Uskrsli pomaže čovjeku grešniku da se digne iz grijeha i podržava ga u njegovoj sreći i zadovoljstvu. Isus nas nikada ne ostavlja same. Po euharistiji nam dopušta da osjetimo njegovu blizinu i ljubav. Stoga, živimo s Uskrsnulim i za Uskrsnuloga!

Svijet oko nas govori o Bogu i pokazuje ga na puno načina. Da bismo ga uočili potrebno je progledati uskrslim očima i reći – Gospodin moj i Bog moj! Probudimo u sebi vjernika koji drijema ili možda čak i spava!

Mnogi uzorni vjernici, sveci i blaženici pokazali su tijekom povijesti da je moguće živjeti radost Uskrsa. Na nama je da dublje gledamo i vjerujemo. Shvatimo još jače da smo Crkva u kojoj je prisutan Uskrsli, koji nas zove na čitanje Božje riječi i na lomljenje kruha. Budimo postojani u toj spoznaji, ispovijedanju vjere i djelovanju.

Kršćanski život nisu samo vjerski obredi, nego i sudjelovanje u Kristovim patnjama prisutnima u životu čovjeka koji ima probleme i koji me zove da mu budem bližnji. Sa znakom križa smo započeli svoj život i put vjere, nadamo se da ćemo u tom znaku i završiti svoj zemaljski život. Neka sveti križ, znak otkupljenja, ljubavi i nade, bude naš znak raspoznavanja, naša snaga i utjeha, u svakoj životnoj situaciji. Slijedimo Krista čitav život, da s njim uđemo u nebeski Jeruzalem.

Poruka liturgijskih čitanja 5. Korizmene nedjelje jasno nam govori o neizmjernoj ljubavi Očevoj koju dokazuje sklapanjem novog saveza s ljudima po Kristovoj žrtvi. Taj savez usađuje u „srce“ svakog pojedinca. Nasljedovanjem Krista, sjedinjenjem s njim u sakramentima učvršćujemo taj savez prijateljstva. Slijedimo njegov životni put, njegov misterij spasenja – smrt, uskrsnuće i uzašašće. Na tom putu Bog od nas traži vjeru koja proizlazi iz nutrine, iz duše i srca.

Budući da se nalazimo otprilike na polovici korizme za očekivati je da nam se u liturgijskim čitanjima postavljaju određena pitanja u smislu provjere naše dosljednosti u provođenju donešenih odluka i nastojanjima prihvaćanja i vršenja volje Božje u svojem životu. Možemo provjeriti svoju osjetljivost za Očevu ljubav prema čovjeku koja se očituje u nesebičnom darivanju drugima. Tako se vraćamo na temu o Božjim zapovijedima, o savezu vjernosti sklopljenom više puta u povijesti spasenja, ali i po krštenju, između Boga i čovjeka.