Hodaj u mojim cipelama - projektni dan II. osnovne škole Varaždin
VARAŽDIN, 25. 5. 2022.
Dana 25. svibnja 2022. godine, u župi sv. Josipa u Varaždinu, vjeroučenici sedmog i osmog razreda II. Osnovne škole u Varaždinu, zajedno sa svojim vjeroučiteljem Kristijanom Hercegom, susreli su se s nekoliko osoba s invaliditetom koje se redovito okupljaju na susretima u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije.
Svrha projektnog dana škole je međusobna povezanost i suradnja, širenje primjera dobre prakse te doprinos rezultata projekta profesionalnom ugledu škole. Ovom prilikom, sudionici su se imali prilike upoznati s različitim oblicima invaliditeta te čuti svjedočanstva roditelja osoba s invaliditetom koji su otvoreno iznosili svoja životna iskustva.
Povjerenik Povjerenstva, vlč. Leonardo Šardi, pozdravio je sve okupljene, predstavivši u kratkim crtama rad Povjerenstva. Zatim su svi sudionici pozvani da se kratko predstave. Nakon predstavljanja otpjevana je pjesma s pokretima „Mi gradimo prijateljstvo” koju su naši novi prijatelji rado prihvatili i pomogli u pjevanju, a na radost osoba s invaliditetom.
Projektni dan je osmišljen tako da svi vjeroučenici kroz radionice upoznaju život osoba s različitim oblicima invaliditeta. Tako su bile formirane grupe po tri učenika što je doprinijelo konkretnom i cjelovitom upoznavanju osoba s invaliditetom, a svakih 15 minuta došlo je do zamjene grupa. Vjeroučenici su imali prilike od Danijela više saznati o tome kako čita slijepa osoba i kakav mobitel koristi. Bili su fascinirani Danijelovim umijećem baratanja brojkama i datumima. Od Karoline su učili kako komunicirati na znakovnom jeziku, kako štap pomaže gluhoslijepoj osobi u kretanju, a okušali su se i u igri „Čovječe, ne ljuti se” za slijepe. Zatim su imali prilike čuti kako izgleda život Krunoslava koji boluje od cerebralne paralize, te su učili kako voziti osobu u invalidskim kolicima i na što sve treba obratiti pozornost. Toni, Luka i Toni pričali su o tome što njih veseli u životu i što ih sve zanima. Mame su ispričale kako je to biti roditelj djetetu s intelektualnim teškoćama i s kakvim se sve izazovima susreću.
Jedna majka je iskreno rekla tužnu rečenicu i stvarnost osoba s intelektualnim teškoćama, a to je da njih nitko ne zove na rođendane. Njihova djeca su svjesna da su posebna, ali svejedno ih boli ta nepravda jer ne razumiju zašto ih se ne poziva. Između ostalog, ovi neustrašivi roditelji, bez ustezanja su se obratili vjeroučenicima objasnivši kako su njihova djeca ista poput njih, samo su normalna na malo drukčiji i ograničeni način. No, oni isto vole druženja, vole pjevati, prate sportska događanja iako ne mogu aktivno sudjelovati u njima.
Na otvorenost roditelja, naši mladi vjeroučenici nisu ostali ravnodušni. Štoviše, postavljali su pitanja i osobama s invaliditetom i njihovim roditeljima. Neki od mladih su imali potrebu podijeliti s nama i iskustva iz svog obiteljskog kruga, istaknuvši kako im netko blizak boluje od distrofije u početnoj fazi, ali da se ne predaje. Netko drugi je s nama podijelio kako mu tata godinama postepeno gubi vid i da sada vidi samo 25% ali da se ne predaje, već da mu, kao svom sinu „prijeti”: „I kad potpuno oslijepim, točno ću znati gdje se nalaziš i kuda se skićeš.”
Na pitanje kako se osjećaju u ovom krugu ljudi, vjeroučenici su izjavili kako se osjećaju dobro i opušteno te kad bi susreli osobe s invaliditetom na ulici ne bi ih ignorirali. Isto tako, pozvani su svi na redovite susrete osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, koji se u organizaciji Povjerenstva održavaju svaki četvrtak od 16 do 19 sati u župi sv. Josipa u Varaždinu.
Na kraju druženja, vlč. Leonardo Šardi i vjeroučitelj Kristijan Herceg zahvalili su se za suradnju, ugošćivanje i ugodno druženje. Zahvalni na krasnim mladima i lijepoj inicijativi, vjerujemo da će ovakvih susreta biti još jer su svi okupljeni bili jednakopravni, nitko se nije uzdizao iznad nikoga, a uvažavala se originalnost svakoga. Odnosno, riječima pape Franje: „Jedinstvenost i ljepota, nit su vodilja koja svaku stvar, „svaki cvijet“, vodi do Boga. Bog je stvorio svijet s velikom raznolikošću cvijeća svih boja. Svaki cvijet ima svoju ljepotu koja je jedinstvena. I svatko je od nas lijep u Božjim očima, i On nas voli. Zbog toga osjećamo potrebu reći Bogu: hvala! Hvala za dar života, hvala za sva stvorenja!” (iz govora pape Franje u Centru za autizam „Sonnenschein, 2020.“)
Svrha projektnog dana škole je međusobna povezanost i suradnja, širenje primjera dobre prakse te doprinos rezultata projekta profesionalnom ugledu škole. Ovom prilikom, sudionici su se imali prilike upoznati s različitim oblicima invaliditeta te čuti svjedočanstva roditelja osoba s invaliditetom koji su otvoreno iznosili svoja životna iskustva.
Povjerenik Povjerenstva, vlč. Leonardo Šardi, pozdravio je sve okupljene, predstavivši u kratkim crtama rad Povjerenstva. Zatim su svi sudionici pozvani da se kratko predstave. Nakon predstavljanja otpjevana je pjesma s pokretima „Mi gradimo prijateljstvo” koju su naši novi prijatelji rado prihvatili i pomogli u pjevanju, a na radost osoba s invaliditetom.
Projektni dan je osmišljen tako da svi vjeroučenici kroz radionice upoznaju život osoba s različitim oblicima invaliditeta. Tako su bile formirane grupe po tri učenika što je doprinijelo konkretnom i cjelovitom upoznavanju osoba s invaliditetom, a svakih 15 minuta došlo je do zamjene grupa. Vjeroučenici su imali prilike od Danijela više saznati o tome kako čita slijepa osoba i kakav mobitel koristi. Bili su fascinirani Danijelovim umijećem baratanja brojkama i datumima. Od Karoline su učili kako komunicirati na znakovnom jeziku, kako štap pomaže gluhoslijepoj osobi u kretanju, a okušali su se i u igri „Čovječe, ne ljuti se” za slijepe. Zatim su imali prilike čuti kako izgleda život Krunoslava koji boluje od cerebralne paralize, te su učili kako voziti osobu u invalidskim kolicima i na što sve treba obratiti pozornost. Toni, Luka i Toni pričali su o tome što njih veseli u životu i što ih sve zanima. Mame su ispričale kako je to biti roditelj djetetu s intelektualnim teškoćama i s kakvim se sve izazovima susreću.
Jedna majka je iskreno rekla tužnu rečenicu i stvarnost osoba s intelektualnim teškoćama, a to je da njih nitko ne zove na rođendane. Njihova djeca su svjesna da su posebna, ali svejedno ih boli ta nepravda jer ne razumiju zašto ih se ne poziva. Između ostalog, ovi neustrašivi roditelji, bez ustezanja su se obratili vjeroučenicima objasnivši kako su njihova djeca ista poput njih, samo su normalna na malo drukčiji i ograničeni način. No, oni isto vole druženja, vole pjevati, prate sportska događanja iako ne mogu aktivno sudjelovati u njima.
Na otvorenost roditelja, naši mladi vjeroučenici nisu ostali ravnodušni. Štoviše, postavljali su pitanja i osobama s invaliditetom i njihovim roditeljima. Neki od mladih su imali potrebu podijeliti s nama i iskustva iz svog obiteljskog kruga, istaknuvši kako im netko blizak boluje od distrofije u početnoj fazi, ali da se ne predaje. Netko drugi je s nama podijelio kako mu tata godinama postepeno gubi vid i da sada vidi samo 25% ali da se ne predaje, već da mu, kao svom sinu „prijeti”: „I kad potpuno oslijepim, točno ću znati gdje se nalaziš i kuda se skićeš.”
Na pitanje kako se osjećaju u ovom krugu ljudi, vjeroučenici su izjavili kako se osjećaju dobro i opušteno te kad bi susreli osobe s invaliditetom na ulici ne bi ih ignorirali. Isto tako, pozvani su svi na redovite susrete osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, koji se u organizaciji Povjerenstva održavaju svaki četvrtak od 16 do 19 sati u župi sv. Josipa u Varaždinu.
Na kraju druženja, vlč. Leonardo Šardi i vjeroučitelj Kristijan Herceg zahvalili su se za suradnju, ugošćivanje i ugodno druženje. Zahvalni na krasnim mladima i lijepoj inicijativi, vjerujemo da će ovakvih susreta biti još jer su svi okupljeni bili jednakopravni, nitko se nije uzdizao iznad nikoga, a uvažavala se originalnost svakoga. Odnosno, riječima pape Franje: „Jedinstvenost i ljepota, nit su vodilja koja svaku stvar, „svaki cvijet“, vodi do Boga. Bog je stvorio svijet s velikom raznolikošću cvijeća svih boja. Svaki cvijet ima svoju ljepotu koja je jedinstvena. I svatko je od nas lijep u Božjim očima, i On nas voli. Zbog toga osjećamo potrebu reći Bogu: hvala! Hvala za dar života, hvala za sva stvorenja!” (iz govora pape Franje u Centru za autizam „Sonnenschein, 2020.“)
Anika Sačić
