Katehetski uredObiteljski centarPastoral mladihPastoral studenataCrkvena glazbaMedijska djelatnostLiturgijski pastoralSakralna arhitekturaCaritas Varaždinske biskupijePastoral osoba s invaliditetom i njihovih obiteljiMisijski pastoralPastoral duhovnih zvanjaBiskupijska knjižnicaUdruge

Volontiraj - ostavi otisak srca

VARAŽDIN, 27. 5. 2023.
 

Svjesni koliko je važno ulagati u marljive volontere koji često znaju ostaviti „srce na terenu“ služeći osobama s invaliditetom, Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji nastoji što češće svojim volonterima pružiti priliku da se međusobno bolje upoznaju te da steknu nova znanja i vještine. Iz tog je razloga, u subotu 27. svibnja 2023. godine u Pastoralnom centru Župe svetog Josipa u Varaždinu održan susret na temu: „Volontiraj - ostavi otisak srca“.

Radionicu je održala gospođa Jasenka Martinčević, izvršna direktorica Udruge za autizam „Pogled“ iz Nedelišća. Na samom početku sve okupljene je u ime Povjerenstva pozdravila tajnica, Anika Sačić. Zahvalivši svim sudionicima na dolasku, uputila je riječi pozdrava i dobrodošlice gospođi Jasenki koja se rado odazvala pozivu i nesebično odvojila svoje slobodno vrijeme kako bi volonterima približila pojam i kompleksnost autizma. Gospođa Jasenka je izrazila zahvalnost i zadovoljstvo što ima priliku sudionicima približiti svijet autizma koji je još uvijek pun nepoznanica. Prema njenim riječima, autizam je ponajprije pojam koji obuhvaća puno različitosti. Tu se ističu razna nepoželjna ponašanja koja obuhvaćaju dva aspekta: prvi aspekt su djeca koja ne razgovaraju, često nisu verbalni, nemaju koncentraciju, ne gledaju u oči i načelno je teško raditi s njima. Drugi aspekt su djeca koja imaju izrazite talente, svjesni su da nisu kao ostala djeca, teško im je zbog te spoznaje, nikada ne lažu, iskreni su i pravi prijatelji. Autizam nije bolest već način života. Ne postoje dvije iste osobe s autizmom, svatko je poseban i funkcionira na svoj specifičan način. U principu, autizam najčešće pogađa mušku populaciju te još nije dokazano koliko je tu presudna genska predispozicija.

Kad roditelji primijete kako nešto nije u redu s njihovim djetetom kreće borba. Naime, sustav ne funkcionira tako da pomogne roditeljima. Već rutinski pregled kod doktora ne uzima u obzir da bi dijete moglo imati autizam jer kod muške djece sve se brzo svede na opravdanje kako muška djeca ionako kasnije progovore, kasnije prohodaju i da nema razloga za paniku.No, roditelji u svojoj brižnosti zamjećuju da ih dijete ne gleda u oči, da ih često ne razumije, da ima problema sa najjednostavnijim radnjama. Izdvojivši nekoliko primjera iz prakse, gđa Jasenka je napomenula volonterima kako je općenito za osobe i obitelji pogođene autizmom nužno potreban osoban i topao pristup. Važno je doći do osobe, do obitelji i komunicirati jednostavnim rečenicama.

Samo izlaganje je bilo vrlo dinamično sa čestim pitanjima sudionika. Nakon predavanja sudionicima je kroz radionice dočaran svijet osoba s autizmom koje imaju problema s motorikom i koncentracijom i koji često bivaju bombardirani s informacijama koje njihov mozak jednostavno ne može obraditi. Naime kod autizma dolazi do pogreške u spajanju neurona u mozgu, riječ je o neurorazvojnom poremećaju. Neuroznanost još uvijek nije uspjela otkriti što je okidač za tu pogrešku. Kako bi se što više pomoglo osobama s autizmom važno je što prije krenuti kod stručnjaka koji će stručnim metodama izdvojiti problem i pristupiti mu na odgovarajući način. Nažalost, u našoj zemlji vrlo je slabo izražena podrška roditeljima. Djecu se često šalje od jednog do drugog stručnjaka, stoga su često odvojeni iz obiteljskog okruženja. Na pitanje što misli o sistemu u razvijenim zemljama gdje već postoje institucije u koje se smještaju djeca i odrasle osobe s autizmom, gospođa Jasenka je naglasila kako to nije najbolje rješenje. Naime, iako se roditeljima olakša jer postoje institucije koje brinu o osobama s autizmom od trenutka dijagnoze do dvadeset i prve godine života, dijete se ipak ne razvija kako treba. Ne može se dijete kvalitetno razvijati u takvim, izoliranim uvjetima. Važan je i nužno potreban redoviti kontakt s obitelji. Nije cilj stvoriti zajednice osoba s autizmom koje će biti zatvorene. Cilj je osobe s autizmom aktivno integrirati u sve slojeve društva. Mnogi znanstvenici su imali autizam, ali fokusirali su se na ono što im je išlo najbolje od ruke i u tome su bili vrhunski, npr. Albert Einstein.

Volonterka i članica zajednice „Bartimej“ koja se okuplja svaki četvrtak, ujedno i majka 33 godišnjaka s autizmom, samoinicijativno je istupila i podijelila svoje iskustvo rekavši: „Moj sin je rođen u vrijeme kad se još nije znalo što je autizam. Bili smo prepušteni sami sebi. Primijetila sam da je drukčiji od ostale djece. Doktori nisu baš bili od pomoći. Krenula sam u knjižnicu i polako otkrivala svijet svog sina. Sama sam mu izrađivala pomagala koja su mu olakšavala svakodnevni život. Važno mi je da se zna sam obući i zavezati cipele, da bude što samostalniji kad ja jednom više neću moći brinuti o njemu. Kad ga pitate koliko ima godina, odgovorit će uz moju pomoć, ali već za par minuta neće to znati. Izuzetno je uredan, sve mora biti na svom mjestu. Sve mora biti uredno posloženo i onda je njegov svijet u redu.“

Između ostalog, gospođa Jasenka je istaknula koliko je velika uloga roditelja u razvoju svakog djeteta, napose djeteta s autizmom. Požrtvovni roditelji tu često „izgore“. Zato je tu važna podrška udruge i volontera koji nastoje što više olakšati i poboljšati kvalitetu njihovog života. Stoga je i važno da se volonteri educiraju kako bi mogli biti korisni društvu koje osobe s autizmom još uvijek stavlja na rub društva. Naglasila je i kako valja izbjegavati pojam „djeca s posebnim potrebama“, pri tom pojasnivši: „Kakve posebne potrebe? Pa svi mi imamo posebne potrebe. Svi mi imamo potrebu za ljubavlju, za hranom, vodom, pažnjom. Društvo stalno dijeli etikete i tu dolazi do otpora s naše strane naspram etiketiranih. Naš otpor se javlja jer ne znamo kako pristupiti i pružiti podršku, i to je u redu. Zato se educiramo, zato smo ovdje i tako se otvaraju vrata u jedan novi svijet pun novih mogućnosti i prilika.“

Gospođa Jasenka je svim volonterima podijelila ekološke sapune koje izrađuju i pakiraju sami korisnici udruge „Pogled“, pojasnivši kako su njihovi članovi često perfekcionisti i da svaki sapun mora biti savršeno upakiran u savršen oblik kocke. Zapravo je šteta što ih se rijetko zapošljava jer kad su koncentrirani na ono što mogu raditi, to odrade savršeno.
Nakon službenog dijela susreta uslijedila je zakuska uz razgovor s predavačicom i druženje. Volonteri su odmah izrazili želju za još sličnih radionica te za posjet samoj udruzi. Na to je gđa Jasenka pozvala volontere na humanitarni događaj koji će se održati 3. lipnja 2023. godine na gradskim bazenima Čakovec pod nazivom „Pogled na golf“.

Cilj ove radionice bio je upoznati volontere s pojmom i specifičnostima autizma kako bi u organizaciji Povjerenstva krenuli aktivno volontirati u udruzi „Pogled“. Budući da kroz ljeto udruga odlazi na ljetnu pauzu, nestrpljivi volonteri će pričekati jesen i krenuti volontirati u udrugu „Pogled“. Uz još nekoliko edukacijskih radionica na kojima će se još više upoznati sa nepredvidivošću i bogatstvom koji se skrivaju u svijetu autizma, bit će spremni za sve izazove volontiranja.

Što možemo učiniti kako bi svijet postao boljim? Poslužit ćemo se riječima pape Franje:„Naše se vrijeme, mračno i obilježeno zlom, može promijeniti ako prvo svijetu donesemo svjetlo Evanđelja, posebno kroz svoj život. Ako jedan od vas upali svjetlo, jedva ćemo ga vidjeti, ali ako i drugih 70 000 gledatelja na jednom stadionu upale svoja svjetla, cijeli stadion će svijetliti. Neka naši životi zajedno budu jedno svjetlo Kristovo; zajedno ćemo nositi svjetlo Evanđelja cijelom svijetu.“
 
Anika Sačić
 
 
 
 
 
 


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika