Katehetski uredObiteljski centarPastoral mladihPastoral studenataCrkvena glazbaMedijska djelatnostLiturgijski pastoralSakralna arhitekturaCaritas Varaždinske biskupijePastoral osoba s invaliditetom i njihovih obiteljiMisijski pastoralPastoral duhovnih zvanjaBiskupijska knjižnicaUdruge

Ljubav prema bližnjemu - sv. Maksimilian Kolbe

VARAŽDIN, 24. 2. 2021.
Život iz ljubavi prema čovjeku svetog Maksimiljana Marije Kolbea, bila je središnja tema još jednog iz ciklusa redovitih katehetskih online-susreta osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja. Susret je održan u srijedu, 24. veljače 2021. godine. Voditeljica susreta bila je vjeroučiteljica u Centru za odgoj i obrazovanje „Tomislav Špoljar“ Varaždin, gospođa Ivana Peček, ujedno članica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije

Susret, koji je ovog puta okupio 20-tak sudionika, započeo je „vremenskom prognozom“ u kojoj se, između ostaloga, čulo kako sudionici provode svoje vrijeme igrajući društvene igre, čitajući knjige, družeći se s obitelji i prijateljima te boraveći na svježem zraku. Potom smo zajedničkom molitvom „Zdravo Marijo“ došli i do središnje teme susreta.

U uvodu ove teme, voditeljica je pitala sudionike znaju li koju Isusovu prispodobu ili priču. Tu su bile istaknute prispodobe o milosrdnom ocu, slijepcu „Bartimeju“ te prispodoba o dobrom Samaritancu. Ono što je zajedničko ovim prispodobama jest ljubav prema bližnjemu, odnosno prema svakome čovjeku. Zato Isus svojim primjerom želi potaknuti i svakoga od nas da budemo otvoreni i spremni služiti svima koji nas okružuju, pa čak i u situacijama kada nekoga ne volimo. Upravo jedan takav primjer bezuvjetne ljubavi prema čovjeku daje nam i život svetog Maksimiljana Kolbea.

Maksimilijan Kolbe rodio se u Zdunskoj Woli, u Poljskoj, 1894. godine, u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dvojica umrla kao djeca, a druga dvojica su postala svećenici. Kasnije su i roditelji otišli u samostan. Njegov otac je kasnije izašao iz samostana, položivši svoj život za Poljsku. Kao dječak Maksimilijan je bio jako darovit i pobožan, ali i živahan, okretan i pomalo nestašan. Jednoga dana majka ga je ukorila zbog neke laži riječima: "Dječače moj, ako se ne promijeniš, ne znam što će jednog dana biti od tebe!" Osmogodišnjeg dječaka te su riječi duboko dotaknule te je imao potrebu otići u crkvu pa se isplakati pred Gospinim likom. U tom trenutku dogodilo se nešto što je utjecalo na budućnost ovog dječaka iz temelja. Naime, bilo je to jedno mistično iskustvo u kojem mu Nebeska Majka pruža dvije krune, bijelu i crvenu: bile su to krune koje su označavale njegovu svetost, ali i mučeništvo. Nošen snažnom vjerom i pouzdanjem u Boga, dječak prihvaća obje krune. S trinaest godina pristupa redu male braće konventualaca, gdje završava srednju školu nakon koje je upućen na studij u Rim. Kako je Majka Božja imala veoma važnu ulogu u životu svetoga Maksimiljana, on zajedno sa svojom subraćom 16. listopada 1917. godine, osniva „Vojsku Marije Bezgrješne“. Svrha je ove „Vojske“ raditi na obraćenju grješnika, krivovjeraca, raskolnika, nevjernika, zatim na vlastitom posvećenju članova i svih drugih pod zaštitom BDM Bezgrješne i Posrednice milosti. „Vojska Marije Bezgrješne“ priznata je od strane Crkve u siječnju 1922. godine, sa željom svetog Maksimiljana da se ovaj apostolat proširi po cijelom svijetu. Grad „Vojske Bezgrješne“ otac Kolbe osniva u Nagasakiju u Japanu.

Ubrzo nakon povratka iz Japana 1939. godine, u Poljskoj započinje rat i zatočeništvo u zloglasnom logoru Auschwitz, gdje završava i otac Kolbe. Jednoga dana iz tog logora organiziran je bijeg, a među bjeguncima našao se i poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, za kojeg mučeničku smrt podnosi upravo Maksimilijan Kolbe. U smislu toga mučeništva povela se i rasprava među sudionicima o tome što misle o primjeru svetog Maksimiljana, odnosno bi li i sami bili hrabri položiti život za svog bližnjega? Jednoglasni odgovor glasio je da je to zaista velika žrtva, za koju je potrebna i snažna, bezuvjetna vjera.

Maksimilijan Kolbe umire mučeničkom smrću u predvečerje Velike Gospe. Evo kojim riječima je opisao ljubav kakvu bi i sami trebali osjetiti prema svojim bližnjima: „Trebamo voljeti svog bližnjeg ne zato što nam je ugodan ili zato što od njega imamo koristi, zato što je utjecajan ili nas poštuje. Svi su ti motivi sebični, nevrijedni viteza naše Gospe. Iskrena ljubav nadilazi sve stvoreno i uzdiže Bogu. U Njemu, s Njim i po Njemu ljubimo svakoga čovjeka – i dobroga i lošega, i prijatelja i neprijatelja. Svima pružamo ruku, za sve molimo, za sve patimo, svima želimo dobro – jer je to ono što Bog želi.“ Svetim je Maksimiljana Kolbea proglasio papa Ivan Pavao II., 10. listopada 1982. godine.

Susret je zaključen zajedničkom molitvom uz pjesmu „Gledaj, On te gleda“, u izvedbi Alana Hržice i molitvene zajednice „Srce Isusovo”, te najavom idućeg koji će biti održan u srijedu, 4. ožujka 2021., s početkom u 18 sati.
 
Krunoslav Šardi


Slika
Slika
Slika
Slika