Održana trodnevna duhovna obnova za slijepe i slabovidne osobe
LUDBREG, 14. - 16. 7. 2020.
U organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, od 14. do 16. srpnja 2020. godine u Pastoralnom centru u Ludbregu, održana je trodnevna duhovna obnova za slijepe i slabovidne osobe.
Na samom početku, sudionike je srdačno pozdravio domaćin i voditelj duhovne obnove, vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Nakon uvodne molitve pojašnjen je sam izgled i tijek duhovne obnove. Vlč. Leonardo je naglasio kako je u duhovnom životu važna ustrajnost jer samo ona donosi plodove: ustrajati u vježbama s kojima ćemo se susresti u ovim danima te nastaviti s njima i u svakodnevici. Osvrnuvši se na lik i djelo sv. Ignacija Loyolskog, naglasio je svrhu čovjekovog postojanja: “Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi dušu svoju, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren.„ ( Duhovne vježbe, str. 19).
Pojasnivši pobliže pojam egzamen, naglasio je kako je to svakodnevna molitva kojom uređujemo „kuću“ naše duše. Važno je da ne budemo stalno u grču zbog neizvjesne budućnosti jer na nju ne možemo utjecati, isto tako, ne živjeti ni u prošlosti jer nju ne možemo izmijeniti već je važno živjeti sada i ovdje - jer tu i sada Bog hoda uz nas. Samo je u kršćanstvu Bog postao čovjekom, imao je iste potrebe kao i mi, zato imamo pravo tražiti Boga u svojoj svakodnevici. Nakon odrađenih vježbi sudionicima je bio pojašnjen i pojam Lectio divina, te su sudionici po zadanim uputama, bili pozvani susresti se s ovim oblikom „kušanja“ Božje riječi i biti nasamo sa sobom i svojim Bogom. Potom je fra Ivan Široki, duhovnik zajednice „Vjera i svjetlo“ i član Povjerenstva, predvodio pokorničko bogoslužje usporedivši Mojsijev boravak na Sinaju i primanje Božjih zapovijedi, s Isusovim govorom na Gori. Naime, i jedno i drugo odvija se na gori gdje nema buke, gdje se Boga može jasnije čuti i doživjeti. Naglasio je kako u svetoj ispovijedi zapravo valja preispitati ne samo živimo li po Božjim zapovijedima, već i živimo li po Isusovim blaženstvima: „Jesam li jednostavna, siromašna duha? Jesam li krotak, slažem li se sa drugima? Je li moje srce čisto? Što zamagljuje pogled mog srca? Jesam li mirotvorac? Mogu li se radovati jer znam da ću za patnje, progonjenosti imati plaću na Nebesima?” Nakon toga, sudionici su pristupili sakramentu svete ispovijedi nakon koje je fra Ivan, uz koncelebraciju vlč. Leonarda, slavio svetu misu
U drugome danu duhovne obnove, voditelj duhovne obnove zadržao se na različitim načinima molitve, stavljajući u središte srce kao mjesto susreta s Bogom. Upućujući sudionike na hezihastičku molitvu: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, smiluj se meni grešniku”, pozvao je sudionike da i sami pokušaju moliti srce. U popodnevnom susretu, prema načelima Lectio divina, sudionici su međusobno dijelili iskustva na temelju evanđeoskoga teksta koje opisuje događaj Isusova preobraženja (Mk 9, 2-10). Navečer su sudionici zajedno posjetili Svetište Pradragocjene Krvi Kristove te dan završili molitvom slavljenja i zahvale.
Trećega dana duhovne obnove, sudionicu su zajedno razmatrali na temelju teksta iz Ivanova evanđelja o Petrovoj vjeroispovijesti i poslanju (Iv 21, 15-23). Dijeleći različita iskustva u susretu s Božjom riječi, razmišljali su i o življenju svoje svakodnevice s Bogom. Duhovna obnova završila je s euharistijskim slavljem.
Mnogi sudionici su po prvi puta sudjelovali u ovakvom obliku duhovnih obnova te su izrazili želju da se na godišnjoj razini organiziraju ovakvi susreti namijenjeni njima.
Na samom početku, sudionike je srdačno pozdravio domaćin i voditelj duhovne obnove, vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Nakon uvodne molitve pojašnjen je sam izgled i tijek duhovne obnove. Vlč. Leonardo je naglasio kako je u duhovnom životu važna ustrajnost jer samo ona donosi plodove: ustrajati u vježbama s kojima ćemo se susresti u ovim danima te nastaviti s njima i u svakodnevici. Osvrnuvši se na lik i djelo sv. Ignacija Loyolskog, naglasio je svrhu čovjekovog postojanja: “Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi dušu svoju, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren.„ ( Duhovne vježbe, str. 19).
Pojasnivši pobliže pojam egzamen, naglasio je kako je to svakodnevna molitva kojom uređujemo „kuću“ naše duše. Važno je da ne budemo stalno u grču zbog neizvjesne budućnosti jer na nju ne možemo utjecati, isto tako, ne živjeti ni u prošlosti jer nju ne možemo izmijeniti već je važno živjeti sada i ovdje - jer tu i sada Bog hoda uz nas. Samo je u kršćanstvu Bog postao čovjekom, imao je iste potrebe kao i mi, zato imamo pravo tražiti Boga u svojoj svakodnevici. Nakon odrađenih vježbi sudionicima je bio pojašnjen i pojam Lectio divina, te su sudionici po zadanim uputama, bili pozvani susresti se s ovim oblikom „kušanja“ Božje riječi i biti nasamo sa sobom i svojim Bogom. Potom je fra Ivan Široki, duhovnik zajednice „Vjera i svjetlo“ i član Povjerenstva, predvodio pokorničko bogoslužje usporedivši Mojsijev boravak na Sinaju i primanje Božjih zapovijedi, s Isusovim govorom na Gori. Naime, i jedno i drugo odvija se na gori gdje nema buke, gdje se Boga može jasnije čuti i doživjeti. Naglasio je kako u svetoj ispovijedi zapravo valja preispitati ne samo živimo li po Božjim zapovijedima, već i živimo li po Isusovim blaženstvima: „Jesam li jednostavna, siromašna duha? Jesam li krotak, slažem li se sa drugima? Je li moje srce čisto? Što zamagljuje pogled mog srca? Jesam li mirotvorac? Mogu li se radovati jer znam da ću za patnje, progonjenosti imati plaću na Nebesima?” Nakon toga, sudionici su pristupili sakramentu svete ispovijedi nakon koje je fra Ivan, uz koncelebraciju vlč. Leonarda, slavio svetu misu
U drugome danu duhovne obnove, voditelj duhovne obnove zadržao se na različitim načinima molitve, stavljajući u središte srce kao mjesto susreta s Bogom. Upućujući sudionike na hezihastičku molitvu: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, smiluj se meni grešniku”, pozvao je sudionike da i sami pokušaju moliti srce. U popodnevnom susretu, prema načelima Lectio divina, sudionici su međusobno dijelili iskustva na temelju evanđeoskoga teksta koje opisuje događaj Isusova preobraženja (Mk 9, 2-10). Navečer su sudionici zajedno posjetili Svetište Pradragocjene Krvi Kristove te dan završili molitvom slavljenja i zahvale.
Trećega dana duhovne obnove, sudionicu su zajedno razmatrali na temelju teksta iz Ivanova evanđelja o Petrovoj vjeroispovijesti i poslanju (Iv 21, 15-23). Dijeleći različita iskustva u susretu s Božjom riječi, razmišljali su i o življenju svoje svakodnevice s Bogom. Duhovna obnova završila je s euharistijskim slavljem.
Mnogi sudionici su po prvi puta sudjelovali u ovakvom obliku duhovnih obnova te su izrazili želju da se na godišnjoj razini organiziraju ovakvi susreti namijenjeni njima.
Anika Sačić
