LUDBREG, 6. 6. 2026.

---

U sklopu popodnevnog programa 2. Obiteljskog dana Varaždinske biskupije, održanog u Ludbregu 6 lipnja 2026. godine, kratku katehezu temeljenu na Svetom pismu održao je bibličar i župnik u Remetincu vlč. Lovro Biškup. Polazeći od Knjige o Jobu, okupljenim je obiteljima približio temeljno načelo dobre komunikacije koje je sažeo u jednostavnu formulu: „Dva uha i jedna usta“.

Kada patnja uđe u život, komunikacija postaje najteži izazov

Na početku je ustvrdio kako je svaka sretna obitelj sretna na isti način, dok je svaka nesretna obitelj nesretna na svoj način, aludirajući na poznatu rečenicu iz poznatog romana ⁠“Ana Karenjina“ ruskog pisca ⁠Lava Tolstoja.  Slično je, rekao je vlč. Biškup, i s komunikacijom: "Kada je komunikacija dobra, kada smo sretni, onda lako komuniciramo. A kada smo nesretni, kada doživimo nešto teško, onda i komunikacija postaje zahtjevna".

Upravo zato kao polazište svoje kateheze odabrao je Knjigu o Jobu, jednu od najpotresnijih biblijskih knjiga koja i danas snažno progovara o ljudskoj patnji i pitanju kako ostati u odnosu s Bogom i ljudima kada se život potpuno promijeni. Podsjetio je kako je Job na početku biblijske pripovijesti prikazan kao čovjek koji ima sve, veliko bogatstvo, brojnu obitelj i duboku vjeru.

"Bio je bogobojazan čovjek koji je pazio da ničime ne povrijedi Boga. Čak je unaprijed prinosio žrtve za svoju djecu ako bi možda u nečemu sagriješila", pojasnio je vlč. Biškup.

No, u samo jednom danu Job ostaje bez svega: djece, bogatstva, zdravlja i sigurnosti. Upravo tada, rekao je vlč. Biškup, započinje drama koja otvara pitanje s kojim se susreće svaki čovjek: kako komunicirati kada život postane težak?

Jobova supruga i prijatelji: nije dovoljno slušati, potrebno je čuti

Promatrajući različite odnose u Knjizi o Jobu, vlč. Biškup istaknuo je kako se najprije čini da Bog šuti. Zatim dolazi razgovor između Joba i njegove supruge, koja mu u svojoj boli savjetuje da se odrekne Boga. Pritom je upozorio da Jobovu suprugu ne treba olako osuđivati.

"I njoj se dogodilo isto što i Jobu. Izgubila je djecu, od bogatašice postala siromah, a njezin muž, koji je bio zdrav, odjednom je sav u ranama. Ona govori iz svoje boli", rekao je.

Objasnio je kako ljudi u velikim životnim kušnjama često govore vođeni osjećajima, a ne razumom te se nerijetko skrivaju iza kratkih i površnih rečenica koje zapravo prikrivaju duboku patnju.

Najveći dio Knjige o Jobu čini razgovor Joba s trojicom prijatelja. To, smatra vlč. Biškup, pokazuje da čovjeku u patnji treba netko kome će moći povjeriti ono što nosi u srcu.

Međutim, problem Jobovih prijatelja nije bio u tome što nisu slušali, nego što nisu uspjeli čuti. "Job govori svojim prijateljima, oni ga slušaju i odgovaraju mu, ali ostaju na površini njegovih riječi. Pokušavaju filozofski odgovoriti na pitanje zašto mu je Bog to učinio, umjesto da pokušaju osjetiti ono što Job proživljava", pojasnio je.

Dodao je kako nisu uspjeli pročitati ono što se krije "između redaka", onu bol koju riječi često ne mogu ni izraziti.

Bog govori posljednji i najmanje

Na kraju knjige progovara i sam Bog. Zanimljivo je, naglasio je vlč. Biškup, da Onaj koji bi prvi imao pravo govoriti zapravo najprije sluša.

"Bog strpljivo sluša Joba, njegove prijatelje i Elihua. Govori posljednji i govori najmanje od svih", rekao je.

I upravo nakon Božjih riječi Job pronalazi mir.

"To je i tajna ispravne komunikacije: puno više slušati drugoga nego mu tumačiti ili davati savjete. Najprije je potrebno drugome dati vremena da sve izgovori što mu je potrebno, a onda toga treba i čuti. Čuti ono između redaka, ono dublje od samih riječi, što riječi ni ne mogu izgovoriti, a tek onda, ako je potrebno, dati koji savjet", istaknuo je vlč. Biškup.

Posebno je naglasio kako Jobovi prijatelji cijelo vrijeme govore o Bogu, pokušavajući ga obraniti ljudskim argumentima, dok Job vrlo brzo počinje govoriti Bogu.

"Ne govori više o Bogu, nego govori Bogu: 'Bože, kako se to moglo dogoditi?'", rekao je, ističući da upravo u tome započinje pravi odnos s Bogom.

Marija je izabrala bolji dio - slušati

Načelo slušanja vlč. Biškup prepoznao je i u Novom zavjetu. Podsjetio je na Blaženu Djevicu Mariju koja u Svetom pismu izgovara vrlo malo riječi, ali mnogo sluša i razmatra Božju riječ.

Spomenuo je i Mariju, sestru Marte, koja je sjela do Isusovih nogu i slušala Ga. "Isus kaže da je izabrala bolji dio", podsjetio je.

„Dva uha i jedna usta“ - pravilo za obitelj, prijatelje i molitvu

Potaknuo je stoga da upravo ovo načelo komunikacije, kojeg je nazvao 'dva naprama jedan', jer imamo dva uha i jedna usta, okupljeni primijene u svojim obiteljima i odnosima.

Roditelji trebaju slušati svoju djecu, supružnici jedni druge, prijatelji svoje prijatelje, ali jednako tako važno je ovo pravilo primijeniti i u odnosu prema Bogu.

"Danas kada dođete kući ili kada budete u molitvi ili klanjanju, pokušajte živjeti komunikaciju s Bogom po načelu dva naprama jedan. Puno više slušati Boga što mi govori i na što me potiče u molitvi nego govoriti Bogu. Bog ionako već zna što je nama potrebno", potaknuo je.

Ne govoriti o Bogu, nego govoriti Bogu

Na kraju se osvrnuo na pitanje što je Bog zapravo rekao Jobu da je nakon toga pronašao mir. Odgovor, rekao je, nije moguće svesti na nekoliko ljudskih rečenica. "Kada bih sada pokušao sažeti što je Bog rekao Jobu, učinio bih upravo ono što su činili Jobovi prijatelji: govorio bih o Bogu", rekao je.

U tome, smatra vlč. Biškup, leži i lijek današnjem ateizmu, agnosticizmu, ali i površnom kršćanstvu. "Mi trebamo činiti kao što je Job učinio: govoriti Bogu. A kada se naučimo govoriti Bogu, i to po načelu 'dva naprama jedan', da više govori Bog nego mi, tada Boga upoznajemo. Događa se istinski susret s Njime i čovjek dolazi samome sebi", zaključio je vlč. Lovro Biškup.

---