Trajno euharistijsko klanjanjeDuhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaNedjeljna poruka
Od:
Do:

2. nedjelja došašća C

Ptice male

Sažimajući na neki način povijest čovječanstva, pozivajući i nas danas na put spasenja Božjega, evanđelje druge nedjelje došašća riječi Staroga zavjeta primjenjuje na proroka Ivana kao oličenje glasa koji pripravlja put Božjoj konačnoj Riječi Isusu. Isti taj duh posreduje i glas koji razgaljuje ljudske duše popijevkom Visom leteć koju rado pjevušimo jer nam donosi sjajnu pouku malih ptica.

Pitajući se što može jedna ptičica, u mislima nam se zrcali ona nositeljica nade koja pravedniku Noi donosi zelenu grančicu nakon potopa. Ili slušamo kako zaručnik u Pjesmi nad pjesmama tepa svojoj ljubljenoj: „Golubice moja.“ Na istom tragu poruke ljubavi simbol ptica vodi nas i na put žrtvovanja, no čujemo i odjek Isusovih riječi: „Pogledajte ptice nebeske...“ Radost je to koja nas usmjerava na vrhunce Kristova života gdje Duh Sveti u liku goluba otvara vrata nebeskoga doma – vječnoga mira. Našli smo tako uz pomoć ptičica četiri ključne točke došašća koje su se pretočile u nazive svijeća: nada, ljubav, radost i mir. Sve nas to nuka da još jednom promislimo što može jedna mala ptica.

U traganju za odgovorom može nam pomoći ova basna: „Koliko je teška snježna pahuljica?“ upita velika sjenica golubicu. „Manje od ništa“, odgovori golubica. Sjenica tada reče: „Odmarala sam se na borovoj grani kada je počeo padati snijeg. Nije bila oluja, ne. Snijeg je padao polako, kao u snu. Kako nisam imala drugog posla, počela sam brojati pahuljice koje su padale na moju granu. Pale su 3 751 952. Kad je polako i tiho sletjela 3 751 953. pahuljica, laganija od ništa, kako si ti rekla, grana se odlomila.“ Golubica, simbol mira, na to reče: „Može biti da nedostaje još samo jedan čovjek pa da cijelim svijetom zavlada mir.“

„Možda još samo ti!“ nadoda autor ove priče. Jedna mala ptičica, jedna neznatna pahuljica, jedno malo svjetlo, jedan mali čovjek svojom gestom ljubavi može prelomiti zlo i prevagnuti na dobro. Često se žalimo, ili opravdavamo: „A što ja tu mogu, tako je kako je.“ Ali melodija ptica, i onih biblijskih i ovih adventskih, nije takva! Njihov ritam daleko je od rezigniranja jer one pozivaju na hrabrost i zauzetost, na obraćenje i radosno iščekivanje Božjega Sina. Ta pouka svoje je utjelovljenje našla u osobi Ivana Krstitelja kao najpouzdanijeg uzora kako se pripravlja put Gospodinu.

Zbog njegove neustrašivosti, svijeća ljubavi naziva se i proročkom jer pod njenim svjetlom shvaćamo da vjernik ne može odustati, ne može se oglušiti na poziv da uzdigne svoje srce, ne može ne dati svoj glas Božjoj riječi - radosnoj vijesti evanđelja. Kao što ptice ne mogu ne pjevati, vjernik ne može ne svjedočiti da može sve, ma kako bio malen, onaj tko pjeva, tko i živi i umire, iz ljubavi.
                                                                                                                     

Vlč. Ivica Cujzek