Od:
Do:

Mješoviti crkveni zbor “Sveti Ilija prorok” svečano proslavio 100 godina pjevanja

Mješoviti crkveni zbor “Sveti Ilija prorok” svečano proslavio 100 godina pjevanjaSVETI ILIJA, 20. 10. 2018.
Posebno svečano i veselo bilo je u subotu 20. listopada u župnoj crkvi u Svetom Iliji. Naime, Mješoviti crkveni zbor “Sveti Ilija prorok” obilježio je 100 godina neprekinutoga zbornoga liturgijskoga pjevanja.

Svečanost je obilježena svetom misom koju je u večernjim satima u župnoj crkvi predvodio mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, u zajedništvu s petnaestak svećenika Varaždinske biskupije.

Domaćin, vlč. Izidor Ferek, župnik i dekan, obratio se okupljenima prije misnog slavlja izrazivši radost što može čestitati stotu godišnjicu župnom zboru. Spomenuo se župnik Ferek pokojnih članova župnog zbora, bivših župnika i kapelana te drugih domaćih sinova koji su dali svoj doprinos razvoju župnog zbora.

U uvodu euharistijskog slavlja biskup Mrzljak je, pozdravivši sve okupljene vjernike, naglasio kako je svaka sveta misa zahvaljivanje Bogu, no na poseban način ovom prilikom zahvaljujemo Bogu za pjevače i zbor koji djeluje već 100 godina te je važan dio liturgije. To je zaista lijepi jubilej, poručio je biskup.

Biskup Mrzljak: “Pjesma izlazi iz nas zbog radosti i zato smo pozvani pjevati”

U svojoj propovijedi u ispunjenoj crkvi svetog Ilije proroka mons. Josip Mrzljak je spomenuo događaj otprije tjedan dana, kada je papa Franjo proglasio novih sedam svetaca Katoličke Crkve. Među njima je, podsjetio je biskup mrzljak, i papa Pavao VI. koji je dovršio Drugi vatikanski sabor.

- Na Pavlu VI. bila je zaista jedna velika zadaća da dovrši Sabor i dadne usmjerenje kako će Crkva živjeti. Sabor je donio nekoliko dokumenata, a prvi je bio onaj o liturgiji. Osjećalo se, naime, da se treba nešto učiniti da liturgija postane živa. Kao da je bilo sve previše okamenjeno i jednostavno, pa je trebalo privući vjernike da aktivnije sudjeluju u liturgiji. Stariji se ljudi sigurno sjećaju kako se misa, još do prije šezdesetak godina, slavila na latinskom jeziku. Većina ljudi, dakako, nije razumjela o čemu govori svećenik, pa da ne bi samo slušali, oni su pjevali. Pjevali su razne popijevke koje su odgovarale liturgijskom vremenu. No, osjetila se potreba življeg sudjelovanja naroda u liturgiji. Zato su se uvele promjene da se uvede narodni jezik, a pjesme prilagode svetoj misi. To je dakako bila nova uloga crkvenog zbora. Ta liturgijska reforma je bila zaista potrebna kako bi se uvelo življe sudjelovanje naroda u liturgiji. Dakako da je u tome bilo važno pjevanje. Zbor je važan jer predvodi pjevanje i potiče sve nas da pjevamo. Znamo za uzrečicu svetog Augustina: “Tko pjeva, dvostruko moli”. Sigurno da se molitva može izraziti i riječima, i mislima, ali i pjevanjem. Ta reforma liturgije je unijela mnogo toga novoga, između ostaloga, i liturgijska čitanja kako bi Božja riječ bila što više prisutna među nama. Prije liturgijske reforme, čak ni Biblija nije bila toliko prisutna kao danas. Ovih dana smo obilježili 50 godina od prvog kompletnog prijevoda Biblije na hrvatski jezik, tzv. Zagrebačke Biblije. Ta je Biblija izašla još u vrijeme komunističkog sustava kada je to bio veliki uspjeh, jer su mnogi naši prevodioci i književnici bili svjesni da Biblija nije samo za nas kršćane, već da je književno djelo koje itekako ima svoju vrijednost. Zahvaljujući tom prijevodu možemo zaista biti blizu Božje riječi koju slušamo, ne samo svojim ušima, nego i da nas Božja riječ prožme. Biblija je knjiga koja se ne može pročitati, već knjiga koja se čita. Ona nam se neprestano daje kao nešto novo, kao nova Riječ o kojoj moramo razmišljati što nam danas govori. Moramo se zapitati je li ona zaista živa Božja riječ među nama ili nešto što ćemo pročitati i vratiti na policu. Dakako da se biblijski tekstovi mogu i pjevati. A kada pjevamo nije samo važno pogoditi ton ili melodiju, već se pitamo koliko te riječi odjekuju u našem životu. Kada zahvaljujemo za 100 godina zbora, sjećajući se svih pjevača, prigoda je to da razmišljamo kako i dalje nastaviti ovo svečano slavlje liturgije. Ljudi nažalost danas manje pjevaju nego nekada. Općenito u društvenom životu, ljudi su više pjevali i radovali se, čak i kada im je bilo teško. Danas se rijetko može čuti pjesma. Pjesma izlazi iz ljudi zbog radosti i zato smo mi u Crkvi pozvani pjevati - poručio je u homiliji biskup Mrzljak.

Nakon svete mise uslijedio je kraći program o povijesti župnog zbora tijekom kojeg se uz župni zbor, predstavio i Zbor mladih “Put života” te Dječji zbor “Lahori”.

Duhovno bogaćenje župne zajednice

Župni zbor Sveti Ilija započeo je s djelovanjem 1918. godine, a prvi je puta nastupio 1919. prigodom posvete novosagrađene župne crkve i od tada uglavnom podržava liturgijsko pučko pjevanje. Dolaskom župnika Ivana Košćaka i časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, 1970. godine, koje preuzimaju crkveno pjevanje i sviranje, započinje intenzivniji rad zbora.

2001. godine zbor se formira u četveroglasni, a probe se održavaju češće, dva puta tjedno, a ponekad i više od toga. Mješoviti župni zbor danas broji oko 35 članova, a vodi ga orguljašica s. Leopolda Kefelja. Svojim trudom i zalaganjem nastoji obogatiti župnu zajednicu i poticati je za skladno liturgijsko pjevanje. Osim mješovitog zbora, sestra Leopolda od 2012. godine vodi i Dječji zbor “Lahori”.

- Voditi zbor je lijepo, ali i vrlo zahtjevno. Upornost i volja pjevača često mi daju snagu i tjeraju me naprijed. Raduje me kada nešto novo i lijepo navježbamo. Lijepo pjevanje odraz je sklada i ljepote duše - ističe voditeljica zbora, s. Leopolda.

Pjevati i slaviti Gospodina pjesmom sestra Leopolda voli odmalena. Odlaskom u samostan pjesma se sve više rasplamsala te su je poglavari uputili na Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu. Danas, uz vođenje crkvenog zbora, predaje vjeronauk u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Svetom Iliji te kaže kako se jedno s drugim odlično nadopunjuje jer preko glazbe je djeci najlakše približiti Isusa.

U crkvenom zboru mogu pjevati skromni, ponizni i jednostavni

- U samostanu su me časne sestre približile ljepoti crkvenog pjevanja te sam ondje doživjela posebnu ljubav prema liturgijskoj glazbi. Ljubav prema Isusu se prelijeva prema ljubavi prema glazbi. Na Institutu sam upoznala ljepotu sklada, gdje se duša uzdiže Bogu i kroz skladno pjevanje punimo se Bogom - kaže s. Leopolda te pritom pohvaljuje pjevače kazavši kako su redoviti u izvršavanju obaveza te vrlo uporni, čime i nju samu potiču i guraju naprijed.

- U zbornom pjevanju u crkvi mogu pjevati samo oni koji su skromni, ponizni i jednostavni te kojima je Bog na prvom mjestu - poručuje s. Leopolda Kefelja.

Dragutin Slatković jedan je od najdugovječnijih članova zbora. Ovaj vitalan i veoma razgovorljiv 76-godišnjak počeo je pjevati u crkvi još u drugom razredu osnovne škole na poziv učitelja. Djed i baka bili su mu crkveni zvonari, a teta je bila kuharica u župnom dvoru. U crkvi je bio, kao kod kuće. Bez obzira na godine i staž, voditeljica zbora ga pohvaljuje kao najredovitijeg člana zbora.

- Tako sam još kao dječak zavolio pjevanje. Dar Gospodnji koji nisam skrivao ni pred kime. U selu kada sam nešto radio, uvijek je bila prisutna pjesma - priznaje simpatični gospodin Drago.

Pjesma i na bolničkom krevetu!

Jadranka Božić u zboru je posljednjih dvadesetak godina, odnosno otkako je u Svetog Iliju došla za snahu, ali u Crkvi je pjevala od malih nogu u rodnom Međimurju.

- Pjesma je uvijek bila dio mene, osobito kada mi je bilo najteže. I ovih dvadesetak godina članstva u ovom zboru bila je ‘duhovna obnova’, moj drugačiji susret s Bogom. Ovo uživanje ne bih ni s čim mijenjala. Duhovno mi je to nešto posebno, ne mogu opisati. Odlazak je to od svakodnevnih briga. Ne bih mogla bez toga, tako da ću pjevati dok god budem mogla - napominje gospođa Božić.

Bernarda Holi u crkvenom je zboru aktivna gotovo 50 godina.

Od malena volim pjevati, a pošto živim odmah do crkve, često su do mene dolazili zvuci sviranja i pjevanja. Nagovorom kolegica i ja sam krenula s pjevanjem. Danas mi to jako godi. Prije pet godina sam operirala srce, a kada su me vratili u sobu, najprije sam probala mogu li pjevati. To sam i prije operacije pitala doktora, hoću li moći pjevati - priznaje gospođa Bernarda.

Pjevati za druge i s drugima neprocjenjivo je blago

Gospođa Ana Sokol za sebe kaže da od malena ima dar za pjevanje. Na tom je talentu Bogu silno zahvalna. Pjevanje i crkvena glazba su joj zasigurno ‘u krvi’, budući da joj je brat bio preč. Rudolf Holi, pokojni svećenik Varaždinske biskupije.

- Zašto pjevam? Pjevam da bih služila Bogu. Ne mogu bez pjesme. Pjevanjem lakše razgovaram s Bogom i tako se bolje razumijemo. Tko pjeva, dvostruko moli, to je i moja inspiracija - kaže gospođa Ana koja je svoju ljubav i osjećaj za glazbu prenijela i na potomke, sina i unuka, koji također pjevaju u zboru.

Anin sin Mario citira svetog Augustina: “Dragi Bože, u tebi sve živi, umire pa tako i pjeva. Mnogima si dao talent, a malo ih se odazvalo. Kako onda da ti ja ne pjevam?”

- Ima li uopće većeg razloga za pjevanje? Pjevati za druge i s drugima neprocjenjivo je blago i privilegija. Mnoge probe i poneke krive note nisu problem ni teret jer Gospodin je uz nas i s Njim uvijek sve ispadne kako valja. Za vječnu hvalu i slavu Gospodinu ja pjevam - iskreno će Mario Sokol.

Zbor kao druga obitelj

Veronika Horvat čari crkvenog pjevanja otkrila je krajem 70-ih godina prošloga stoljeća. Otada je vjerna župnom zboru u Svetom Iliji.

- Još u osnovnoj školi sam se odazvala pozivu preč. Alojzija Domislovića koji je za vrijeme školskih praznika okupljao mladež i s velikom nas voljom uvodio u crkvenu glazbu. Mojim vršnjacima i meni se to jako dopalo, jer smo smjeli s odraslima na kor. Kasnije su u Župu došle časne sestre i sve je tada poprimilo jedan kontinuitet u probama i nastupima. Članove zbora, kao i voditeljicu, smatram svojom drugom obitelji u kojoj se ugodno osjećam. Prelijepe pjesme koje učimo sa sestrom Leopoldom ispunjavaju me i čine sretnom. Moj mali angažman u čašćenju Gospodina, naše nebeske Majke i svih svetih ispune mi dušu i daju mi snage za nadolazeće dane - otvoreno priznaje svoje osjećaje gospođa Veronika.

Nada Pavlinić kaže kako je pjevanje u crkvenom zboru postalo dio njezina životnog ritma.

- S radošću dolazim na probe, iako one u pojedinim dijelovima godine iziskuju veću žrtvu. Zadovoljstvo zajedništva s drugim članovima zbora čini moje dane sretnim. Rado ću, stoga, biti članica zbora dokle god bude snage za to - kaže zborašica Nada.

“Pjesma oplemenjuje”

Marica Barulek u prvi plan stavlja časti i ponos koje, kao članica zbora, osjeća kada kroz pjesmu sudjeluje u molitvi za zajednicu.

- Posebno me veže prijateljstvo prema ostalim članovima zbora. Ni jedna žrtva nije uzaludna. Velika mi je radost kada naučene pjesme otpjevamo u crkvi. Sve me to posebno veseli i ispunjava srećom. Hvala zato našoj sestri Leopoldi koja nas potiče i ispravno usmjerava - ističe gospođa Marica.

Članica zbora Josipa Ernoić kaže kako je pristupila crkvenom pjevanju jer je, prije svega, od malih nogu odgajana u vjerskom duhu.

- Volim glazbu i lijepu melodiju. Pjesma u crkvi me oplemeni i ljepše provodim dane - kaže gospođa Josipa dok njezina kolegica, zborašica Biserka Mežnarić, na to dodaje kako pjesma otvara njeno srce za Gospodina.

- Pjesma je slavljenje i molitva. Lijepo pjevanje diže dušu bliže Nebu. - poručuje gospođa Mežnarić

Ne trebaju brinuti za budućnost

Posljednjih godina zbor vježba višeglasne skladbe i redovito sudjeluje na Festivalu svete Cecilije. Zbor je 2005. godine, pod vodstvom s. Ksenije Topolovec, snimio nosač zvuka s pjesmama iz svog liturgijskog repertoara. Od većih nastupa ponosno ističu koncerte “Božić u Ciboni” te gostovanje u raznim prilikama od Supetra na Braču, Krapine, Starog Petrovog Sela i Miholjca do Devinske Vesi u Slovačkoj. Za budućnost ne brinu, jer osim Dječjeg zbora “Lahori” tu je i Zbor mladih “Put života”, za čije se članove očekuje da malo pomalo pomlađuju mješoviti župni zbor.

- Želja nam je da pjesmom slavimo Boga, pa ako i jedna duša kroz pjesmu susretne Gospodina, tada nam je cilj ostvaren - složni su u poruci za kraj članovi Mješovitog crkvenog zbora “Sveti Ilija prorok”.
 
Goran Damjanić