BUDIMO RADOSNI ČINEĆI DOBRO!

U vremenu došašća biblijska nas čitanja, uz ozbiljnost u traženju Boga i priprave za njegov dolazak u liku čovjeka, pozivaju i na radost, jer smo Božji odabranici, jer nas Bog voli i šalje nam Spasitelja. Današnja nedjelja posebno naglašava tu radost koja se treba temeljiti na ljubavi prema Bogu i čovjeku. Ta radost nosi nam sigurnost, jer Bog je uvijek s nama, uz nas i u nama, čak i onda kad mi to ne želimo priznati ni prihvatiti te ga odbacujemo.

Sv. Pavao nas poziva da, molitvom u obliku prošnje, klanjanja, slavljenja i zahvaljivanja, Bogu otkrijemo svoje potrebe. Ivan Krstitelj nam izriče dužnosti koje kao vjernici trebamo vršiti kako bismo ostali na putu obraćenja i života s Bogom.  Mesija je propovijedao jednakost svih ljudi bez obzira na stalež i posao koji radili. Ivanova opomena i poziv za dijeljenje materijalnih dobara s onima koji oskudijevaju, za nastojanje da u svijetu vladaju pravednost i međusobno pomaganje, najbolje nas uvode u današnju nedjelju Caritasa.

Započetom Svetom godinom - Jubilejom milosrđa, papa Franjo stavlja u središte pozornost prema milosrdnom Bogu koji sve poziva da se vrate njemu. Susret s njim rađa krepošću milosrđa. Početni obred Jubileja je otvaranje Svetih vrata. Ta su vrata otvorena samo tijekom Svete godine, dok ostalih godina ostaju zatvorena. Svaka od četiri glavne rimske bazilike: Svetog Petra, Sv. Ivana Lateranskog, Svetog Pavla izvan zidina i Svete Marije Velike, imaju Sveta vrata. Ovaj obred otvaranja Svetih vrata na simboličan način izražava ideju da se, tijekom Jubileja, vjernicima nudi "izvanredan put" ka spasenju.

Jubilej je starozavjetna institucija, sama riječ dolazi od hebr. jubal, ovnujski rog, u koji se trubilo pri tom (svečano zamišljenom) činu proglašenja Jubilejske godine. Prema drevnoj židovskoj tradiciji, jubilarna godina slavila se svakih 50 godina. U njoj se vraćala jednakost među svim Izraelcima, nudeći nove mogućnosti obiteljima koje su izgubile imovinu, pa čak i svoju osobnu slobodu. Osim toga, jubilarna godina bila je podsjetnik bogatima da će doći vrijeme kada će židovski robovi, jednom kada ponovno budu jednaki njima, biti u mogućnosti tražiti natrag svoja prava. Institucija Jubileja u Starom zavjetu, dakle, otkriva društvenu osjetljivost, zaštitu slabijih, jer su se tada trebali opraštati nenaplativi dugovi, oslobađati robovi, pa i zemlja je počivala od obrađivanja i rađanja. Jubilej, konačno, ističe i zahtijeva oprost.

Katolička tradicija započela je tradiciju slavljenja Svete godine s papom Bonifacijem VIII. 1300 godine. Prema zamisli Bonifacija VIII. Jubilej se trebao slaviti svakih stotinu godina. Od 1475. pa nadalje - kako bi se omogućilo svakom naraštaju doživjeti barem jednu Svetu godinu – određeno je da se redovni Jubilej slavi svakih 25 godina. Međutim, izvanredni jubilej se može proglasiti povodom događaja od posebne važnosti.

Do danas je slavljeno ukupno 26 redovnih svetih godina, od kojih je posljednji bio Jubilej dvijetisućite. Običaj proglašavanja izvanrednih jubileja potječe iz 16. stoljeća. Posljednje dvije izvanredne Svete godine, koje su slavljene u prošlom stoljeću, bile su ona iz 1933., koju je proglasio Pio XI. povodom 1900. obljetnice otkupljenja, te ona iz 1983. godine, koju je proglasio Ivan Pavao II. povodom 1950 godina otkupljenja.

Katolička Crkva dala je židovskom jubileju više duhovno značenje. On se sastoji u općem opraštanju, oprostu otvorenom svima, te mogućnosti da se obnovi odnos s Bogom i bližnjima. Zato je Sveta godina uvijek prilika za produbljivanje vlastite vjere i življenja kršćanskog svjedočenja s obnovljenom predanošću.

Vladimir Cesar