Duhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteDom sv. AnđeleSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaLiturgijski listićNedjeljna poruka
Od:
Do:

5. korizmena nedjelja_B

MOLITVOM POBIJEDI NEPRIJATELJA U SEBI! (Iv 12, 20-33)

Poruka liturgijskih čitanja 5. korizmene nedjelje jasno nam govori o neizmjernoj ljubavi Očevoj koju dokazuje sklapanjem novog saveza s ljudima po Kristovoj žrtvi. Taj savez usađuje u „srce“ svakog pojedinca. Nasljedovanjem Krista, sjedinjenjem s njim u sakramentima učvršćujemo taj savez prijateljstva. Slijedimo njegov životni put, njegov misterij spasenja – smrt, uskrsnuće i uzašašće. Na tom putu Bog od nas traži vjeru koja proizlazi iz nutrine, iz duše i srca.

Prorok Jeremija svojim sunarodnjacima naviješta upravo spomenuto sklapanje neizbrisivog zakona koji će Božji poslanik utisnuti u čovjekovu savjest i svima oprostiti grijehe i prijestupe. Sveti Pavao nam u poslanici Hebrejima jasno opisuje bît Isusovog poslanja – vršenje Očeve volje iz dana u dan, iz situacije u situaciju. Tu snagu potpunog predânja Ocu Isus je crpio u svakodnevnoj molitvi, na osami.

Skupina Grka, opisana u izvještaju Ivanovog evanđelja predstavlja sve nas koji tražimo Boga, koji želimo biti i ostati s njim. Ivan nas poziva da smo kao zajednica vjernika pozvani naviještati Isusovu radosnu vijest o otkupljenju svih ljudi njegovom dragovoljnom žrtvom na križu te uskrsnom proslavom i pobjedom nad zlom. Lijep je osjećaj i ohrabrujuća spoznaja kad na putu traženja Boga, „gledanja“ Isusa imamo duhovne vođe poput apostola Andrije i Filipa. Njima je bila radost druge privesti k Isusu jer su oni spoznali njegovu veličinu. Tako je Andrija i svog brata Šimuna doveo, oduševio za nasljedovanje Isusa. Apostoli su svojim svjedočenjem i naviještanjem druge privodili Isusu, probudili su im nadu u spasenje prepoznavši da je ono moguće po nasljedovanju Krista. U svojem odgovoru na traženja prisutnih Isus zapravo naviješta svoju muku, smrt i uskrsnuće. Smisao te žrtve pokazuje na primjeru iz svakodnevnog života Židova – govori o nužnosti umiranja pšeničnog zrna da bi iz njega nikao novi plod koji donosi obilat rôd. Tako Isus iz ljubavi i poslušnosti prema Ocu i prema čovjeku žrtvuje sebe, svoj život. Kao plod te žrtve čovjeku je ponuđeno spasenje. Sigurni put u dioništvu tih Kristovih zasluga po žrtvi na križu očituje se u našim nastojanjima i življenju prema Božjim zapovijedima.

Naši prioriteti trebaju biti usmjereni prema vječnosti, a ovozemnim dobrima i ponuđenim blagodatima ne smijemo dozvoliti da nas odvedu s pravog puta. Gledano s te perspektive naš je život „umiranje“ iz ljubavi jer svakodnevno žrtvovanje za drugoga daje nam za pravo „gledati Boga“. U tom sebedarju prepoznajemo svakog pojedinca koji savjesno izvršava povjerene mu dužnosti, bilo u obiteljskoj bilo u poslovnoj sredini. Opasnost je da čovjek zaveden od raznih ovozemnih prividnih vrijednosti zanemari potrebe svojeg duhovnog života jer takvim načinom života ugrožava svoj temeljni poziv i poslanje – biti s Bogom koji je ljubav. Najsigurniji put koji nas dovodi u blaženstvo svetih jest u poslušnosti Ocu utemeljeno na povezanosti s njim u svakodnevnoj molitvi. Prihvaćanjem Božjeg plana u svojem životu pridružujemo se Kristu i postajemo njegovim prijateljem. Mladi naše Biskupije ovog vikenda svojim hodom na 18. Planinarskom križnom putu svjedoče svoju vjeru, svoju poslušnost Ocu i prijateljevanje s Kristom. Pridružimo im se ili ih barem pratimo molitvom!
 
Vladimir Cesar