Isus i nas danas poziva da više činimo dobra djela, a da manje propovijedamo, opominjemo i obećavamo. Riječ Božja, kao i zapovijed ljubavi prema bližnjemu, dovoljno su razumljive svakom vjerniku te ga usmjeravaju na njegovom životnom putu. Trebali bismo je poniznije i dosljednije izvršavati.

Vjerujući da je Isusovim povijesnim nastupom i djelom spasenja sotona u korijenu pobijeđen, a s njime i ljudska zloća, mi radosno prepoznajemo i priznajemo Božje djelovanje u životu svakog čovjeka i zajednice vjernika. U svoje molitve uključimo i ovogodišnje mladomisnike kako bi postali zauzeti i gorljivi radnici u vinogradu Gospodnjem te da im u svijesti neprestano bude prisutna spoznaja za kim su pošli te tko ih šalje propovijedati i svjedočiti za Istinu.

Od Dvanaestorice i svih ljudi koji ga slijede Isus traži dosljedni hod s njim i za njim, bez obaziranja natrag i odgađanja nasljedovanja. Isus poziva, a ne prijeti, ne prisiljava. Poziv na učeničko upiranje pogleda u Učitelja s kojim je Božje kraljevstvo na dohvat ruke. Istina, čovjek je često sklon vratiti se na stari put, želi ostati u nekom svojem svijetu. Bježi od odgovornosti koju donosi nasljedovanje Krista.

Izreći javno svoju vjeru zapravo znači oslobođenje od straha koji nas sputava, koji nas čini nesigurnima i slabima. Pitajmo se danas što bismo Isusu odgovorili na ovo njegovo pitanje, koliko bismo imali snage i hrabrosti javno se priznati njegovim učenikom...

Nakon smrti na križu Isus se uskrsnućem proslavio te učenicima objavljuje novu dimenziju prisutnosti među njima obećavajući im Duha Svetoga koji će ih upućivati u istinu. Otvorit će im srce i pamet da shvate puninu objave u Kristu, kako bi je naviještali ljudima dobre volje iz svih naroda. Pod vodstvom Duha učenici znaju da ljudska povijest ima smisao i da Bog svoj plan spasenja sigurno vodi prema ispunjenju.

Ni jedan dar osobi nije darovan radi osobnog uzdizanja, nego radi dobra zajednice. Važna stvar za uočiti jest i različitost ovih darova: od mudrosti do tumačenja jezika. Svi darovi trebaju obogaćivati zajednicu, a ne biti razlog svađa. Duh Sveti dar je Uskrsloga Krista svojoj zajednici - Crkvi. U tim je darivanjima Duha ustanovio sakrament pomirenja pa možemo reći kako je taj sakrament dar svim vjernicima po kojem se povezujemo s Ocem, stvaramo s Njim poseban odnos prijateljstva. Temelji se na kajanju, praštanju i uspostavi čvrstih veza, kako među ljudima tako i s Bogom. Na nama je koliko ćemo surađivati s darovanim nam Duhom. Ako želimo živjeti od Duha Svetoga, opslužujmo ljubav, ljubimo istinu, čeznimo za jedinstvom. Tako ćemo zadobiti vječnost.

Duh Sveti i vidljiva Crkva, koja je Kristova zaručnica, zovu raspršene vjernike na euharistiju, kao najbitniji događaj u životu kršćanske zajednice, gdje je prisutan proslavljeni Krist. Tako Duh Kristov jača vjernike za nove životne borbe.

Duh Sveti potiče i pastire Crkve i vjernike laike da svi zajedno čuvaju riječ Isusovu i nastoje biti jasan znak spasenja koje Bog u Kristu nudi ljudima i narodima svih vremena. Svjestan da će vjernici u nasljedovanju imati problema, najesnoća, nemira, straha, kriza i sumnji, Isus preko apsotola svima nama daje svoj mir. Taj mir nalazimo u čitanju Božje riječi, u slavljenju nedjeljne euharistije. Imamo  li povjerenje u Isusove riječi poziva i utjehe? Jesmo li postojani u nasljedovanju Krista? Slavimo li Kristovo Vazmeno otajstvo uvijek s istim zanosom i ljubavlju? Koliko smo redoviti i aktivni u našem zajedništvu na nedjeljnim euharistijskim slavljima? Radujemo li se našem susretu s Ocem nebeskim - vjerujemo li uopće u taj susret?

Isus nam svima daje novu zapovijed  - da se ljubimo kao što je on nas ljubio. Novost Isusove zapovijedi, dopuna Starog zavjeta, je ta što Isus ljubav proglašava sažetkom svih zapovijedi i time sve ljude poziva da napreduju u svetosti – da svi ljube Boga i bližnjega. Isus ljubi pozivom na obraćenje. Često nam u suživotu s braćom i sestrama po vjeri trebaju strpljivost, razumijevanje i prihvaćanje drugačijih. Povedimo se Isusovim primjerom i u međuljudskim odnosima imajmo na umu Očevu proslavu po našim djelima!

Poznavati svoje ovce zapravo znači da Isus razabire tko je pravi vjernik, vidi duhovne potrebe svakog pojedinog vjernika te mu daje duhovnu hranu kako bi postigao cilj - život vječni. Isus na kraju ističe da mu vjernike nitko neće ugrabiti iz ruke zato što mu ih daje Otac, a on i Otac su jedno. Okupimo se oko Isusa dobrog Pastira i danas zahvalno slušajmo njegov glas, svjesni da nas on poznaje iznutra. Jesmo li spremni ići za njim, ići s njim, ići nekome za njega?