Katehetski uredObiteljski centarPastoral mladihPastoral studenataCrkvena glazbaMedijska djelatnostLiturgijski pastoralSakralna arhitekturaCaritas Varaždinske biskupijePastoral osoba s invaliditetom i njihovih obiteljiMisijski pastoralPastoral duhovnih zvanjaBiskupijska knjižnicaUdruge

Sukob Božje i ljudske pravde

VARAŽDIN, 4. 2. 2021.
Tema „Sukob Božje i ljudske pravde” bila je u središtu pozornosti još jednoga u nizu katehetskih online-susreta osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja, koji se provodi u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, a održan je u četvrtak, 4. veljače 2021. godine.

Ovu vrlo zanimljivu temu sudionicima je prezentirala volonterka Povjerenstva, ujedno studentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Mihaela Slunjski. Kao što je to već uobičajeno susret je započeo „vremenskom prognozom“. Tu je 20-tak sudionika, imalo prilike izreći ponešto bitno u svojim životima iz proteklog razdoblja. Uz svakodnevne aktivnosti kojima se sudionici bave, još je uvijek vrlo aktivno polaganje ispita naših volontera, zbog čega im je ponovno istaknuta podrška i molitvena blizina.

Središnji dio susreta o odnosu između Božje i ljudske pravde, započeo je pjesmom Olivera Dragojevića „Tko sam ja da ti sudim“, nakon čega smo čuli i priču o Božjoj pravdi koja nikoga ne zaobilazi. Prispodoba je to o kralju koji nije vjerovao u Božju dobrotu. Nažalost, s tom istom situacijom susrećemo se i mi ljudi ovog vremena u trenucima kada nam se u životu događaju neke negativne stvari, zaboravljajući pri tome na činjenicu da sve što nam se događa, događa se s nekim razlogom, odnosno svrhom, zato jer dolazi od Boga. Kralj i njegov rob otišli su u lov prilikom kojega je kralja napala divlja zvijer te je on ostao bez prsta. Ne prihvaćajući nikako riječi koje mu je govorio rob – o Božjoj dobroti i da sve što nam se u životu događa da se događa Njegovoj volji – kralj ga je u ljutnji dao strpati u tamnicu. Učinio je to u namjeri da bi slijedeći put mogao sam otići u lov. No, i tada se kralju dogodila jedna nesreća, ali sa sretnim završetkom. Naime, kralja su tom prilikom ulovili divljaci u namjeri da ga u svojim ritualima predaju bogu kao žrtvu. Ali, vidjevši da je kralj bez prsta odlučili su ga pustiti zato jer to nije bilo u skladu s njihovim običajima: ne može se nekoga ranjenoga žrtvovati bogu. Vrativši se u palaču, kralj je naredio da se roba pusti te mu rekao da ga je ovo iskustvo uvjerilo da je Bog uistinu dobar. No, kralja je mučila još jedna sumnja: zašto je dobri Bog dopustio da njegov rob završi u tamnici. A Rob je odgovorio: „Kad me ne bi bacio u tamnicu, ja bih s tobom pošao u lov, i onda bi mene žrtvovali svojim bogovima.” Pouka ove prispodobe za sve nas ljude jest da bez obzira na sve što nam se u životu događa, trebamo znati da se događa po volji Onoga koji je jedini pravedni sudac, a to je naš Bog. Njega trebamo promatrati kao Vrhovnog suca našeg posljednjeg suda.

Sveti Ivan Bretonac bio je u povijesti jedan od najpoznatijih odvjetnika. Izreka kojom se vodio u svojem radu glasi: „Pošteno živjeti, nikome ne štetiti, svakome dati ono što mu pripada“. U tom smjeru nastavljena je i rasprava u kojoj je voditeljica prisutne pitala bi li prije postupili prema onome što piše u Bibliji ili prema zakonu? Gotovo jednoglasni odgovor bio je: onome što govori Biblija. Zatim je postavljeno pitanje čijoj bi se pravdi prije priklonili: Božjoj ili građanskoj? Većina odgovora glasila je Božjoj, jer Bog je pravedniji, dok su zemaljski suci potkupljiviji. Također, postavljeno je i pitanje na kojem sudu ćemo lakše dobiti spor. Tu je naglašeno da u oba slučaja postoje određena pravila kojih se trebamo držati, ali ćemo prije dobiti Božji spor, jer nas On ipak najbolje poznaje.

Temu o pravdi zaključili smo slučajem jedne višečlane obitelji koja je zbog velikog dugovanja prema državi bila ovršena te su im na ime duga oduzete ovce. Sudionicima je postavljeno pitanje kako bi oni pomogli ovoj obitelji koja se našla u teškoj situaciji? U ovoj obitelji bilo je desetero djece, pa su tako odgovori glasili da bi se u cijeli slučaj trebala uključiti socijalna služba ili možda susjedi. No, zaključak svega bio je da se dugovi bez obzira na sve uvijek trebaju podmiriti. Što se pak primjera ove obitelji tiče, trebati će dugo i mukotrpno raditi da bi opet došli do nekog imetka, no ostaje vjera u dobre ljude koji ih okružuju i koji će im pomoći u njihovom novom početku.

Susret je završen Gibonijevom pjesmom „Oprosti“, zajedničkom molitvom te najavom idućeg susreta, koji će biti održan u utorak, 9. veljače.


 
Krunoslav Šardi


Slika
Slika