice osjeća da je bezvrijedna. No međutim, kod volontiranja u Povjerenstvu, izgubila se potreba te osobe da joj netko kaže „hvala“, srce je puno jer zapravo daje malo, a iako to uopće više ne očekuje dobije puno zahvalnosti i radosti. Naime, osoba se volontiranjem promijenila i služi bezuvjetno, kako kod kuće tako i u aktivnostima Povjerenstva. Drugi pak naglašavaju kako volontiraju već godinama i da osjećaju veliku ispunjenost i radost u volontiranju. Naime, nije samo da mi nešto dajemo od svog slobodnog vremena već nas često same osobe s invaliditetom razvesele svojom zahvalnošću i otvorenošću. Mladi koji su volonteri tek od ove godine napominju kako im se volontiranjem otvara posve novi svijet i da još uče kako postaviti granice u međusobnoj komunikaciji. Neki su naglasili kako im se sviđaju susreti volontera jer se na ovakvim susretima pojam „invaliditet“ stavlja u zdravi okvir. Volonteri ističu kako im je drago što su se uključili u volontiranje, iako zbog obaveza ne mogu često sudjelovati u aktivnostima, ali da ih veseli što znaju da mogu doći u bilo kojem trenutku i da će biti prihvaćeni unatoč dužem izbivanju.
Pri kraju susreta izlagač teme je izrazio radost zbog otvorenosti volontera kao i činjenicu kako je jedan lijepi plod rada Povjerenstva i projektnog tjedna „Bartimej“ upravo taj što mnogi srednjoškolci nakon završenog projektnog tjedna i susreta s osobama s invaliditetom u svom školovanju biraju upravo profesiju koja je bliska osobama s invaliditetom. Susret je završen poučnom pričom koja naglašava važnost pomaganja svakoj osobi koju možemo nazvati svojim bližnjim. Nikad ne znamo kada će nekome naša pomoć, osmijeh, prijateljska riječ olakšati teret života i uljepšati život.
Nakon priče volonteri su zamoljeni dati svoje mišljenje i osvrt na sam susret. U evaluaciji su volonteri istaknuli ljepotu susreta i zadovoljstvo temom. Također je spomenuta potreba za češćim susretima i međusobnim druženjima volontera.
Svjesni kako u našem djelovanju bez Isusa ne možemo učiniti baš ništa (usp. Iv 15, 5) izručujemo se Njegovoj milosti vodstvu. Poučeni riječima i primjerom sv. Majke Terezije koja je rekla: „Ljubav nije pokroviteljska i dobročinstvo nije sažaljenje, već ljubav. Dobročinstvo i ljubav su isto - s dobročinstvom dajete ljubav, pa nemojte samo davati novac, već pružite ruku“, želimo u svim svojim nastojanjima biti sol zemlje i svjetlo svijeta ( usp. Mt 5, 13-16).
Anika Sačić
