Duhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteDom sv. AnđeleSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaNedjeljna poruka
Od:
Do:

26. nedjelja kroz godinu A

Vršiti volju Očevu

I ove nas nedjelje Gospodin u svojoj prispodobi šalje u vinograd. Kroz razgovor s glavarima svećeničkim i starješinama narodnim Isus nas poučava o dosljednosti vjerničkog života i vršenju Božje volje. Isus pita svoje sugovornike: „Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?“ (Mt 21, 28-31)

Vjerojatno bismo i svi mi kao i Isusovi sugovornici spremno odgovorili da je volju Očevu izvršio onaj koji je rekao 'neću', ali ipak otišao u vinograd. I točno bismo odgovorili jer i sam Isus pojašnjava govoreći glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: „Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.“ (Mt 21, 31-32)

Kako to razumijeti? Tko je tko u ovoj Isusovoj prispodobi i tko smo mi u ovoj Isusovoj prispodobi? Onaj tko kaže 'ne', ali ipak ode raditi u vinograd su Isusovi suvremenici, carinici, bludnice, grešnici, oni koji nisu pripadali Izraelskom narodu, ali su nakon što su upoznali Isusa, povjerovali mu i promijenili svoj život. Danas su to svi oni koji nisu imali milost roditi se u našem podneblju u kršćanskim obiteljima, koji nisu bili kršteni kao djeca, koji nisu bili poučeni u vjeri, ali koji su nakon što su upoznali Isusa spremno promijenili svoj život i uskladili svoj 'da' sa konkretnim djelima.

Onaj tko kaže 'da' u Isusovoj prispodobi, ali ipak ne ode raditi u vinograd u Isusovo vrijeme bili su farizeji i pismoznanci kao i čitav izabrani Izraelski narod kojemu se Bog prvome objavio, ali koji u Isusu nisu prepoznali ostvarenje Božjeg obećanja. A danas su to svi oni koji kažu da su kršćani, ali koji ne žive kao kršćani. Iako su nekad rekli 'da' na krštenju, pričesti, krizmi, vjenčanju u konkretnom životu žive drugačije.  Eto, kako je lako postati licemjeran, baš kao farizeji, prepoznati u Isusovom nauku ono što je dobro, poželjno, ali to ne provoditi u život.

Ovaj evanđeoski ulomak doista može biti ispit savjesti svima nama koji ćemo doći na nedjeljnu misu, čuti navještaj ovoga evanđelja: koliko smo dosljedni u tome da ono što jezikom ispovjedamo ustrajno i svakodnevno pretvaramo u kršćanska djela ljubavi, mira, suživota, brige za druge, brige za okoliš; koliko ono što u crkvi slavimo živimo u svojim obiteljima i široj zajednici?
Isus je radostan zbog našega 'da' ali taj 'da' mora slijediti trajni napor i ustrajnost konkretnog rada u vinogradu Gospodnjem, napor i ustrajnost u izvršavljnju volje nebeskog Oca.

Anita Treščec