Bog nam je bez naših zasluga oprostio i traži da živimo kao njegovi sinovi i kćeri oslonjeni na Krista koji nas je krsnim događajem pridružio sebi.
 

Očito je da po Kristovim zaslugama dobivamo više nego što smo po Adamu izgubili. Pavao je uvjeren da je po Kristovoj smrti i uskrsnuću zlo slomljeno u korijenu. Istina, to ne znači da će ono nestati iz svijeta, ali obećano nam je da ono neće nadvladati dobro.

Ni jedan dar Duha Svetog nije dan osobi radi osobnog uzdizanja, nego radi dobra zajednice, a na slavu Božju. Različitost darova Duha Svetoga treba obogaćivati zajednicu, a ne biti razlog svađa među njezinim članovima.

Današnji se čovjek daje zavesti onim što vidi, prolaznim stvarima i trenutnim užicima. Svjesno zanemaruje svoj duh, a da pri tome ne razmišlja da tako odbacuje Stvoritelja koji mu je udahnuo toga duha. Taj nas duh potiče na dobro, poziva nas da u svojoj slobodi krenemo prema Ocu nebeskom i obuzet će čitavo naše biće.

I mi danas trebamo biti svjesni da svaki naš postupak, svaki korak i svaka naša riječ trebaju biti svjedočki, prepoznatljivi u Kristovom duhu. Istina, ponekad će za dobru stvar trebati podnijeti patnju, ali to nas čini i ostavlja Kristovima.

USKRSLI KRIST JE NAŠ PUT, ISTINA I ŽIVOT   Članovi prve kršćanske zajednice uistinu su bili ljudi radosti i nade, povezane s nepokolebljivom vjerom u Krista uskrslog ...

Isus je po svojoj patnji, koja je po uskrsnuću postala izvor pobjede nad zlom i grijehom, postao naš dobri pastir - čuvar naših duša. Iz toga dalje slijedi da i mi jedni drugima trebamo biti brižni čuvari. Naš život treba biti nasljedovanje Krista u svemu.

Čovjek ne vidi nesvakidašnje u svakidašnjem, neobično u običnom; ne vidi prst Božji u vođenju svakog pojedinog života i cijele povijesti.

Isusovi su učenici nakon svih događaja velikog tjedna bili u strahu, nemirni, izgubljeni. Uskrsli Isus donosi im MIR. Taj mir zapravo je izvor oproštenja grijeha i života po Duhu Božjemu. Mir u Bibliji izraz je čovjekove težnje da u svojoj podijeljenosti ponovno zadobije Božanski sklad i blagoslov, zajedništvo i ugodu Božje prisutnosti.

Kristovim vazmenim otajstvom objavljena nam je Očeva ljubav. Svojom žrtvom Isus je nadvladao zlo u svijetu te u Očevoj slavi u vječnosti za svakoga od nas pripremio mjesto. Poslao nam je Duha Svetoga kao Branitelja i Posvetitelja kako bismo u ovozemnom životu mogli nasljedovati Krista – odbaciti zlo i grijeh. Svaki vjernik treba dozvoliti da ga Duh Božji obuzme, da u njemu zažive Kristova djela spasenja. Taj suživot događa se redovitim slavljenjem sakramenata, posebno euharistije.