Potrudimo se u ovom vremenu priprave za Božić, u sebi poravnati sve staze i brežuljke koji nas dijele od Boga i bližnjih. Odbacimo sve što nam prijeći doživjeti blizinu milosrdnog Oca. Naučimo se kao vjernici otkrivati i prepoznavati znakove njegove prisutnosti u pustinji svagdašnjeg života. U ispitu savjesti pitajmo se koliko smo razumljivi drugima, koliko je naš život potkrijepljen onime što govorimo, koliko smo Kristovi svjedoci i dolazi li On po nama onima koji ga još uvijek traže i iščekuju?

Bog dolazi preko skromnih ljudi, preko Marije i Josipa, preko napuštenih, ostavljenih, zatvorenih i ljudi potrebnih naše brige i pomoći. Hoćemo li ga u svim tim ljudima prepoznati kao Božje utjelovljenje? Boga se može spoznati samo na njemu svojstven način – kroz ljubav i dobrotu. Naše bdijenje, na koje nas u evanđelju poziva Isus, jest naše življenje u ljubavi i dobroti, u obavljanju kršćanske zadaće u svijetu kako bi svijet postao prožet Kristovim vrijednostima.

Isusa se upoznaje tek nasljedovanjem na njegovom putu - u patnji, osuđenosti, siromaštvu, napuštenosti, ljubavi, a ne na svjetovnom prijestolju. On je rođen svjedočiti za Istinu i drugima je otkriti. Isus je istina koja donosi spasenje svakom istinskom vjerniku. Njegovo je kraljevstvo tamo gdje se ljubi i služi drugima.

Na primjeru smokve Isus je apostolima objasnio kako nije moguće mimoići sadašnje vrijeme označeno progonima, trpljenjem i narazumijevanjem, jer sve ima svoj tijek događanja. Smokva inače od svih stabala zadnja propupa i tjera listove tek na početku ljeta te tako najavljuje početak plodnog razdoblja godine. U duhovnom životu ona nas poziva na radosno življenje i pripremanje za susret s Gospodinom Isusom Kristom koji nam dolazi.

Dajući iskreno svoja dobra darujemo dio sebe. Darivanje je nešto što je sastavni dio života. Kad god se iskreno daruje, daruje se od života. Zato dar i nije stvar - dar je život, dar je osoba. Samo osobe, i to samo osobe povezane prijateljstvom međusobno se daruju. U ljudskom životu sve je dar i sve može postati dar. Darivanjem ulazimo u međusobni odnos, darivanjem se otvaramo jedni drugima. Dar je izraz ljubavi. Život je dar, i predaje se drugom kao dar.

Moramo preispitati kakva je naša molitva. Prevladavaju li u njoj naše zahvale i hvale Bogu za dobročinstva poput onih u židovskoj molitvi, na koju ih  je poticao Mojsije,  ili nam je molitva često puna želja i zahtjeva upućenih Bogu - poput daj mi ovo, usliši ono, slušaj me, ozdravi me, čuvaj i usliši me... Isus nas poziva i svojim primjerom poučava da nam molitva više bude slušanje i osluškivanje Božje volje, a manje razna „djetinja“ zahtijevanja, očekivanja ili naređivanja.

Bartimejeva upornost i neustrašivost poziva nas na put istinskog življenja vjere u Krista Spasitelja. Ne smijemo se zatvoriti u sebe, baviti se samo svojim problemima i ostati u strahu i očaju. Trebamo shvatiti da je Bog naš konačni cilj i smisao života, da je Krist onaj koji mijenja naš život, koji nas poziva i šalje u svijet da doprinosimo pomirenju ljudi međusobno i s Ocem nebeskim. Poziva nas na svjedočanstvo o čovjekovoj nadi u Božju ljubav prema svima, na prihvaćanje svakog čovjeka.

Svojim učenicima Isus naglašava važnost odgovornosti u naviještanju Božje riječi i nasljedovanju njegovog načina života. Svojim primjerom opraštanja onima koji će ga predati vlastima i koji će ga pogubiti, želi reći da su poniznost, služenje potrebnima naše pomoći, nenasilje i poslušnost ispravna sredstva kojima se istinski može promijeniti čovjekovo srce i svijet.

Isusov pogled ne govori nam što nemamo nego ono što nismo. Njegov pogled ispunjen ljubavlju i prihvaćanjem posvješćuje nam koliko smo često puta nedosljedni, otuđeni od bližnjih, sebični i prazni u svom srcu. Susret s Isusom ili nas razvedri i ohrabri, ako smo raspoloživi prihvatiti njegove uvjete nasljedovanja, ili nas ražalosti i u naše srce unosi nemir, strah i tamu, ako ne želimo nastaviti hod za njim.

Svjedoci smo danas kako ljudi oskudijevaju u ljubavi pa možemo reći da je taj manjak ljubavi siromaštvo modernog društva. Ljubav i vjernost bračnih partnera ne nastaju niti se održavaju sami od sebe. Treba ih njegovati nježno i brižno, davati im sve potrebno – baš poput biljaka, koje trebaju kišu, sunce, svjetlost, tamu i vjetar. Međusobno nepovjerenje, nevjera, sebičnost i neodgovornost su problemi koji izravno ugrožavaju kršćansku obitelj, a samim time i društvo općenito. Raspadanje obitelji često najviše ugrožava djecu jer ona ostaju nekako povezana s oba roditelja, a žive odvojeno. Ona trebaju oba roditelja uvijek i sada, a ne za vikend ili povremeno na jedno poslijepodne...