Od:
Do:

Svećenici iz Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima boravili u Varaždinu, Ludbregu i Lepoglavi

Svećenici iz Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima boravili u Varaždinu, Ludbregu i LepoglaviVARAŽDIN, 24. – 26. 11. 2019.
Svećenici iz Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu predvođeni vlč. Markom Đurinom, vicerektorom Zavoda, inače svećenikom Varaždinske biskupije, sudjelovali su na misnom slavlju i obredu biskupskog ređenja mons. Bože Radoša, donedavnog rektora Zavoda sv. Jeronima, koji je u nedjelju 24. studenog, na svetkovinu Krista Kralja, u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, zaređen za novog varaždinskog biskupa.

U zajedništvu s njima bio je i rektor Kanadskog zavoda u Rimu, mons. Jaroslaw Kaufman, te nekoliko drugih hrvatskih svećenika koji studiraju u Vječnom gradu.

U ponedjeljak 25. studenoga razgledali su Kaznionicu u Lepoglavi koja je osnovana 1854. u prostorijama Pavlinskog samostana. U periodu od 1908. do 1914. godine izgrađena je nova zatvorenička nastamba u skladu s tada važećim principima izvršenja kazne zatvora, a krajem 2003. godine u cijelosti je izvršena adaptacija navedene zatvoreničke nastambe, tako da su uvjeti smještaja usklađeni s europskim zatvorskim standardima. Pohodili su i sobu¬¬/ćeliju u kojoj je od 19. listopada 1946. do 5. prosinca 1951. bio zatvoren „najsvetiji lik hrvatskog naroda“ blaženi Alojzije Stepinac, kojem je danas u kaznionici posvećena kapelica. Potom su obišli crkvu Bezgrešnog začeća BDM i samostan u Lepoglavi, koji su također vezani uz Red pavlina. Povijest crkve i pavlinskog samostana ukratko im je predstavio vlč. Andrija Kopjar, župni vikar u Lepoglavi.

Pavlini u Lepoglavu dolaze na poziv grofa Hermana Celjskog, a osim vjerske i kulturne djelatnosti osobito je značajno njihovo djelovanje u medicini i školstvu. Prva crkva i samostan posvećeni su 1415. godine i nisu bili današnje veličine, a zbog oštećenja i rušenja u ratnim zbivanjima crkva se u 17. stoljeću kroz obnovu iz gotičke pretvara u baroknu građevinu. Obiluje pokrajnim kapelama i grobnicama, a ispunjena je freskama koje je naslikao najveći barokni freskoslikar sjeverozapadne Hrvatske – Ivan Krstitelj Ragner.

U posljepodnevnim satima, uz stručno vodstvo, razgledali su kulturno dobro – dvor Trakošćan. On se sastoji od dvorca, građevina uz dvorac, perivoja i dijela park šume s jezerom. Smatra se kako najstariji slojevi dvora sežu u 13.st., kada je bio manja utvrda, a u drugoj polovici 16.st. dolazi u posjed obitelji Drašković koja će ga zadržati sve do 1945. Njegova višestoljetna uloga imala je fortifikacijsku namjenu. Slabljenjem ratnih sukoba polagano gubi obrambenu ulogu te u preoblikovanju polovicom 19.st. dobiva rezidencijalni karakter, a okolni se prostor uređuje u perivoj. U njemu je sačuvana i vrijedna muzejska građa, čiji predmeti datiraju iz razdoblja 15. – 19.st. i razmješteni su u prostorijama koje čine originalne interijerne cjeline. U neposrednoj blizini dvora nalazi se kapela sv. Križa koju su dali sagraditi grofovi Drašković polovicom 18.st. i još je uvijek u funkciji.

Nakon toga, pitomci Zavoda i drugi svećenici iz Rima, pohodili su i vjersko središte grada Varaždina – katedralu Uznesenja BDM, biser baroka varaždinskoga kraja. Katedralu je svećenicima ukratko predstavio mons. Antun Perčić, kanonik prepošt Stolnog kaptola BDM na nebo uznesene. Građena je od 1642. do 1646. Pokrovitelj gradnje bio je grof Gašpar Drašković, a posvetio ju je 28. svibnja 1656. biskup Juraj Petretić. Papa Ivan Pavao II. utemeljio je 5. srpnja 1997. godine Varaždinsku biskupiju i time je crkva Uznesenja Marijina postala katedrala. U zajedništvu s mons. Radošom, novim varaždinskim biskupom, razgledali su zgradu i urede Biskupskog ordinarijata kao i druge važne biskupijske ustanove te su se nakon toga zadržali u prigodnom druženju s biskupom Radošem i biskupom u miru mons. Josipom Mrzljakom te svećenicima djelatnicima ordinarijata.

Posljednjeg dana boravka na prostoru Varaždinske biskupije svećenici su slavili euharistijsko slavlje u župi Presvetog Trojstva u Ludbregu. Nakon toga župnik mons. Josip Đurkan upoznao ih je sa trenutnim stanjem u župi koja je osobita po euharistijskom svetištu i događaju euharistijskog čuda. Iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany 1411. zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi pretvorbe "Ovo je tijelo moje" i "Ovo je moja krv...." u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Danas je u Ludbregu svetište Predragocjene Krvi Kristove koje je jedino euharistijsko svetište u Hrvatskoj, a ujedno je ono jedno od najvećih i najstarijih euharistijskih svetišta u Europi. Ludbreško proštenište jedinstveno je i u javnosti poznato po zavjetu Hrvatskog Sabora da će u Ludbregu izgraditi kapelu u čast Presvetoj Krvi Isusovoj. Zavjet je učinjen 15. prosinca 1739. godine a ispunjen je tek 4. rujna 1994. kada je kardinal Franjo Kuharić pred gotovo 100.000 okupljenih vjernika blagoslovio novu kapelu. Barokna monstranca s relikvijom Predragocjene Krvi danas se čuva u župnoj crkvi Presvetog Trojstva.

Cijelo vrijeme svoga boravka svećenici su bili smješteni u Pastoralnom centru Varaždinske biskupije u Ludbregu. Nakon nekoliko dana provedenih u Domovini, svećenici su u utorak, 26. studenog, vratili u Rim.

Gabrijel Kamber


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika