Tražiti znak od Isusa
VARAŽDIN, 20. 7. 2020.
U ponedjeljak, 20. srpnja 2020. godine, održan je još jedan u nizu susreta „Ljeto s Isusom“ u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije. Na susretu se okupilo 30-ak osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji i prijatelja. Susret je temeljen na evanđelje toga dana (Mt 12, 38-42), a katehezu i radionice vodila je Anika Sačić, članica Povjerenstva.
Nakon pjesme i uvodne molitve progovoreno je o tome kako su farizeji i carinici tražili znak od Isusa. Po mišljenju članice Povjerenstva, pitanje je što s onima koji nemaju fizički vid, a možda bi i oni htjeli vidjeti neki znak. Naglašeno je kako je možda puno važnije vidjeti srcem jer se, po riječima Malog Princa, „samo srcem dobro vidi - ono bitno oku nevidljivo.” Nakon promišljanja o evanđelju, 30-ak sudionika je imalo priliku posvjedočiti zašto vjeruju, je li njima važno doživjeti znak od Isusa i kako znaju da Isus baš svaki dan ima vremena za svakoga od nas. Odgovori su bili lijepi, duboki i iskreni. Tako netko svjedoči kako se nakon zloćudne bolesti člana obitelji jasno vidi odakle čovjek crpi snagu za svakodnevni život. Drugi pak naglašavaju kako je Isus uvijek tu i da nam progovara i preko raznih događaja, susreta i ljudi.
Nakon toga, razmišljali smo i o proroku Joni i njegovom zadatku i načinu na koji je odreagirao kad ga je Bog poslao u Ninivu. Ušavši u dubinu priče, sudionici su zamoljeni da napišu svoje brige, frustracije, navike koje ih smetaju, a žele ih se osloboditi. Papirići su tada simbolično stavljeni na oltar. Nakon radionice, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, sudionike je naučio pjesmu s pokretima koju su nas naučile mlade suradnice iz Ukrajine, a koje su sudjelovale na ovogodišnjem projektu „Bartimej“. Povjerenik se potrudio i preveo riječi pjesme s ukrajinskog jezika na hrvatski jezik.
Susret je završio euharistijskim slavljem na kojem je vlč. Šardi sudionike pozvao da u svojemu životu prepoznaju svakodnevne znakove Božje prisutnosti koji se očituju u izlasku sunca, šumu vjetra, osobama koje nas okružuju. Sudionici su pozvani da se priključe i sljedeći ponedjeljak na posljednji susret „Ljeta s Isusom”.
Nakon pjesme i uvodne molitve progovoreno je o tome kako su farizeji i carinici tražili znak od Isusa. Po mišljenju članice Povjerenstva, pitanje je što s onima koji nemaju fizički vid, a možda bi i oni htjeli vidjeti neki znak. Naglašeno je kako je možda puno važnije vidjeti srcem jer se, po riječima Malog Princa, „samo srcem dobro vidi - ono bitno oku nevidljivo.” Nakon promišljanja o evanđelju, 30-ak sudionika je imalo priliku posvjedočiti zašto vjeruju, je li njima važno doživjeti znak od Isusa i kako znaju da Isus baš svaki dan ima vremena za svakoga od nas. Odgovori su bili lijepi, duboki i iskreni. Tako netko svjedoči kako se nakon zloćudne bolesti člana obitelji jasno vidi odakle čovjek crpi snagu za svakodnevni život. Drugi pak naglašavaju kako je Isus uvijek tu i da nam progovara i preko raznih događaja, susreta i ljudi.
Nakon toga, razmišljali smo i o proroku Joni i njegovom zadatku i načinu na koji je odreagirao kad ga je Bog poslao u Ninivu. Ušavši u dubinu priče, sudionici su zamoljeni da napišu svoje brige, frustracije, navike koje ih smetaju, a žele ih se osloboditi. Papirići su tada simbolično stavljeni na oltar. Nakon radionice, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, sudionike je naučio pjesmu s pokretima koju su nas naučile mlade suradnice iz Ukrajine, a koje su sudjelovale na ovogodišnjem projektu „Bartimej“. Povjerenik se potrudio i preveo riječi pjesme s ukrajinskog jezika na hrvatski jezik.
Susret je završio euharistijskim slavljem na kojem je vlč. Šardi sudionike pozvao da u svojemu životu prepoznaju svakodnevne znakove Božje prisutnosti koji se očituju u izlasku sunca, šumu vjetra, osobama koje nas okružuju. Sudionici su pozvani da se priključe i sljedeći ponedjeljak na posljednji susret „Ljeta s Isusom”.
Anika Sačić
