Bogataš se ne muči zato što je bio bogat nego zato što je koristio svoje zakonito bogatstvo samo za sebe, što nije vidio na pragu svoje kuće Lazara u čirevima, u potrebi za pomoć. Lazar je ostao otvoren za Boga i ljude, a  za svoju nesreću nikoga nije  krivio nego je živio u vjeri da će mu Bog pomoći, da Bog vidi njegovu nevolju. Iz ovog je očito da je Isus na strani siromašnih i bolesnih u svijetu. Bog ne šalje izvanredne znakove kojima ljude prisiljava na vršenje svojih zapovijedi nego im po službenicima Crkve objavljuje svoju riječ kao zajednici vjernika. Isus ne odbacuje bogataše nego ih upozorava da bogatstvo često zatvara čovjeka u sebe samoga, da lomi mostove prema Bogu i bližnjemu.

Oslanjamo li se previše na svoje ušteđevine, postignute poslovne uspjehe, kuću, tada više služimo bogatstvu nego Bogu. Isus nas danas opominje da u prikupljanju duhovnog blaga nasljedujemo maštovitost poslovnih ljudi u svijetu, ali da se ne damo zarobiti svjetovnim načinom vrednovanja i življenja. Ako su nam materijalna dobra glavni cilj života ona nam postaju utezi koji nas udaljavaju od čovjeka i Boga. Zato nas današnja liturgija podsjeća na ono najbitnije - životom prema Božjim zapovijedima, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, trebamo težiti da postignemo život vječni. U tom svjetlu trebaju se događati naše misli, riječi i djela. Budimo vjerni sluge Božje.

Isus i danas traži od svojih vjernika da budu znak Božje radosti svima koji bi se htjeli vratiti u očev dom. Uskrsli nas svake nedjelje okuplja na dioništvo te radosti s Bogom koji je milosrdan najprije prema svakome od nas osobno, a onda i prema svim ljudima. U Vjerovanju ispovijedamo da vjerujemo u oproštenje grijeha - ne samo svojih nego i tuđih. Da li tu vjeru primjenjujemo i na one koji se klanjaju zlatnom teletu ili su odlutali od kuće očinske? Dajemo li priliku tim ljudima da se približe Očevoj ljubavi? Konačno, raduje li nas pronalazak „izgubljene ovce“, obraćenje izgubljenog sina ili kćeri?

Osluškujući poticaje Duha koji govori kroz glas savjesti i kroz riječ Božju, čitanu i tumačenu u vjerničkoj zajednici, ljudi mogu učiti što je Božja volja i spašavati se njegovom milošću. Luka nam u današnjem evanđelju na Isusovu primjeru nerazumijevanja njegove rodbine i mještana zbog njegovog mesijanskog djelovanja po cijeloj Palestini želi reći da je gotovo normalno biti neshvaćen od nekolicine ili čak i većine ako smo Kristovi sljedbenici. Predbacivali su mu da ih mrzi, a pripisivali su si pravo prednosti nad Isusom. On im je uzvratio da svojim rođacima smatra sve koji zajedno s njime slušaju i vrše riječ Božju. Za njega je važnija Očeva volja od očekivanja obitelji.

Posvijestimo si danas da je poniznost vrlina i u svijetu u kojem danas živimo, zahvalimo Bogu na darovima kojima nas je obdario i gledajmo koga možemo usrećiti lijepom riječi, trenucima razgovora i dobrim djelima koja nama potroše nekoliko sati, a tim ljudima je to neizmjerni dar. Iza nas je zasluženi ljetni odmor za vrijeme kojeg smo možda malo više mislili na svoje potrebe. Prebacimo sada svoju pažnju i kršćansku ljubav na naše bližnje i budimo im svojim ponašanjem odmor za dušu i tijelo. U skromnosti srca budimo radost drugima.

Isus nas sve opominje da nitko nije već sada magijski spašen ili zauvijek isključen iz plana spasenja. Svoj vjernički život trebamo tako živjeti da naša djela budu dostojna Božje dobrote te da i drugi, gledajući nas, požele obratiti se i biti poput nas. Bogu je drago da kao crkvena zajednica i svaki pojedinačno odražavamo Božju dobrotu prema svim ljudima i narodima te se svi jednom nađemo u njegovom kraljevstvu nebeskom. Špancirajmo ovih dana Isusovim stazama i putem koji nam obećavaju vječnu radost i sreću u zajedništvu s Ocem nebeskim.

One koji su se izjasnili za njega Isus nikako ne ovlašćuje da mrze ili zlostavljaju druge članove svoje obitelji, ali traži vjerničku ustrajnost. On nastavlja vršiti svoje poslanje onako kako ga potiče Duh Očev, makar će to i dalje izazivati razdore u obitelji.  Potiče i nas da se ne umorimo i ne uplašimo u svjedočenju vjernosti Bogu, o istini, pravdi, dobru. Nastojimo biti i ostati uz Isusa ma koliko se to drugima činilo besmisleno i nazadno.

Ako u životu ne djelujemo u skladu s primljenim talentima, ne odgovaramo na povjerenje koje nam je Bog iskazao po stvaranju. Bog traži rezultate na iskazano povjerenje, traži od nas odgovor vjernosti i zauzimanja za dobro. Zamislimo se i pokušajmo si odgovoriti koliko smo djelima pokazali i još uvijek pokazujemo svoju pripadnost/vjernost Bogu!

Danas je pohlepa prisutna među ljudima kao životni stav u kojemu je bitno samo ono - imati, biti, ja i moje. Bolesne poslovne ambicije, škrtost, neumjerenost u svim segmentima ljudskih želja i nesposobnost da dijelimo, želja za vlašću, slavom i popularnošću odvode nas u hladan svijet samoće. Što ljudi više imaju, to više žele, a ipak nisu nikada zadovoljni ni sretni. Kad se smisao života svede na posjedovanje razaraju se međuljudski i obiteljski odnosi.

Isus zove na ustrajnost u molitvi te obećava da će dobivati oni koji od Boga nešto traže, a onima koji kucaju na Božju dobrotu bit će otvoreno. Ovim Isus misli da će Bog dati ono što je potrebno moliteljima i onima za koje mole iz perspektive vječnosti, ali ne garantira uslišanje svake pojedinačne želje.