Duhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaNedjeljna poruka
Od:
Do:

Nedjelja Presvetog Trojstva B

Hvala, ali ne „thanks“

Rezultati nedavnog istraživanja koje je za cilj imalo analizirati utjecaj stranih riječi na hrvatski jezik, mnoge su iznenadili. Anketa provedena među srednjoškolcima u našem kajkavskom podneblju pokazala je da djeca u velikoj većini ne razumiju što znači riječ cjelov. Ako svoje ne čuvamo, lako će nama vladati tuđe.

Gospodin nam u Evanđelju kaže da je sva vlast dana njemu koji šalje svoje učenike krstiti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učiti čuvati njegove zapovijedi.

Temeljni izraz najjače zapovijedi, one u kojoj se traži da ljubimo jedni druge, upravo je cjelov. Riječ je to kojom se opisuje Presveto Trojstvo u slici Duha Svetoga kao cjelova ili poljupca Oca i Sina. U toj je gesti pohranjena sva neizrecivost odanosti, privrženosti i povjerenja u kojoj i riječi zanijeme jer poljubac je dodir duše i ide onkraj granica tijela. Ta uzajamna veza koja čini cijelim i iscjeljuje svjedoči o najintimnijoj povezanosti čovjeka i Stvoritelja.

Od Božjeg poljupca sve je započelo. Bez doticaja njegovih usana ni u čemu nema daha života. Čovjek je Božji cjelov. I stvoreni smo i rođeni iz poljupca, njemu je pridruženo značenje dijeljenja života u roditeljskoj radosti, njemu pribjegavamo u najljepšim i najtežim trenucima života svjedočeći da biti čovjek znači biti ljubljen, a pružati svjedočanstvo kršćanskog života znači odgovarati na obećanje Božje blizine do svršetka svijeta.

Tko osjeća jasnoću i svetost Božjega poljupca, osjeća i otajstvo Presvetoga Trojstva i ne treba mu tumačiti kako može biti jedan Bog u tri osobe, kao što ni djetetu ne treba tumačiti zašto se umanji bol kada se rana poljubi.

Zajedništvo trojstvenog Boga nadvisuje sve ljudske ideje, metafore, planove i nacrte. Bog ne nalikuje na naše predodžbe i želje. Vrijeme koje gubimo u pametovanju drugima što i kako trebaju vjerovati i živjeti, radije ispunimo molitvom za njih i priznanjem za njihovo suputništvo i supatništvo. Umjesto da na osvajanje otajstva Presvetog Trojstva jurišamo razumskim silama, zahvaljujmo mu na djelima stvaranja, otkupljenja i posvećenja, na daru zajedništva, načinom koji svatko razumije – čuvanjem poštenja i iskrenosti, bez koje naši poljupci nalikuju Judinom.

Ove se godine s blagdanom Presvetog Trojstva poklapa i Dan državnosti. Nemojmo dopustiti da se naši životi osiromaše za sva ona značenja koja nam potkradaju popularni izrazi poput thanks ili please. U njima nema duha što su ga naši preci pridruživali riječima kojima su nas podizali u zahvalnosti. Ne dajmo da molitva, križ, Bog, sveta misa, Biblija… postanu za nas arhaizmi – zastarjele uspomene na doba u kojem smo znali, bez tumačenja, bez potrebe da ga dokučimo i shvatimo, štovati Boga i poštovati čovjeka.
                                                                                                         
Vlč. Ivica Cujzek