Duhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaNedjeljna poruka
Od:
Do:

5. vazmena nedjelja B

U zdravlje!

„Dedeki su naši stari znali samo dobre stvari. Ni im bilo treba lijeka – za dušu cirkvica, a za tijelo klijetica bila im je apoteka!“ Znali su dobre stvari, veli uzrečica, jer su znali posvetiti svoje vrijeme i žuljeve za ono što je u životu bitno – za Boga i bližnjega svoga. Tu stvarnost približava nam Isus u vinogradarskoj slici otkrivajući put do melema za naše rane i radosti za naše dane.

Svaki vinogradar zna kako je važna rezidba, kako je bitno raskrstiti s onim što je nezdravo i jalovo, što ne koristi, ne bi li se omogućilo onome što je čilo i zdravo da raste i plodi. To je slika odrješitosti i odlučnosti, odvažne spremnosti da se čovjek rastane od svih nelogičnosti i nerazumnosti, zabluda i zastranjenosti. U tom procesu do izražaja dolazi i pravo mjesto među prioritetima zauzima zbilja koju je Isus Krist svojim hodom po zemlji posvetio, i time nas zadužio da ju čuvamo. Prvenstveno je to obitelj kao zajednica muža i žene otvorena životu u kojoj se rodio i odrastao. Potom djelovanje u široj zajednici s naglaskom na činjenje dobra i, na koncu, svjedočanstvo požrtvovne odanosti svome poslanju. Sve što nagrđuje takav put, tj. protivi se Božjoj slici na koju smo stvoreni, valja u korijenu, bez dijalogiziranja, okolišanja i kompromisa, sasjeći.

Potom Isus govori o čišćenju, što možemo promatrati kao trganje „zaleznica“, izdanaka koji rastu između čokota. To je odricanje od svih natruha zla koje se pod krinkom želi ugurati u odnos iskrenosti, poštovanja i povjerenja između ljudi. Da bismo priskrbili dovoljno svjetlosti, jasnoće življenja i svježine nade, važno je u taj korak unijeti ustrajnost i dosljednost u borbi za čast, ljepotu i čistoću naših svetinja. Sve što ju zasjenjuje i zagušuje valja odstraniti da bismo mogli „ostati u Kristu“, što je nagovještaj sljedećeg koraka. Prepoznajemo ga u samozatajnoj ulozi onih najskromnijih, poniznih i malenih, ali najčvršćih lozinih vitica koje ne daju vjetrovima da pomrse i poljuljaju red. Držeći se za oslonac Evanđelja i Crkve, mogu nas sve nevolje i napasti savijati, ali iskreno zajedništvo ne mogu slomiti.

Na tom tragu prilazimo ključnoj Isusovoj poruci: „Bez mene ne možete učiniti ništa.“ To su naši stari jako dobro razumjeli jer po završetku posla uvijek bi ruke sklapali na molitvu: „Bogu fala! Sveti križ prekriži delo i težake! Daj Bog z neba rosu, zemljici ploda, težakam dobro i povoljno zdravlje.“

Nema jače sile ni veće mudrosti od života prožetog molitvom, što u svakom pogledu i smislu plodi zdravljem. Pretočimo to iskustvo uronjenosti u molitvu u sve pore svojih svakodnevica i uvjerimo se kako je lako svjedočiti, kako se lijepo dičiti da i mi znamo, kao i dedeki naši, samo dobre stvari!
                                                                                                          Vlč. Ivica Cujzek