Ljubav o kojoj je Isus propovijedao i koju je živio nadilazi ljudska shvaćanja i često iznenađuje, ostvaruje neostvarivo, vraća izgubljeno, razveseljuje neutješne. Izvor i početak Kristove ljubavi je Otac nebeski. On nam daje ljubav, ljubi prvi – bez rezerve i bez primisli.

Ljude je često strah da ih nasljedovanje Isusa Krista ne udalji od ljudi. A Isusov poziv je baš obrnut. Što se istinitije nasljeduje Isusa to smo bliže ljudima. Više smo ljudi. Što je netko više za Boga više je za ljude. Mi testiramo svoju vjeru kroz svoja djela koja činimo za druge. Dok god naša djela prožima ljubav, sigurniji smo da smo na Isusovom putu. Samo ljubav donosi istinske plodove, samo ona rađa, samo ona usrećuje i daje hrabrost u bilo kakvim životnim situacijama.

U vrijeme kad je ljudski život ugrožen, kad ga jači olako oduzimaju ili ograničavaju njegovo trajanje, apostol Ivan hrabri nas činjenicom da smo djecom Božjom postali po neizmjernoj Očevoj ljubavi i po milosti uskrslog Krista.

Uskrsli pomaže čovjeku grešniku da se digne iz grijeha i podržava ga u njegovoj sreći i zadovoljstvu. Isus nas nikada ne ostavlja same. Po euharistiji nam dopušta da osjetimo njegovu blizinu i ljubav. Stoga, živimo s Uskrsnulim i za Uskrsnuloga!

Svijet oko nas govori o Bogu i pokazuje ga na puno načina. Da bismo ga uočili potrebno je progledati uskrslim očima i reći – Gospodin moj i Bog moj! Probudimo u sebi vjernika koji drijema ili možda čak i spava!

Mnogi uzorni vjernici, sveci i blaženici pokazali su tijekom povijesti da je moguće živjeti radost Uskrsa. Na nama je da dublje gledamo i vjerujemo. Shvatimo još jače da smo Crkva u kojoj je prisutan Uskrsli, koji nas zove na čitanje Božje riječi i na lomljenje kruha. Budimo postojani u toj spoznaji, ispovijedanju vjere i djelovanju.

Kršćanski život nisu samo vjerski obredi, nego i sudjelovanje u Kristovim patnjama prisutnima u životu čovjeka koji ima probleme i koji me zove da mu budem bližnji. Sa znakom križa smo započeli svoj život i put vjere, nadamo se da ćemo u tom znaku i završiti svoj zemaljski život. Neka sveti križ, znak otkupljenja, ljubavi i nade, bude naš znak raspoznavanja, naša snaga i utjeha, u svakoj životnoj situaciji. Slijedimo Krista čitav život, da s njim uđemo u nebeski Jeruzalem.

Poruka liturgijskih čitanja 5. Korizmene nedjelje jasno nam govori o neizmjernoj ljubavi Očevoj koju dokazuje sklapanjem novog saveza s ljudima po Kristovoj žrtvi. Taj savez usađuje u „srce“ svakog pojedinca. Nasljedovanjem Krista, sjedinjenjem s njim u sakramentima učvršćujemo taj savez prijateljstva. Slijedimo njegov životni put, njegov misterij spasenja – smrt, uskrsnuće i uzašašće. Na tom putu Bog od nas traži vjeru koja proizlazi iz nutrine, iz duše i srca.

Budući da se nalazimo otprilike na polovici korizme za očekivati je da nam se u liturgijskim čitanjima postavljaju određena pitanja u smislu provjere naše dosljednosti u provođenju donešenih odluka i nastojanjima prihvaćanja i vršenja volje Božje u svojem životu. Možemo provjeriti svoju osjetljivost za Očevu ljubav prema čovjeku koja se očituje u nesebičnom darivanju drugima. Tako se vraćamo na temu o Božjim zapovijedima, o savezu vjernosti sklopljenom više puta u povijesti spasenja, ali i po krštenju, između Boga i čovjeka.