Kao i uvijek, tako i u slučaju Božjeg izabranja i pomazanja Davida za kralja Izraela, Božja inicijativa je u čovjekovom životu nezaobilazna. Redovito naše misli nisu Njegove misli pa obično sve bude iznenađenje. Božji odabir izraz je njegove dobrote i milosti, zapravo to je Božji dar. Postajemo Božji izabranici, a taj poziv sa sobom nosi odgovornost za sebe i druge koji se nađu na našem životnom putu. U sakramentu krštenja mi upravo pomazanjem svetim uljem primamo tu milost i obavezu djelovanja kao svjedoka Krista Spasitelja.

Pavao Efežanima razlaže kako je svjetlost od samih biblijskih početaka znak Božje prisutnosti, koje rastvara tamu. Stalno je prisutan sukob svjetla i tame, a Krist je Prosvjetitelj, Svjetlo od Svjetla. Po krštenju primamo iskru, koja tinja u našoj duši. Na nama je raspirivati tu vatru ljubavi i postati svjetlo svijeta u svojoj sredini. Tako ćemo naučiti razlikovati dobro od zla, nastojati činiti dobro, a izbjegavati zlo i time svjedočiti Krista – novo svjetlo.

Isus je svojim čudesnim ozdravljenima mnoge zbunio, a posebno pismoznance. Bili su svjesni veličine djela koja je činio, ali nisu mu htjeli priznati mesijansko poslanje. Zapravo su pored zdravih očiju bili „slijepi“ jer nisu priznali da je Isus uistinu Gospodin, Sin Čovječji koji je došao spasiti svijet. Slijepac kojeg je ozdravio, u svojoj jednostavnosti i poniznosti, javno priznaje da je on obećani Mesija. Isusova čudesa svima nama su znak da se on objavljuje svijetu i „otvara nam oči“ te ako ga prihvatimo vjerom i krstimo se, oslobađa nas sljepoće dobivene po iskonskom grijehu i vodi nas iz tame u svjetlo, iz neznanja u pravu spoznaju vječnosti.

Evanđelist Ivan danas nam u evanđelju prikazuje Krista kao izazov učenicima i pismoznancima, ali i nama danas. Činjenica je da bez opredjeljenja i nasljedovanja njegovog puta ne možemo govoriti o praktičnoj vjeri. Uvijek će biti onih koji će osporavati vjerodostojnost, dostojanstvo pa čak i postojanje Krista Spasitelja. Slijepac od rođenja slika je krštenika koji primanjem krštenja postaje prosvijetljenim. Na nama je da, na krštenju, primljenu vjeru, neprestano usavršavamo, hranimo Božjom riječju i dobrim djelima svjedočimo Božju prisutnost u životima ljudi i u svijetu općenito.

Ozdravljeni slijepac ispovijeda vjeru u Isusa - obećanog Proroka te tako priznaje da Isusova  moć i snaga dolazi od Boga. Otkrio mu se kao Sin Čovječji koji izvodi djela Božja. U znak vjere ozdravljeni se baca pred Isusa, a Isus još jednom tumači smisao svoga povijesnog poslanja prosvjetljenja i spašavanja ljudi.

Zahvaljujmo ove nedjelje Bogu što nam po Isusu dariva životno svjetlo, što nas neprestano poziva na obraćenje i daruje nam oproštenje. Možemo li nakon svega s ozdravljenim slijepcem i mi priznati: "Vjerujem, u tebe, Gospodine?"