VARAŽDIN, 5.3. 2026. 

---

Emisija Vjera i nada Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije unazad nekoliko godina u korizmenom vremenu donosi ciklus emisija osobnih svjedočanstava vjere. Gošća druge emisije je s. Marija Karla Ivančić, iz družbe Sestara Milosrdnica Svetog Vinka Paulskog, koja je na službi u Župi Presvetog Trojstva u Ludbregu.

S. Karla od djetinjstva je vezana uz Crkvu i sestre Milosrdnice koje su bile na Župi u Ludbregu. „Potječem iz tradicionalne kršćanske obitelji, vodilo se računa da se 'obave' sakramenti. Dok se moj stariji brat nakon krizme udaljavao od Crkve i od Župe, ja sam imala potrebu sve više se vezati uz Crkvu. Jedan presudan, možda bezazlen događaj, otisnuo se u moje sjećanje. Kad sam išla u sedmi razred, vraćala sam se iz pekare doma pješice i prolazila sam kraj župne crkve. Bilo je vrijeme početka svete mise, tada to nisam znala, ali kad sam ušla u crkvu odlučila sam ostati na misi. Tadašnji župnik koji je bio ovdje, velečasni Josip Đurkan, primijetio me na misi i poslije mise mi pristupio i pitao bih li ja sutra došla navečer na misu. Rekla sam da može. Sutradan me čekao u sakristiji i pitao bih li čitala. I tako je nekako počeo moj hod s Isusom. Od tada sam svaki dan dolazila na misu i čitala na misi“, prisjetila se s. Karla svojih početnih koraka u Crkvi.

„Kad sam završila osnovnu školu i kad sam svojim roditeljima izrazila želju da bih bila časna sestra, roditelji su se jako usprotivili tome, što je mene jako iznenadilo jer nisam očekivala takav odgovor. Bila sam šokirana i razočarana jer nisam imala nikakvu alternativu. Ipak, upisala sam srednju školu kao i prijateljica iz razreda. Dosta mi je bio težak prvi razred srednje škole. Tada sam se udaljila od Crkve i molitve, od aktivnog vjerničkog života. Negdje pred kraj prvog razreda srednje, skoro sam pala razred pa me to malo uzdrmalo. Došla sam k sebi i to iskustvo me vratilo ponovno Bogu. Onda sam odlučila da ću po završetku srednje škole, kad budem punoljetna, moći odlučivati sama za sebe i onda ću otići u samostan. No, kako to bude, čovjek snuje, a Bog određuje“, posvjedočila je s. Karla i nastavila pričati svoju obiteljski priču koja ju je još uvijek zadržala kod kuće i zbog koje je odlazak u samostan ponovno odgođen, sve do njezine 25. godine. Što se događalo u obitelji, na poslovima koje je mijenjala i kako joj je Bog „sredio otkaz u firmi“ te u kojem trenutku života joj je dao znak da je vrijeme za samostan, pogledajte u priloženoj emisiji u kojoj je s. Karla svjedočila.
  „Vrijeme pokore često gledamo kroz odricanje, žrtvu i pokoru što ona u biti i jest, ali samo takav pogled izaziva neku odbojnost jer se uvijek moramo nečega odreći, nešto žrtvovati i to daje jednu težinu ovome vremenu. No, promatramo li korizmu iz uskrsne perspektive, onda ta priprema dobiva jednu drugu dimenziju koja je prožeta radošću. Ove korizme odricanje zamijenimo darivanjem, žrtva neka bude ljubav, a pokora dobrota, tako korizma dobiva jedno novo lice, vrijeme radosne priprave po kojoj ćemo svoje srce pripremiti da ga dijelima dobrote, ljubavi i darivanja očistimo od navezanosti koju smo na sebe navukli od prošle korizme. Sve to kako bismo slobodno i raširenih ruku mogli zagrliti uskrsno jutro, Uskrsloga. To svakako želim svim gledateljima, posebno mladima koji se u ovo vrijeme pripremaju za susret mladih u Požegi“, poručila je s. Karla gostujući u Vjeri i nadi.

S. Karla rođena je u Varaždinu, a odrasla u Selniku, malom mjestu nedaleko Župe Presvetog Trojstva u Ludbregu, gdje je završila osnovnu školu. Srednju školu završila je u Varaždinu. Nakon sedam godina rada u krugu općine, odlučila je poći u samostan sestara Milosrdnica u Zagrebu.

Prve redovničke zavijete položila je 2003. godine. Tada je upisala filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Po završetku studija položila je vječne zavjete. Iste godine poslana je na svoju prvu službu - samostan u Lužnici, pored Zaprešića, gdje je radila u osnovnoj školi. Nakon godine dana poslana je u Sisak, gdje je također radila u osnovnoj školi, kao i u Petrinji. 2011. godine upisala je postdiplomski studij licencijata i doktorata na KBF-u u Zagrebu. Specijalizirala je pastoral obitelji i braka. 2015. godine uključila se u Hrvatsku zajednicu Bračnih susreta. Kod njih je prošla bračni vikend i otad je aktivna u zajednici, koja također djeluje u Župi Ludbreg. U svoju rodnu Župu u kojoj djeluje i danas vraća se 2017. godine.

---