Ni jedan dar Duha Svetog nije dan osobi radi osobnog uzdizanja, nego radi dobra zajednice, a na slavu Božju. Različitost darova Duha Svetoga treba obogaćivati zajednicu, a ne biti razlog svađa među njezinim članovima.

Današnji se čovjek daje zavesti onim što vidi, prolaznim stvarima i trenutnim užicima. Svjesno zanemaruje svoj duh, a da pri tome ne razmišlja da tako odbacuje Stvoritelja koji mu je udahnuo toga duha. Taj nas duh potiče na dobro, poziva nas da u svojoj slobodi krenemo prema Ocu nebeskom i obuzet će čitavo naše biće.

I mi danas trebamo biti svjesni da svaki naš postupak, svaki korak i svaka naša riječ trebaju biti svjedočki, prepoznatljivi u Kristovom duhu. Istina, ponekad će za dobru stvar trebati podnijeti patnju, ali to nas čini i ostavlja Kristovima.

USKRSLI KRIST JE NAŠ PUT, ISTINA I ŽIVOT   Članovi prve kršćanske zajednice uistinu su bili ljudi radosti i nade, povezane s nepokolebljivom vjerom u Krista uskrslog ...

Isus je po svojoj patnji, koja je po uskrsnuću postala izvor pobjede nad zlom i grijehom, postao naš dobri pastir - čuvar naših duša. Iz toga dalje slijedi da i mi jedni drugima trebamo biti brižni čuvari. Naš život treba biti nasljedovanje Krista u svemu.

Čovjek ne vidi nesvakidašnje u svakidašnjem, neobično u običnom; ne vidi prst Božji u vođenju svakog pojedinog života i cijele povijesti.

Isusovi su učenici nakon svih događaja velikog tjedna bili u strahu, nemirni, izgubljeni. Uskrsli Isus donosi im MIR. Taj mir zapravo je izvor oproštenja grijeha i života po Duhu Božjemu. Mir u Bibliji izraz je čovjekove težnje da u svojoj podijeljenosti ponovno zadobije Božanski sklad i blagoslov, zajedništvo i ugodu Božje prisutnosti.

Kristovim vazmenim otajstvom objavljena nam je Očeva ljubav. Svojom žrtvom Isus je nadvladao zlo u svijetu te u Očevoj slavi u vječnosti za svakoga od nas pripremio mjesto. Poslao nam je Duha Svetoga kao Branitelja i Posvetitelja kako bismo u ovozemnom životu mogli nasljedovati Krista – odbaciti zlo i grijeh. Svaki vjernik treba dozvoliti da ga Duh Božji obuzme, da u njemu zažive Kristova djela spasenja. Taj suživot događa se redovitim slavljenjem sakramenata, posebno euharistije.

Krist nas je svojom žrtvom sve posvetio i ponovno nas približio Ocu – jer on je svet i daje nam život. Kristova poslušnost Ocu jedino je shvatljiva kroz prizmu ljubavi ... Isus je u svojoj slobodi i ljubavi prema svakom čovjeku dao svoj život – nisu mu ga oduzeli. Bio je slobodan od mržnje i osvete.

Svi koji su Isusa molili neka spasi prijatelja Lazara, zapravo su slika Crkve, kršćana, koji brinu o članovima svoje zajednice, svima nam  svjedoče nužnost zajedničkih nastojanja, pokore i molitve za borbu protiv grijeha i zla, kao i brige za grešnike da se obrate i krenu pravim putem.