Isus donosi spasenje ne samo domaćinu nego cijeloj obitelji, jer svi su se uključili u doček Isusu. Bili su povezani međusobnom ljubavlju, povjerenjem i razgovorom o životnim pitanjima. Zato su Zakejevi ukućani postali dionici spasenja koje je Isus donio Zakeju.

Kad shvatimo Božju dobrotu prema nama nećemo htjeti povrijediti Ga i prekinuti naš prijateljski odnos. Isus nas potiče da, poučeni današnjim primjerom molitve oholog carinika i skrušenog grešnika, ne ispitujemo savjest drugima, nego sebi. U svakome od nas krije se farizej iz današnjeg evanđelja, jer smo svi skloni vidjeti nedostatke drugih i isticati svoje vrline.

Činjenica je da će se dogoditi Isusov ponovni dolazak - bili mi toga svjesni ili ne, prihvatili mi to ili ne. U to trebamo vjerovati i trajno se pripremati za taj susret. Jedno od pitanja koje nam se tu nameće sigurno je kada će to biti. Nestrpljivi smo i htjeli bismo znati da si možemo „isplanirati“, kako je to danas moderno. No, kao članovi zajednice vjernika trebamo u radosti, pjesmi i zahvaljivanju očekivati Isusov dolazak, pozivati svoje bližnje da čine isto. Da bismo tako mogli treba nam jaka i velika vjera o kojoj smo razmišljali prošlih nedjelja. Jesmo li spremni tako živjeti? Imamo li potrebnu ustrajnost u molitvi i vjeri?

Dva zahvalna stranca postavljaju i nama danas pitanje, znademo li biti zahvalni Bogu i ljudima. Opažamo li i cijenimo li ono što drugi čine za nas? Čujemo li vapaje potrebnih naše pomoći? Vidimo li Božja spasonosna djela po Kristu u svijetu? Možda bi i nama Isus morao reći ono što govori u današnjem evanđelju ozdravljenim gubavcima – ne osjećate li potrebu dati slavu Bogu za sve što vam je učinio i što čini?

Tko je vjerom oslonjen na Boga kao svoju životnu stijenu, sposoban je vjernički djelovati u svijetu, kako god taj svijet izgledao nepromjenjiv i dalek od Boga.

Opažamo li one koji su, poput Lazara, željni mrvica pažnje, smiješka pa i naše materijalne pomoći?

Isus nam ne želi staviti za primjer nepošteno zgrtanje imovine ili privrženosti drugih, nego nas potiče da u svojoj domišljatosti pronađemo način kako činiti dobro, makar nas u tome sa svih strana sputavali oni oko nas. Moramo ostati svjesni da za sve što posjedujemo i što jesmo moramo Bogu zahvaljivati što nam je sve to dao na razborito upravljanje, a ne na posjedovanje.

Isus je grešnike susretao s takvim poštovanjem i ljubavlju da su poželjeli izvući se iz grešnog stanja i doći u kuću očinsku. On i danas traži od svojih vjernika da budu znak Božje radosti svima koji bi se htjeli vratiti u očev dom.

Isus u evanđelju završava oštrim poticajem na odricanje od svega što posjedujemo, a što bi nas moglo udaljiti ili čak sprečavati u nasljedovanju, u hodanju za siromašnim Isusom. U cijelom ovom odlomku Isus traži troje: odreći se samog sebe, odreći se bolesne navezanosti na vlastitu obitelj, odreći se materijalnog blagostanja ukoliko je zapreka za uključenje u Isusovu zajednicu.

Posvijestimo si danas da je poniznost vrlina i u svijetu u kojem danas živimo, zahvalimo Bogu na darovima kojima nas je obdario i gledajmo koga možemo usrećiti...