LUDBREG, 12. - 15. 7. 2021.
 

Od 12. do 15. srpnja 2021. godine u Ludbregu je održan projekt „Bartimej“ u sklopu kojega se održao i treći duhovno-ljetni susret osoba s invaliditetom. U projektu „Bartimej” jedanaest novih volontera, svojim sudjelovanjem na radionicama, prolazeći teorijski i praktični dio komunikacije s osobama s invaliditeom, postalo je dio međunarodne organizacije „socioMovens“ koja djeluje kao sastavnica Socijalnog instituta „Kommende” nadbiskupije Paderborn.

Prvi dan je započeo uvodnim predstavljanjem povjerenika za Pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, vlč. Leonarda Šardija, koji je kratko i sadržajno predstavio sam rad organizacije socioMovens, kao i stavljanje projekta „Bartimej“ pod rad Povjerenstva.

Nakon toga, kratko su se predstavili Krunoslav Šardi, Ivana Peček i Anika Sačić kao članovi istog Povjerenstva. Nakon igre upoznavanja, nastavilo se sa predavanjem prof. Ivane koja je pojasnila koji oblici invaliditeta postoje te kako je to „hodati u tuđim cipelama“, insinuirajući pri tome na osobe s invaliditetom. Nakon teorijskog dijela, mladi volonteri su imali priliku isprobati i praktični dio koji je predviđen za osobe s intelektualnim teškoćama, za slijepe osobe te za osobe u invalidskim kolicima. Mladi su se doista iskreno trudili dati sve od sebe i vidjelo se da im je stalo da usvoje nova znanja kako bi već idući dan mogli biti od pomoći osobama s invaliditetom koje su se pridružile susretu. Nakon radnog dijela, bila je sveta misa koju je predslavio vlč. Leonardo te se u propovijedi osvrnuo posebno na evanđelje (Mk 10, 46-52) po kojem je sam projekt i dobio naziv. Osvrćući se na evanđelje, spomenuo je kako se ljudi mijenjaju kad susretnu Isusa. Prvo su svi utišavali Bartimeja jer viče da mu se Isus smiluje. Ti ljudi oko Isusa kao da su Bartimeju htjeli reći da bude tiho, da smeta Isusu. Uostalom, to je ono što se ni nakon dvije tisuće godina i nije baš puno promijenilo. I danas se utišuju osobe s invaliditetom, često nemaju pravo glasa. A onda se Isus ovdje pokazuje kao pravi pedagog. Prvo se pravi kao da Bartimeja ne zamjećuje, zanima ga kako će postupiti ti ljudi koji su Ga malo prije oduševljeno slušali. No, vidi kako od teorije ništa, nisu se baš promijenili, tek na Njegov poziv oni mijenjaju svoj stav i ohrabruju Bartimeja. Najednom, Bartimej, onaj čovjek koji je bio van zidina grada, postaje središte zbivanja, postaje najpoznatiji slijepac u Bibliji. Time smo i mi pozvani mijenjati se. Imati ljubavi za Boga, ali nadasve, imati i ljubavi za čovjeka jer vjera bez djela baš i nije djelotvorna.

Nakon večere, polaznici su bili upoznati i sa osnovama znakovnog jezika te su pogledali film „Patch Adams“.

Od 13. do 15. srpnja 2021. godine u Pastoralnom centru u Ludbregu održan je treći duhovno-ljetni susret u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije te se volonterima priključilo 11 osoba s različitim oblicima invaliditeta. Tih dana, okupilo se 30-ak sudionika iz Varaždinske, Međimurske, Koprivničko-križevačke županije i grada Zagreba, a to znači da se krug prijateljstva nastavlja širiti i izvan naše biskupijske zajednice. Osobe s invaliditetom, volonteri i članovi Povjerenstva ponovno su bili ujedinjeni u slavljenju Gospodina koji je uvijek velik u svim svojim djelima i svi smo gradili prijateljstvo s Isusom i jedni s drugima. Na kreativnim radionicama upoznavali smo se međusobno, govorili o logoterapiji razmatrajući smisao postojanja svih nas i zaključili smo kako je svatko od nas poseban i jednako vrijedan te kako smo najsretniji kad možemo bilo što dobro učiniti za svoje prijatelje. Bilo je riječi i o svetom Josipu i ulozi koju ima za hrvatski narod, posebno zbog toga što mu je i ova godina posvećena. Svojom smo kreativnošću svi pokazali svoje talente i radost susreta i svi smo se složili da nema ljepšeg osjećaja nego kad možemo usrećiti ljude oko sebe. Prikazali smo svoje zamišljeno mjesto na kojem bismo voljeli biti, kako vidimo sebe i što nas usrećuje. Misna su slavlja također bila ispunjena veseljem i zahvalom Bogu što smo doživjeli toliko toga lijepoga zajedno, a radost se najbolje mogla osjetiti u iskazanim molitvama vjernika koje je svatko od nazočnih izrekao. Večernje duhovne refleksije svima su pomogle da duhovno rastemo i da se prisjetimo i Bogu zahvalimo na svakom lijepom trenutku, a bilo je i šetnje i razgledavanja Ludbrega, pa smo tako bili i u crkvi gdje je Isus pokazao da je zauvijek s nama. Uz društvene igre, pjevanje, svirku, poeziju, šale, dodjeljivanje komplimenata i razmjenu iskustava ovaj je susret pokazao kako ni za koga nema zapreka da stekne prijateljstvo te kako nije važno jesmo li osobe s invaliditetom ili bez njega, već da imamo srce jedni za druge, srce koje kuca jednako za svakoga. Od srca hvala Gospodinu koji je upravljao ovim susretom i druženjima i svima koji su s puno ljubavi i prijateljstva bili tu da bismo se svi osjećali kao kod kuće i da nikome ništa ne bi nedostajalo i uvjereni smo da ćemo nova prijateljstva, kao i ona stečena ranije, zauvijek sačuvati jer to je put koji nam je sam Isus Krist pokazao. Tko korača putem prijateljstva s radošću i velikom ljubavlju prema Bogu i bližnjima, neće nikada zalutati i tko je bio do jučer slab, sada može klicati da je jak jer dobiva snagu koja ga dalje pokreće u novim izazovima koji dolaze. U takvoj radosti veselimo se dalje životu i novim budućim susretima koji će, bez sumnje, opet biti ispunjeni pozitivnom energijom jer za takve se trenutke živi. Neki od nas možda dođu izmoreni ili opterećeni, no onda je tu Isus koji nas sve odmori i podari nam osmijeh da možemo jedni drugima zahvaliti što su nam uljepšali dan i da nosimo u svom srcu, sjećanjui u svojim molitvama svakoga s kim smo se družili.

U četvrtak, 15. srpnja, u popodnevnim satima, osobe s invaliditetom su se vratile svojim kućama puni pozitivnih dojmova i u radosnom iščekivanju idućeg susreta. Volonteri su još imali za odraditi predavanje o osobama s poremećajem iz spektra autizma. Prof. def. Ivana Blažinčić je u iscrpnoj prezentaciji navela sve karakteristike i obilježja autizma, naglasivši pri tome kako u ovom poremećaju nema pravila i da doista svako dijete ima drukčije poteškoće i način snalaženja u suživotu s autizmom.

Gospodin Mladen Vuger nam je, kao roditelj djeteta s autizmom, posvjedočio kako na takvu dijagnozu čovjek nikako ne može biti spreman. Uz dvoje zdrave djece, njegovo srednje dijete ima autizam koji je zamijećen već u dobi od dvije godine. Odgovarajući na razna pitanja volontera, sam je iskreno i otvoreno rekao kako na takvu dijagnozu čovjek ne može biti pripremljen. Samo uz silnu ljubav, empatiju i međusobni dogovor supružnika moguće je raditi na tome da dijete svlada što više onoga što svladavaju i njegovi vršnjaci bez poremećaja. Pri tome je posve jednostavno rekao: „Kad čuješ takvu dijagnozu, svijet ti se jednostavno sruši. Supruga ne zna što je to, ja ne znam što je to - ostanete sami. Od sustava i države ne dobiješ nikakvu podršku. Bogu hvala na našoj udruzi „Pogled“ gdje roditelji djece s autizmom volontiraju i gdje smo si međusobna podrška. Tu možemo doći bez da nas se čudno gleda zbog djetetovog ponašanja i gdje smo prihvaćeni. Kad imaš dijete s autizmom, tebe više nema, umireš sebi i potpuno se posvećuješ tom djetetu pazeći pri tome da i druga djeca u obitelji ne budu zakinuta za tvoje vrijeme i ljubav.“

Susret je završen podjelom certifikata volonterima i zajedničkom molitvom. Promatrajući zajedništvo ljudi koji su se po prvi puta sreli u životu i doista funkcionirali kao obitelj, možemo reći kako smo doista otkrili da smo ovih dana jedni druge vidjeli onakvima kakvima nas vidi Bog.

„Voljeti nekoga znači vidjeti ga onako kako ga Bog vidi“. Fjodor Dostojevski

 

Danijel Kralj
Anika Sačić