Katehetski uredObiteljski centarPastoral mladihPastoral studenataCrkvena glazbaMedijska djelatnostLiturgijski pastoralSakralna arhitekturaCaritas Varaždinske biskupijePastoral osoba s invaliditetom i njihovih obiteljiMisijski pastoralPastoral duhovnih zvanjaBiskupijska knjižnicaUdruge

Smisleno volontiranje

VARAŽDIN, 26. 11. 2022.
Dana 26. studenog 2022. godine, u župi svetog Josipa u Varaždinu, održan je susret volontera Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije. Svjesni činjenice kako je važno da se volontere kvalitetno educira i pruži im se prilika za druženje i bolje upoznavanje, odlučili smo progovoriti o volontiranju s aspekta logoterapije.

Gost predavač gosp. Tomislav Sarić, pomoćnik ravnatelja jedinice za kvalitetu Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri, nakon svog predstavljanja približio nam je pojam logoterapije i učenje dr. Viktora Frankla.  Budući se susret odvijao u dan kad većina ljudi ima slobodan dan, pohvalio je sudionike zbog odlučnosti da se odupru željama tijela. Približivši nam pojam autotranscedencije, koja je mogućnost da čovjek nadiđe svoje granice, posvijestio je sudionicima da smo svi autotranscedentni jer smo odlučili ići za poticajima duše koja nam je jutros očito rekla: „Ne, neću ostati u krevetu, hoću učiniti nešto korisno“.

Upoznavši nas s likom i djelom dr. Frankla, napomenuo je kako je već sa petnaest godina imao prvo predavanje o smislu života. Budući da je živio u vrijeme kad je trajao drugi svjetski rat, kao Židov, prošao je i preživio užas logora. U Auschwitzu život su izgubili njegova supruga, roditelji i brat. Preživio je samo on i sestra koja je pobjegla u Australiju i za koju dugi niz godina nije znao gdje je. Sam Viktor Frankl napominje kako je logoterapija utemeljena u logoru. Naime, on je čak i u tim groznim uvjetima odlučio dati smisla patnji i  krenuo je oko sebe okupljati grupu ljudi koji su dočekivali i pomagali novopridošlima u logor da se lakše snađu u novim životnim uvjetima. Iako je kroz četiri godine boravka po raznim logorima bio suočen sa svom surovošću ljudske zloće, nije pao u depresiju ili besmisao. Taj pad dogodio se tek pri povratku kući kad je zvonio na vrata, a nitko mu ih nije otvarao. Tada je doživio prazninu i besmisao. Budući da je bio profesor, studenti su znali da je proživio strahote logora. Često su mu postavljali pitanje zašto se nije ubio. Na temelju toga pitanja, u samo devet dana, napisao je knjigu provokativnog naslova „Zašto se niste ubili?“ Knjiga je postala druga najprodavanija knjiga u Americi, prva je još uvijek Biblija. Objavio je trideset i dvije knjige, dobio dvadeset i devet počasnih doktorata, a trideseti je ustupio svojoj supruzi Eleonori. Govoreći o temi osobne slobode, koristi često citiranu rečenicu: "Kip Slobode na istočnoj obali trebao bi biti dopunjen kipom Odgovornosti na zapadnoj obali". Time je želio svratiti pozornost na to kako svaka sloboda sa sobom nosi i odgovornost. Tijelo i psiha su po učenju logoterapije instrument duhovne dimenzije. Po toj duhovnoj dimenziji čovjek je pozvan raditi na sebi i učiniti svijet boljim, vidjeti i drugoga boljim nego što on jest. Frankl naglašava kako drugi mogu biti bolji samo ukoliko im se pruži prilika. Koristeći situaciju u svladavanju vožnje aviona kad mu je instruktor naglasio kako kod jakog vjetra ne može samo skrenuti ravno već se mora izdići nakon strujanja zraka i tek onda doći do željene točke, Viktor Frankl je naglasio kako će drugi biti bolji i „viši“ samo ukoliko ga mi sami vidimo takvim. Pozivao se na misao Johanna W. Goethea: „Ponašajte se prema ljudima kao da su ono što bi trebali biti i pomoći ćete im da postanu ono za što su sposobni“.

Nakon pojašnjenja kako izgleda jedan dan djeteta u bolnici, gosp. Sarić je napomenuo kako je komunikacija u bolnici više na duhovnoj razini. Od stotinjak pacijenata, samo desetak njih ima refleks gutanja i većina je neverbalna. Za sve njih odvaja se svo potrebno vrijeme njege koja često iziskuje ne samo fizički već i psihički napor. No, unatoč svemu tome, jasno je da je svačiji život najveća vrijednost i dar. Nakon svog izlaganja, predavač je završio s dvjema radionicama za koje je naglasio kako je važno da si svatko doista uzme potrebno vrijeme i pozabavi se njima kvalitetno i opsežno kod kuće. Kroz više videa i prezentacija, gosp. Sarić je volonterima približio važnost volontiranja sa smislom. Naime, smisao života otkrivamo kroz stvaralačke vrijednosti, osjećajne vrijednosti i vrijednosti stajališta. Važno je uložiti trud i u patnji naći smisao.

Nakon predavanja o smislenom volontiranju, gđa. Đurđa Perec poučila je volontere kreativnoj radionici. Sposobni volonteri prihvatili su se zadatka i vješto izrađivali radove od vune. Cilj ovih susreta je razvijanje zajedništva volontera koji se nesebično daju u služenju osobama s invaliditetom. No, osim volontera, našem susretu volontera nazočile su i same osobe s invaliditetom. Dvije slijepe osobe, jedna gluhoslijepa osoba i tri osobe sa cerebralnom paralizom prepoznale su vrijednost služenja te odlučile i sami postati volonteri, dati svoj doprinos u radu našeg Povjerenstva. Iako mnogi, jedno smo Tijelo, svi jednako vrijedni i Bogu važni.
 
Anika Sačić


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika