13. nedjelja kroz godinu_B
BOŽJI DODIR ČOVJEKU DAJE ŽIVOT! (Mk 5, 21-43)
Čovjeku je u njegovoj naravi usađena čežnja za životom. Zapravo je i Bog Stvoritelj u početku stvorio čovjeka da živi, da bude i ostane u Njegovoj blizini. Mnogi nam biblijski tekstovi govore kako Bog ne želi čovjekovu propast, kako se ne raduje njegovoj nesreći i nevoljama. Božje zamisli s čovjekom najbolje nam opisuje biblijski izvještaj o stvaranju. Sve stvoreno, nebo, zemlju i sva stvorenja je podložio za čovjekovo dobro. Nažalost, čovjek je izigrao to povjerenje te po grijehu u svijet ulazi smrt koja donosi propast Božjih stvorenja, a to je protivno Božjoj nakani. Stoga Bog obećava novi poredak koji će po Mesiji vratiti smisao čovjekovog života. Utjelovljena Božja riječ u čovjeku budi novu nadu i daje mu novu snagu za život. No, naša vjera u snagu uskrsne poruke i poziva na novi život bitna je u ostvarenju Kristovih zasluga.
Pavao u današnjem izvješću iz poslanice Korinćanima utire put ispravnom pripravljanju ljudi tijekom ovozemnog života za vječno zajedništvo s Bogom. Naglašava karitativno djelovanje, dobrotvorne akcije, dragovoljnost i velikodušnost jer tako se čovjek ne navezuje za materijalno. Tako mu misli i želje nadilaze ovozemne pokušaje prividnog bogatstva, a usmjeravaju ga k onim vječnim. Pred Bogom smo svi jednaki, za sve je predvidio ravnomjeran udio u korištenju prirodnih bogatstava. S pravom se moramo pitati u kojem je smjeru otišlo čovječanstvo. Na jednoj strani ljudi nemaju ni ono najosnovnije za kakav takav život, s teškoćom dolaze do pitke vode i osnovnih namirnica za prehranu. S druge pak strane imamo ljude koji žive u takvom izobilju da ni ne uspijevaju sve potrošiti – pa bacaju. Najžalosnije je to što vlada takvo razmišljanje da su neki narodi, skupine ili čak pojedinci više vrijedni pa je normalno da im od svega više mora i pripasti.
Evanđelist Marko opisuje nam svjedočanstvo Isusovih najbližih učenika o snazi vjere u ozdravljenje, u Božju pomoć i zaštitu. I onda kad nam se sve čini uzaludnim, kad mislimo da nema smisla više išta pokušavati i poduzimati, Otac nebeski nas zove, hrabri i tješi. Naše je samo vjerovati i slijediti Njegove upute. Nije to uvijek lako. Otac umiruće djevojke shvatio je bît - potražio je Isusa, vjerovao je da samo Isusov dodir čovjeku može vratiti dostojanstvo i puninu života. Nadstojnik sinagoge Jair riskirao je svoju službu, sigurnu budućnost svoje obitelji kad je potražio Isusovu pomoć. No, bio je siguran da je Krist Spasitelj ljudi i ništa ga nije moglo spriječiti u njegovim namjerama.
Jairova vjera ostaje putokaz i danas svakom roditelju na koji način treba uspostaviti odnos sa Gospodinom, te kako taj odnos postaje temelj roditeljske odgovornosti i skrbi. Samo iz vjere roditelja može niknuti radost za cijelu obitelj, a svakom pojedincu može predstavljati daljnji korak prema sazrijevanju. Samo kroz svjedočanstvo zrele vjere roditelja djeca mogu sazrijevati u cjelovite osobe koje je iznutra zahvatila spasiteljska snaga Kristova. Jer ne može se očekivati duhovna cjelovitost djece tamo gdje nema ozbiljne vjere roditelja. Današnja nas čitanja pozivaju na promjenu, na novi život s Bogom, na ustrajnost u našim nastojanjima i traženju Boga. Svake nedjelje Božja nas riječ hrabri i zbližava s bližnjima. Vjerujmo da je Isus uistinu živ i da čeka priliku dodirnuti nas, ako mu mi to dozvolimo!
Čovjeku je u njegovoj naravi usađena čežnja za životom. Zapravo je i Bog Stvoritelj u početku stvorio čovjeka da živi, da bude i ostane u Njegovoj blizini. Mnogi nam biblijski tekstovi govore kako Bog ne želi čovjekovu propast, kako se ne raduje njegovoj nesreći i nevoljama. Božje zamisli s čovjekom najbolje nam opisuje biblijski izvještaj o stvaranju. Sve stvoreno, nebo, zemlju i sva stvorenja je podložio za čovjekovo dobro. Nažalost, čovjek je izigrao to povjerenje te po grijehu u svijet ulazi smrt koja donosi propast Božjih stvorenja, a to je protivno Božjoj nakani. Stoga Bog obećava novi poredak koji će po Mesiji vratiti smisao čovjekovog života. Utjelovljena Božja riječ u čovjeku budi novu nadu i daje mu novu snagu za život. No, naša vjera u snagu uskrsne poruke i poziva na novi život bitna je u ostvarenju Kristovih zasluga.
Pavao u današnjem izvješću iz poslanice Korinćanima utire put ispravnom pripravljanju ljudi tijekom ovozemnog života za vječno zajedništvo s Bogom. Naglašava karitativno djelovanje, dobrotvorne akcije, dragovoljnost i velikodušnost jer tako se čovjek ne navezuje za materijalno. Tako mu misli i želje nadilaze ovozemne pokušaje prividnog bogatstva, a usmjeravaju ga k onim vječnim. Pred Bogom smo svi jednaki, za sve je predvidio ravnomjeran udio u korištenju prirodnih bogatstava. S pravom se moramo pitati u kojem je smjeru otišlo čovječanstvo. Na jednoj strani ljudi nemaju ni ono najosnovnije za kakav takav život, s teškoćom dolaze do pitke vode i osnovnih namirnica za prehranu. S druge pak strane imamo ljude koji žive u takvom izobilju da ni ne uspijevaju sve potrošiti – pa bacaju. Najžalosnije je to što vlada takvo razmišljanje da su neki narodi, skupine ili čak pojedinci više vrijedni pa je normalno da im od svega više mora i pripasti.
Evanđelist Marko opisuje nam svjedočanstvo Isusovih najbližih učenika o snazi vjere u ozdravljenje, u Božju pomoć i zaštitu. I onda kad nam se sve čini uzaludnim, kad mislimo da nema smisla više išta pokušavati i poduzimati, Otac nebeski nas zove, hrabri i tješi. Naše je samo vjerovati i slijediti Njegove upute. Nije to uvijek lako. Otac umiruće djevojke shvatio je bît - potražio je Isusa, vjerovao je da samo Isusov dodir čovjeku može vratiti dostojanstvo i puninu života. Nadstojnik sinagoge Jair riskirao je svoju službu, sigurnu budućnost svoje obitelji kad je potražio Isusovu pomoć. No, bio je siguran da je Krist Spasitelj ljudi i ništa ga nije moglo spriječiti u njegovim namjerama.
Jairova vjera ostaje putokaz i danas svakom roditelju na koji način treba uspostaviti odnos sa Gospodinom, te kako taj odnos postaje temelj roditeljske odgovornosti i skrbi. Samo iz vjere roditelja može niknuti radost za cijelu obitelj, a svakom pojedincu može predstavljati daljnji korak prema sazrijevanju. Samo kroz svjedočanstvo zrele vjere roditelja djeca mogu sazrijevati u cjelovite osobe koje je iznutra zahvatila spasiteljska snaga Kristova. Jer ne može se očekivati duhovna cjelovitost djece tamo gdje nema ozbiljne vjere roditelja. Današnja nas čitanja pozivaju na promjenu, na novi život s Bogom, na ustrajnost u našim nastojanjima i traženju Boga. Svake nedjelje Božja nas riječ hrabri i zbližava s bližnjima. Vjerujmo da je Isus uistinu živ i da čeka priliku dodirnuti nas, ako mu mi to dozvolimo!
Vladimir Cesar
