VARAŽDIN, 24. 2. 2026.

---

Emisija Vjera i nada Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije unazad nekoliko godina u korizmenom vremenu donosi ciklus emisija osobnih svjedočanstava vjere. Ovogodišnji niz, od ukupno pet takvih emisija, svojim osobnim svjedočanstvom - života, vjere, susreta sa živim Bogom, svećeničkog poziva i „poziva unutar poziva“, otvorio je vlč. Zdenko Perija.

Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 1993. te je poslan na službu župnog vikara u Kravarsko gdje je bio dvije godine. Tada mu je povjerena služba župnika bolničke Župe sv. Barbare KBC-a Zagreb (Rebro) u kojoj djeluje do danas - dakle već više od 30 godina.

U emisiji Vjera i nada prepričao je svoj put do svećeništva, koje, kako je rekao "nije bilo kasno zvanje, nego ono u pravo vrijeme, kad je trebalo biti." Posvjedočio je i o ulozi i važnosti majke u odgoju: za život, ali i u vjeri.

"Bila je neumorna vjernica. Majka koja je rađala, živjela u kući, odgajala nas i pazila na svu nas braću i sestre, da mi ne iskočimo iz neke normale. I ja sam joj jako zahvalan za to. A što se tiče molitve, Crkve - to je bilo na prvome mjestu. Neprikosnoveno. Primjerom života bila je karitativna. Svaka osoba koja je prošla pored naše kuće imala je mjesto u kući. Nikad nije siromah naišao, a da ona nije nešto mu darovala", istaknuo je o svojoj majci vlč. Perija.

Na tom tragu u emisiji je i poručio kako je važno da se roditelji trebaju vratiti svojoj obitelji, a osobito majke.

"Kod nas se kaže 'podaj dite majci'. Majka s djecom mora provoditi neizmjerno puno vremena. Otac treba neizmjerno puno brinuti. Dakle, svaki na svom području. No, majka je ključna da bude uz svoju djecu",  poručio je.

U emisiji se vlč. Perija prisjetio i svog prvog župnika te, kako je istaknuo, zdrave povezanosti koju su on i njegovi prijatelji imali sa svojim župnikom.

"To je bio jedan normalan svećenik, koji nas je znao na zdrav način okupiti, da nešto napravimo, pomognemo u crkvi, oko organizacija u župi, ali uvijek je bio odmjeren", naglasio je vlč. Perija dodavši kako ih župnik nikada nije ni poticao da pođu u sjemenište. I zaista, nitko ni nije pošao u sjemenište, no njih dvanaestak iz te skupine postali su svećenicima.

"Dakle, svojim životom je pokazao da se može biti svećenik, a svojim stavovima nam je pokazao kako biti svećenik", zaključio je Perija.

Kroz emisiju je govorio i o svoje tri bolesti koje je preživio od koji je jedna bila izuzetno teška.

"I sam liječnik je rekao da nikada u životu nije tako nešto doživio. Rekao mi je: 'Zdenko, tebe je nešto odozgor spasilo.' I to je tako i bilo. Ja sam to dobro zapamtio. I od tada imam novi pogleda na život, na način života", posvjedočio je vlč. Perija.

Dodao je i kako ga je upravo svaka od te tri bolesti potaknula pitati "Bože, što Ti želiš od mene? Što više ja još mogu Tebi dati?" Upravo iz toga je došao i poticaj za prenoćište te je vlč. Perija svoju župnu kuću otvorio ljudima u potrebi koji dolaze u bolnicu Rebro, kada sa svojom djecom ili članovima obitelji trebaju ostati u bolnici više dana.

Kroz svoje bolesti vlč. Perija ostao je i bez noge, ali ni taj invaliditet ga ne sprječava da se daje na raspolaganje neumorno svakodnevno svojim župljanima: osoblju bolnice, bolesnicima, njihovima obiteljima i bilo kome tko zakorači u krug bolnice - otvorena su i vrata kuće vlč. Perije. Svi su dobrodošli: za ispovijed, za razgovor, za pomoć - vlč. Perija uvijek je na raspolaganju. Osim u vremenu između 14 i 16 sati.

"Uz svetu misu, koja je najjača bit mojeg svećeničkog života, ovo je vrijeme kad se povlačim u svoju sobu i u miru i tišini, razmatram što mi je dalje činiti i iz tog smiraja mogu poći dalje bolesnicima", posvjedočio je.  

Kakvi su to emotivni susreti, kako razumjeti patnju i u takvim teškim trenutcima ohrabriti ljude, koliko je to teško ili lako činiti već više od trideset godina, koji su plodovi ovakvog poslanja, poziva unutar poziva? Pogledajte svjedočanstvo vlč. Zdenka Perije i doznajte u emisiji Vjera i nada na priloženoj poveznici. 
   

---